Piše: Dalibor Tanić
Sarajevo, decembar 2015.
U Bosni i Hercegovini još uvijek ne postoji zakon koji reguliše pitanje besplatne pravne pomoći na nivou države. U takvoj situaciji, pravda je privilegija samo onih koji mogu da je plate, jer dobro je poznato koliko jedan postupak traje i koliko košta. Zbog slabo razvijenog sistema i već pomenutog nepostojanja zakonske regulative, pravda je nedostupna za sve one koji su lošeg materijalnog stanja.
Besplatnu pravnu pomoć, država nikako ne bi smjela da shvati kao stvar društvene odgovornosti, poput neke kompanije koja dio svog kapitala dijeli sa građanima. Pružanje ove vrste pomoći je obaveza i zagarantovana je Ustavom BiH, ali i međunarodnim pravnim dokumentima, koje je Bosna i Hercegovina potpisala. Ovo je standard koji se očekuje od zemlje koja teži ka članstvu u Evropskoj uniji.
U ovom momentu, besplatna pravna pomoć je regulisana kroz niz različitih zakona, koji nisu usaglašeni i koji se bitno razlikuju, počev od entiteta, preko kantona. Pošto jedinstvenog zakona nema, niži nivoi vlasti su radili na sopstvenim.
Ko pruža besplatnu pravnu pomoć?
Bez obzira što zakon ne postoji, besplatnu pravnu pomoć je moguće dobiti na skoro čitavoj teritoriji BiH. Međutim, postoji konfuzija, jer nije definisano ko može pružiti takvu vrstu pomoći. Ovo je prva stavka koju bi zakon, da postoji, precizno odredio. Trenutno, besplatnu pravnu pomoć možemo dobiti od nevladinih organizacija i od zavoda, odnosno centara za pružanje besplatne pravne pomoći. Advokati bi takođe mogli pružati besplatnu pravnu pomoć, ali niti jedan od mnogobrojnih zakona precizno ne definiše njihovu ulogu u pružanju besplatne pravne pomoći.
Prva Kancelarija za pružanje besplatne pravne pomoći, otvorena je 2007. godine u Brčko distriktu, a zatim i u entitetima. U Federaciji BiH, Zavodi za besplatnu pravnu pomoć postoje u sedam kantona (nema u Kantonu 10, SBK i HNK). Postojeći Kantonalni zakoni, nisu usklađeni. U Republici Srpskoj, postoji Centar za pružanje besplatne pravne pomoći, čije je sjedište u Banja Luci, a postoje kancelarije u Doboju, Bijeljini, Trebinju i Istočnom Sarajevu. Centri, odnosno Zavodi pružaju pomoć u vidu popunjavanja obrazaca, pisanja podnesaka, pa do zastupanja na sudovima.
Da bi došlo do toga, postoje kriterijumi koji se moraju ispuniti. Prvenstveno, pomoć je namijenjena osobama lošijeg materijalnog stanja, a pored pružanja pomoći u građanskim parnicama, postoji mogućnost pružanja pomoći i u krivičnim postupcima.
Kako smo već rekli, niži nivoi vlasti su kreirali svoje zakone, pa zbog toga postoje suštinske razlike u entitetskim, odnosno kantonalnim zakonima. Dok pojedini kantoni mogu pružati besplatnu pravnu pomoć svim građanima u čitavoj BiH, neki ne mogu. Sa druge strane Zakon o pružanju besplatne pravne pomoći RS, ne predviđa pružanje pomoći zastupanja pred javnin tijelima i institucijama u upravnom postupku.
Uloga civilnog društva
Kao što je poznato, u BiH postoje više nevladinih organizacija koje pružaju besplatnu pravnu pomoć. Za razliku od entitetskih i kantonalnih institucija, organizacije u okviru pružanja pomoći, nude i stvari kao što su različite radionice, informisanja, razne edukacije i druge aktivnosti koje dodatno mogu pomoći građanima koji se obrate za pomoć. Suštinski, organizacije pokrivaju sve ono što ne urade vladine institucije koje novac dobijaju iz budžeta, za razliku od organizacija koje se finansiraju od projekata.
Nevladine organizacije imaju dužu tradiciju u pružanju besplatne pravne pomoći. Njihov angažman je počeo neposredno nakon završetka rata, tako da se ljudi u većini slučajeva obraćaju njima. Neke od entitetskih, odnosno kantonalnih institucije su tek prije nekoliko godina počele da rade, tako da mnogi građani i ne znaju da postoje.
Koliko god da dobro radi, ukoliko donator iz nekog razloga prekine finansiranje, organizacija može samo prekinuti aktivnosti i tako uskrati pružanje pomoći svim ljudima kojima je neophodna.
U ovom momentu, možemo slobodno reći da u BiH postoji mogućnost da se dobije besplatna pravna pomoć, ali da je to još uvijek daleko od nečeg što se može smatrati prihvatljivim.
Takođe, donošenje državnog zakona je dio obaveze koja proističe iz Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, koji danas ne postoji. Vijeće ministara je u planu za narednu godinu naredilo Ministarstvu pravde da izradi nacrt ovog Zakona. Sve do donošenja ovog Zakona, sistem besplatne pravne pomoći će biti nekvalitetan, sa različitim pristupom i nedefinisanim procedurama.
Potreba za donošenje ovog zakona je neupitna, prije svega zbog jednakog tretiranja svih građana BiH kojima je potrebna besplatna pravna pomoć. Takođe, zakon je dio Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju BiH Evropskoj uniji, što predstavlja dodatnu obavezu.
Prijedlog zakona o besplatnoj pravnoj pomoći postoji, a do sada je bilo nekoliko izmjena. Prošle godine je pripremljen novi Nacrt zakona, ali se pokazalo da je neefikasan, pa su organizacije civilnog društva reagovale.
Zbog toga je potpisan Sporazum sa Visokim sudskim tužilačkim vijećem i Ministarstvom pravde BiH da se na zakonu radi uz direktnu saradnju sa nevladinim organizacijama.
Mišljenja i stavovi izneseni u ovom tekstu su stanovišta autora, ne nužno i Inicijative za monitoring evropskih integracija BiH.