BiH na putu ka Evropskoj uniji iz ugla rodne ravnopravnosti

Autorica: Svjetlana Marković, Helsinški parlament građana Banja Luka

,,Ipak, žene su često prve koje tragaju za rješenjima, otpornošću u izazovnim vremenima i one imaju viziju budućnosti svojih zemalja, te se ni mi nećemo prestati  boriti za ravnopravnost polova, kako bi žene i djevojke i dalje bile sigurne i osnažene da u potpunosti ostvare svoje potencijale. Evropska unija je posvećena, kao što je bila prije 60 godina, da osigura ravnopravnost žena širom svijeta.”[1] Federica Mogherini

Rodna ravnopravnost kao jedan od osnovnih principa Evropske unije

Jedan od osnovnih principa Evropske unije sadržan i u Osnivačkim ugovorima o EU je princip ravnopravnosti polova, jednakog tretmana i jednakih mogućnost za žene i muškarce.

Takođe, Evropska unija i zemlje članice Evropske unije u posljednjih dvadeset godina posebno prioritenim izdvajaju oblasti zaštite majčinstva, roditeljstva, očinstva i porodičnog života.  Primarni i sekundarni izvori prava EU, kao i nekoliko političkih dokumenata i inicijativa, ravnopravnost polova podstiču, njeguju i razvijaju, te će Bosna i Hercegovina u procesu pristupanja evropskoj zajednici morati unaprijediti svoje postojeće zakonodavstvo kada je riječ o jednoj od najmarginalizovanijih grupacija u zemlji.

Zaštita i unapređenje ženskih prava i rodna ravnopravnost zagarantovana je pravnim aktima odnosno osnivačkim ugovorima (primarno zakonodavstvo) i uredbama, direktivama, odlukama, preporukama i mišljenjima kao pravnim instrumentima definisanim Ugovorom o osnivanju Evropske zajednice (sekundarno zakonodavstvo), koje donose organi EU i koji imaju obavezujući karakter.

Još od davne 1957. godine, iako bazirana na osnaživanju tržišta, Evropska ekonomska zajednica u svom osnivanju jasno promoviše obavezu primjene načela jednake plate muškaraca i žena za jednak rad[2] (Ugovor o Evropskoj ekonomskoj zajednici, 1957.), a  ravnopravnost polova je kao takva prvi put spomenuta u Ugovoru o osnivanju Evropske unije iz 1992. (tzv. Mastrihtski ugovor) gdje je u čl. 2[3] podcrtano da se ravnopravnost polova mora promovisati u cilju promocije zaposlenosti, poboljšanja života i rada, odgovarajuće socijalne zaštite, dijaloga između uprave i rada, razvoja ljudskih resursa sa ciljem trajne visoke zaposlenosti i suzbijanja isključenosti sa tržišta rada; te u čl. 6[4] u kojem stoji da svaka država članica mora osigurati da se primjenjuje princip jednake plate za radnika i radnicu za isti rad (čl. 157 prečišćenog teksta).

Kasniji osnivački ugovori  na postojeće osnivačke ugovore su amandmanske prirode i oni detaljnije definišu važnost podsticanja rodne ravnopravnosti . Tako Ugovor iz Amsterdama 1997 takođe ističe jednakost između muškaraca i žena posebno kada je  u pitanju tržište rada i tretman na poslu, te u čl. 141 uspostavlja obavezu uvođenja tzv. afirmativihe mjera[5] kako bi se osigurala jednakost učešća na tržištu rada. Takođe Ugovor iz Nice iz 2001. godine poziva na jednak tretman na tržištu rada kada su u pitanju i žene i muškarci, a Ugovor iz Lisabona iz 2007.  brani dostignuća u ovoj oblasti uvođenjem čitavog odjeljka posvećenog zabrani diskriminacije podsjećajući da je EU prije svega zasnovana na vrijednostima poštivanja ljudskih prava, slobode, demokratije, vladavine prava i rodne jednakosti.

Povelja o temeljnim pravima Evropske unije (Nica 2000/2007) po prvi put je definisala da se načelo ravnopravnosti polova uvodi u sva područja i aktivnosti evropskih politika[6], gdje se posebno garantuje pravo na zaštitu od otkaza iz razloga povezanog s materinstvom te pravo na plaćeni porodiljski dopust i roditeljski dopust po rođenju ili usvajanju djeteta. Ovo je pravo takođe razrađeno kroz posebne direktive (sekundarno pravo EU) koje se odnose na zaštitu majčinstva, roditeljstva, očinstva i porodičnog života (posebno se ističu Direktive 92/85 EEC, 2010/8/EU i Direktiva 2006/547/EC)[7].

Postoji veliki broj Direktiva (sekundarno zakonodavstvo) EU koje regulišu oblast ravnopravnosti polova i to u oblastima zapošljavanja, zarade, profesionalnoj obuci i unapređenju uslova rada, socijalne zaštite, te pristupu i snabdjevanju robama i uslugama. ,,Takođe omogućuju pomirenje profesionalnog, privatnog i porodičnog života, uz unapređenje bezbjednosti i zdravlja na radu trudnicama, porodiljama i dojiljama, regulišu i pitanja vezana za porodiljsko odsustvo, kao i tereta dokazivanja u slučajevima diskriminacije. Evropska komisija prati primjenu ovih standarda i upozorava na potrebu osiguranja efektivne primjene pravnog okvira’’.[8]

2006. godine osnovan je i Evropski institut za rodnu ravnopravnost , sa ciljem da doprinese jačanju i promociji rodne ravnopravnosti, uključujući i rodne ravnopravnosti u svim politikama EU i nacionalnim politikama, kao i borbi protiv diskriminacije na osnovu pola, te i podizanju svijesti među građanima/kama EU u polju rodne ravnopravnosti. Jedan od prioriteta ovog instituta je prikupljanje i analiza podataka o rodnim pitanjima sa ciljem uključivanja rodne dimenzije u oblasti politika.

U dokumentu Strateško djelovanje za ravnopravnost polova za 2016–2019. godine  Evropske Komisije navodi se pet prioriteta na koje će se EU fokusirati za ovaj period kako u zemljama EU tako i u zemljama koje su u pristupnoj i pretpristupnoj fazi. Ti prioriteti obuhvataju: povećanje broja žena koje sudjeluju na tržištu rada i jednaka ekonomska nezavisnost  žena i muškaraca;  smanjenje razlike u platama, primanjima i penzijama između polova te borba protiv siromaštva žena; promicanje ravnopravnosti žena i muškaraca u donošenju odluka; suzbijanje rodno zasnovanog nasilja te zaštita i podrška za žrtve; i promicanje ravnopravnosti polova i ženskih prava diljem svijeta.

Septembra 2015. godine, EU i EEAS usvojili su i novi Akcioni plan 2016-2020: Rodna ravnopravnost i osnaživanje žena: mijenjajući živote djevojčica i žena kroz spoljne odnose Evropske unije koji se obavezuje da podrži partnere, naročito u zemljama u razvoju, zemljama uključenim u proširenje i susjednim zemljama, da bi se ostvarili opipljivi rezultati u pravcu rodne jednakosti, što je u samoj srži evropskih vrijednosti, kao i novih ciljeva održivog razvoja.

Šta čeka BiH na putu ka EU?

BiH je daleko od ostvarivanja rodne ravnopravnosti, posebno kada je riječ o pitanjima sudjelovanje i zaštita žena na tržištu rada, učeša u odlučivanju i suzbijanje rodno zasnovanog nasilja.[9]

Iako je BiH kao potpisnica mnogobrojnih međunarodnih konvencija, obavezna poštovati i unapređivati ravnopravnost polova, dug je put pred bh. ženama da dostignu onaj nivo ravnopravnosti koji bi izbalansirao potrebe neoliberalnog tržišta i socijalističku ostavštvinu. Ovdje se prije svega misli na porodiljsko odsustvo koje u većini članica EU  traje samo nekoliko mjeseci.[10]

Pitanja koja bi unaprijedila rodnu jednakost u BiH tretiraju se na nižem nivou, kroz zakone[11] i različite podzakonske akte kojima se definiše ravnopravnost polova i tretira rodna ravnopravnost. Postojeći mehanizmi koji osiguravaju rodnu jednakost (skupštinska Komisija za ravnopravnost polova, Agencije za ravnopravnost polova, Gender centri, Kantonalne komisije, Komisije na nivou opština) nisu dovoljni, što za rezultat ima svakodnevno kršenje ljudskih prava žena i nedovoljnu zastupljenost žena u izvršnoj i zakonodavnoj vlasti.

Različiti međunarodni dokumenti kao sastavni dio Ustava BiH obavezuju državu da osigura ravnopravni položaj žena i muškaraca u svim oblastima društvenog života,[12] a postojeći strateški dokument zemlje Gender akcioni plan Bosne i Hercegovine za razdoblje 2013.-2017 nalaže da je potrebno unaprijediti saradnju s Direkcijom za evropske integracije BiH i Delegacijom Evropske unije u BiH s ciljem primjene standarda i mehanizama za ravnopravnost polova u svim segmentima procesa pristupa evropskim integracijama.

Imajući u vidu političku kulturu i sistem društvenih vrijednosti koje odlikuju BiH, postoji potreba da BiH u procesu pristupanja EU stavi gender mainstreaming na agendu, te da u proces pregovaranja uključi što veći broj gender mehanizama i organizacija civilnog društva koje se bave ovim pitanjem.

 

[1] Vidjeti: https://eeas.europa.eu/headquarters/headquarters-homepage/22322/mogherini-pledges-strong-support-women-around-world-international-womens-day_en (Pristupljeno 09.mart 2017. godine)
[2] Član 119:  Jednake plate bez diskriminacije na osnovu pola znači (slobodan prevod):
(a) da se plate za isti rad obračunavaju po istim mjernim jedinicama;
(b) da će plate za isto radno vrijeme/satnica biti jednake za isti obavljeni posao.
[3] Član 2 (slobodan prevod): U cilju ostvarivanja ciljeva iz člana 1, Zajednica će podržat i upotpuniti aktivnosti država članica u sljedećim područjima: …jednakost između muškaraca i žena s obzirom na mogućnosti na tržištu rada i tretman na poslu;..
[4] Član  6 (slobodan prevod): Svaka država članica će osigurati da se primjenjuje princip jednake plate za radnika i radnicu za isti obavljeni rad
[5]   U smislu obezbjeđivanja potpune jednakosti u praksi između muškaraca i žena u radnom životu, princip jednakog tretmana neće spriječiti ni jednu državu  članicu  da  zadrži  ili  usvoji  mjere  koje  obezbjeđuju  specifične prednosti da bi olakšali nedovoljno zastupljenom polu da se bavi nekim zanimanjem  ili  da  spriječe  ili  kompenziraju  za  nepovoljne  položaje  u profesionalnim karijerama.
[6] Član 23. Ravnopravnost žena i muškaraca mora biti osigurana u svim područjima, uključujući zapošljavanje, rad i platu.
[7] Vidjeti: Petrić, N. (2016), Majčinstvo, roditeljstvo i očinstvo i pravo Evropske unije. Helsinški parlament građana Banja Luka. Dostupno na: http://hcabl.org/majcinstvo-roditeljstvo-i-ocinstvo-i-pravo-evropske-unije/ (pristupljeno 05. mart 2017. godine)
[8] Zimonjić, J. (2011), Evropska unija i Srbija-Izazov za rodnu ravnopravnost, u Evropska unija i rodna ravnopravnost 3, Pokrajinski zavod za ravnopravnost polova, Novi Sad, str 12.  Dostupno na: https://www.academia.edu/4533629/Evropska_unija_i_rodna_ravnopravnost_knjiga_3 (Pristupljeno 10. mart 2017.)
[9] Vidjeti: http://hcabl.org/alternativni-cedaw-izvjestaj-izvjestaj-organizacija-civilnog-drustva-o-primjeni-zakljucnih-zapazanja-i-preporuka-cedaw-komiteta-za-bosnu-i-hercegovinu-2013-2017/ (Pristupljeno 28 februar 2017.)
[10] U najvećem broju zemalja porodiljsko odsustvo traje do 25 sedmica, vidjeti: http://www.euractiv.rs/eu-prioriteti/655-nesuglasice-oko-produenja-porodiljskog-u-eu (Pristupljeno 14. mart 2017.)
[11] Zakon o ravnopravnosti polova BiH, Izborni zakon BiH, Zakon o zabrani diskriminacije BiH, Porodični zakoni i Zakoni o radu
[12] Neki od njih su: Evropska konvencija za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (1950), Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima (1966)  i Opcioni protokoli (1966 i 1989), Međunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima (1966), Konvencija o uklanjanju svih oblika diskriminacije u odnosu na žene (1979)