Državljanstvo i put do apatridije
Državljanstvo i njegovo posjedovanje nije automatski spoj i osobe koje ne posjeduju državljanstvo niti jedne države se nazivaju apatridi. Proces gubitka državljanstva je najčešće usko vezan sa konfliktima. Veliki broj ljudi je bio bez državljanstva nakon drugog svjetskog rata, uključujući i pisce poput Hannu Arendt i mnogih ostalih. Isto tako može nastati administrativnim preprekama koje su riješene u Latviji i Estoniji, diskriminacijom, progonom ili samovoljnim odricanjem državljanstva. Također pri raspadu SSR-a i rata u Jugoslaviji je zabilježen veći broj ljudi koji su ostali bez državljanstva. Smatra se da danas ima minimalno 10 miliona apatrida od kojih je trećina djece. Sa tim u vidu, borba da se riješi pitanje apatrida postaje sve veći izazov sa vremenom i trenutno pogađa Europu kao kontinent.
Koncept državljanstva je regulisan od strane međunarodnog javnog prava koji prepoznaje dva načina njegovog pribavljanja. Tako osoba ima pravo na državljanstvo države na čijem se tlu rodila ili ima pravo na državljanstvo na osnovu krvne veze tj. ima pravo na državljanstvo roditelja. Ovaj sistem je dizajniran kako bi se osobe osigurale od gubitka državljanstva no ipak se dešava suprotno zbog gore navedenih situacija. Jedan od glavnih ciljeva UNHCR-a koji se najviše i bavi ovim kao je da riješi pitanje apatrida i već je na snazi njihov globalni plan za period od 2014-2024.
Na državljanstvo se gleda kao i na osnov na kojeg se vežu ljudska prava. To je iskonsko pitanje identiteta i pripadnosti državi koja ima obavezu da štiti prava svojih državljana. Ipak je to striktno nacionalno viđenje obaveza država i u određenim situacijama se ne primjenjuje zbog postojanja teritorijalne obaveze. Tako se državama stvara obaveza da štite sve ljude koje se nalaze na njihovoj teritoriji kako bi se izbjegao legalni limbo svih onih koji nisu državljani. Apatridi se tako mogu pozvati na teritorijalnu zaštitu tla na kojem se nalaze. Nisu u pitanju sva prava već ona koje se tiču svih a ne samo državljana.
Međunarodno pravo i apatridija
Najvažniji međunarodni dokument koji reguliše prava apatrida je Konvencija o statusu lica bez državljanstva koja je donesena od strane UNHCR-a 1954. godine. Ovaj dokument je ponudio i aktuelnu definiciju koja se koristi za apatride a to su lica koje nijedna država ne smatra svojim državljanjinom. Donesena poslije drugog svjetskog rata i tadašnjim suočavanjem sa apatridima, tada još svježe osnovani UNHCR poduzima korake ka regulisanju njihovih prava te definisanju njihovog statusa. Ono što se često veže za termin apatrida je diskriminacija ili ranjivost kojom su podloženi samim svojim statusom. Kao osobe koje se nalaze na tlu strane teritorije bez državljanstva oni se nalaze u pravnom limbu bez statusa pripadanja. Kao takvi izloženi su rasnoj, etničkoj, vjerskoj i ostalim oblicima diskriminacije. Također su često žrtve lošeg materijalnog stanja te zavise od humanitarne pomoći u svim segmentima života od smještaja, pristupa hrani i piću do zdravstvenih usluga. Njihova pozicija je s toga izuzetno osjetljiva i zahtjev napor i trud od strane države na čijem se teritoriju nalaze apatridi. Njihovi životu su puni prepreka koje se ne tiču samo regulisanja statusa državljanstva. Zbog svog statusa često ne mogu biti vlasnici nekretnina, stupati u brak, imaju i problema sa registrovanjem novorođenih budući da dijete ne može naslijediti državljanstvo od svojih roditelja. UNHCR zbog toga ciljano pomaže osiguravajući ova prava koja bi bila upitna zbog nedostatka državljanstva.
Srž dokumenta je u tome da ne samo definiše njihovo postojanje nego i minimum njihovih prava kao lica i obavezu države da iste i štiti. Tako se mora definisati lični status od strane države na čijem se tlu boravi ali isto tako se mora lice ponašati u skladu sa zakonskim okvirom te države. Omogućen im je pristup sudovima u istoj razini kao i državljaninu koje uključuje i pravnu pomoć. Oni se mogu zaposliti i država ima obavezu da njihov rad plati kao što bi platila bilo kakvom stranom državljaninu. Pravo na zaposlenje i plaćen rad u ovom kontekstu je povoljno za život lica koje može da nastavi da se bavi svojom profesijom i time osigura novac za preživljavanje i preusmjeri novčanu pomoć na one koje nisu u mogućnosti da isto urade. Kroz rad se može posmatrati apatrid kao lice koje djelimično prestaje biti subjekt pomoći države, no to ne mijenja njihov stepen ranjivosti. Država isto tako ima obavezu da izda lične isprave i mogućnost izdavanja putnih isprava koje se mogu koristiti za izlazak iz države. Naturalizacija i asimililacija istih neće biti predmet prepreke te se predlaže ubrzanje procesa kako bi se riješio status lica bez državljanstva.
Apatridija u Europi i BiH danas
Procjenjuje se da u Europi živi oko 600.000 apatrida i barem 80% njih dolaze iz Latvije, Ukrajine, Rusije te Estonije. Statistički gledano, sa godinama njihov broj opada u ovim zemljama ali se fokus mijenja sa migrantskom krizom. Trenutno je u svijetu prisutna najveća pojava raseljenih lica od drugog svjetskog rata. Posmatrajući brojeve zahtjeva za azil u zemljama Europske Unije, 3% njih su se suočavali sa nedostatkom državljanstva . Procjenjuje se da njih 19.000 jeste bez državljanstva dok se 22.000 vodi pod nepoznatim državljanstvom. Dodatne komplikacije nastaju zbog diskriminatornih domaćih zakona državljanstva kao u Siriji gdje se državljanstvo preuzima od oca. Djeca rođena tokom izbjeglištva u Europi koja nisu u pratnji oca ili nemaju dokumente tako gube pravo na državljanstvo budući da majka zakonski ne može ništa uraditi povodom toga.
U Bosni i Hercegovini je isto tako zabilježena pojava lica bez državljanstva kao i u ostatku regiona. Najčešći slučajevi se vežu za Rome koji zbog administrativnih prepreka ne mogu dobiti državljanstvo te žive na teritoriji Bosne i Hercegovine bez istog godinama. Tačan broj nije poznat no on se 2014. procjenjivao na 4.500 sa progresivnim opadanjem. Glavni problemi sa kojim se suočavaju Romi sa ostvarivanjem prava na državljanstvo jeste administrativne prirode. Od prijave prebivališta do izdavanja ličnih dokumenata. Apatridija isto tako pogađa i migrante koje ulaze na teritorij Bosne i Hercegovine no njihov broj također nije poznat.
Potrebno je naglasiti i osobe iz BiH sa djecom rođenom u stranim zemljama te njihov status. Domaći zakonski okvir je zasnovan na principu nasljeđivanja državljanstva od roditelja. Zakon o državljanstvu BiH propisuje da osoba čija su oba roditelja BiH državljani stiče pravo na državljanstvo bez obzira na teritoriju rođenja. U slučaju da je jedan roditelj državljanin BiH, dijete ima obavezu da do 23. godine bude registrovano kao BiH državljanin kod kompetentnih vlasti u drugoj državi ili da ima stalno mjesto boravka u BiH.
Državne i entitetske institucije imaju obavezu da vode brigu oko apatrida i u tom im pomažu organizacije poput UNHCR-a, UNICEF-a, Međunarodne organizacije za migracije te Vaša prava između ostalih. Bosna i Hercegovina kao potpisnica UNHCR-ove konvencije iz 1954. ima direktnu obavezu da konstantno vrši napor da riješava pojavu apatridije. Već spomenuta organizacija Vaša prava je i dio Europske mreže za lica bez državljanstva koja okuplja organizacije i države širom Europe u borbi protiv ove pojave.
Glavni teret Bosne i Hercegovine u sukobu sa apatridijom je upravo i već spomenuti kompleksni pravni okvir za ljude koji žele da ostvare pravo na državljanstvo. Uz reforme sistema te povećan i koordiniran napor institucija se može ozbiljnije početi pojava apatridije rješavati. Bosna i Hercegovina ima brojne obaveze, od garantora ljudskih prava kao država do obaveza iz međunarodnih dokumenata.
Ovaj tekst je isključiva odgovornost autora/ice, te ne označava nužno i stavove Inicijative za monitoring EU integracija u BiH