Radiosarajevo.ba – U deset kantona, 10 različitih politika prema porodiljama

porodilje_photoTekst nastao u saradnji sa Inicijativom za monitoring evropskih integracija BiH i Fondacijom Heinrich Böll.

Radiosarajevo.ba objavljuje seriju tekstova o različitim aspektima integracije naše zemlje u EU.

Alarmantni su podaci o sve manje novorođene djece u BiH. Teška ekonomska situacija te surovi životni ritam koji u prvi plan stavlja posao i karijeru umjesto porodice razlozi su zbog kojih se sve manje žena odlučuje na rađanje.

Ako se trudnice ipak odluče na svijet donijeti potomke, susreću se s nezamislivom diskriminacijom – različitim pravima porodilja u FBiH.

Zaista, zvuči neshvatljivo da u deset kantona Federacije BiH postoji deset socijalnih politika prema porodiljama.

“Porodilje nemaju jednaka, Ustavom zagarantirana, prava. Diskriminacija leži u nejednakim isplatama porodiljskih naknada”, rekla je Jasmina Duraković-Hadžiomerović, predsjednica Komisije za jednakopravnost spolova Predstavničkog doma Parlamenta FBiH, govoreći o statusu porodilja u Federaciji BiH.

Infografiku pogledajte na ovom linku  

Diskriminacija se ne dešava samo na iznos naknade, nego i obavezno vrijeme rada prije porodiljskog odsustva. Ovome treba dodati različite naknade za trudnice koje rade u javnom i privatnom sektoru i, kao vrhunac apsurda, diskriminaciju koja postoji i među porodiljama na prostorima istog kantona, čak i među osobama zaposlenim u javnom sektoru. Tako su vlasti Unsko-sansko kantona slavodobitno objavile da su sa sindikatima prosvjete postigli sporazum o izjednačavanju porodiljnih naknada zaposlenima u obrazovanju s korisnicama naknada u organima uprave. Dotad je Vlada svojim zaposlenicama isplaćivala porodiljske naknade u 100-postotnim iznosima, dok su nad nastavnicama i profesoricama u školama vršili diskriminaciju, isplaćujući im samo pola iznosa.

Trenutni iznosi naknada za zaposlene porodilje u kantonima Federacije prilično su raznovrsni – od kantona gdje to pitanje uopće nije riješeno, preko jednokratnih pomoći u opremi za novorođenčad, do punog iznosa plaće za zaposlene u organima uprave.

Nešto preciznije riješeno je pitanje naknada za nezaposlene porodilje, doduše, samo po tome što unutar deset kantona nema prostora za diskriminaciju trudnica bez posla. Također, u nekim kantonima naknade uveliko kasne što nerijetko izvodi na proteste majke s malom djecom.

“Pokazalo se da decentralizirani pristup i važeći pravni okvir socijalne zaštite na području FBiH ne osigurava provedbu prava porodiljama obzirom na činjenicu da se kantoni – koji su implementatori prava utvrđenih Zakonom o osnovana socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite obitelji s djecom – razlikuju u pristupu i nemaju iste materijalne mogućnosti za implementaciju”, kaže Vesko Drljača, ministar rada i socijalne politike u Vladi FBiH.

U ovom Ministarstvu posebno upozoravaju na status žene-majke u radnom odnosu.

“Neodrživo je zadržavanje zaposlenih porodilja u sistemu socijalne zaštite. Na osnovu zaključka Vlade FBiH zaduženo je Ministarstva rada i socijalne politike da, u suradnji s Ministarstvom zdravstva te Ministarstvom finansija, razmotri pitanje opravdanosti lociranja porodilja u radnom odnosu u sistem socijalne zaštite”, objašnjava Drljača.

Zbog svega ovoga Vlada Federacije formirala je Radnu grupu za izradu Javne politike o zaštiti obitelji s djecom u FBiH. Planirano je da se prava porodilja, kao i druga prava iz oblasti socijalne zaštite porodica s djecom urede posebnim propisom – Zakonom o zaštiti porodica s djecom u FBiH – kojim će se nastojati regulirati temeljna prava iz oblasti i otkloniti uočeni nedostaci.

Svoj doprinos dala je i organizacija ‘Žene ženama’ koja je pokrenula peticiju za izjednačavanje prava porodilja u većem bh. entitetu.

Nakon što su ‘Žene ženama’ prikupile 8.000 potpisa za svoju peticiju – uz podršku brojnih udruženja, nekih političkih stranaka, Kluba parlamentarki u Parlamentu FBiH – napravile su prijedlog Zakona kojim je predviđeno izjednačavanje naknada za porodilje u svim dijelovima Federacije.

No, prema očekivanju, zapelo je kod novca, zapravo koje ministarstvo bi bilo zaduženo za isplatu naknada.

“U Ministarstvu rada i socijalne politike predstavili su prijedlog prema kojem bi se naknade zaposlenim porodiljama isplaćivale iz fonda Ministarstva za zdravstvo jer poslodavci i zaposleni redovno uplaćuju sredstva u taj fond. Ministarstvo za rad i socijalnu politiku isplaćivalo bi naknade za nezaposlene porodilje. Iz Ministarstva za zdravstvo odbili su prijedlog i vratili zakon na doradu u Radnu grupu”, objašnjava Lejla Arnaut iz Udruženja ‘Žene ženama’ koje je pokrenulo akciju na ujednačavanju prava porodilja u cijeloj Federaciji.

Evidentno je da ne postoje dovoljno sredstava (govori se oko 80 miliona maraka) za “jedinstvene naknade” u budžetu Ministarstva za zdravstvo.

“Porodiljsko odsustvo ne može se finansirati iz sredstava obaveznog zdravstvenog osiguranja. Time bi se ugrozilo finansiranje zdravstvene zaštite osiguranika u FBiH i naknade za bolovanje iznad 42 dana”, objašnjavaju iz Ministarstva za zdravstvo FBiH.

Sve glasnije se, kao jedno od rješenja, provlači prijedlog o formiranju Novog fonda za porodilje koji bi se jednim dijelom punio iz povećanja poreskih stopa na kladioničarske dobitke, a drugim iz novca koji zaposlene radnice i njihovi poslodavci uplaćuju u zdravstvene fondove za trudničku naknadu.

“Što se tiče eventualnog osnivanja Fonda iz kojeg bi se vršila isplata porodiljskih naknada za zaposlene i nezaposlene, smatram da ga je moguće realizirati kroz formiranje Fonda dječije zaštite FBiH. Ipak, treba napomenuti da je upitno finansiranje ovog Fonda zbog nemogućnosti formiranja nove stope doprinosa na dohodak”, objašnjava Vesko Drljača, ministar rada i socijalne politike.

Ako se, hipotetički, postigne dogovor i porodilje zaista dobiju ujednačena prava, postavlja se pitanje iznosa naknada.

“U ovom trenutku nemamo Zakon i prerano je spekulirati o iznosu jedinstvenih naknada za porodilje, pogotovo zato što i Ministarstvo finansija mora dati zeleno svjetlo. Čini mi se da bi za zaposlene trudnice nekakav minimum trebala biti prosječna plaća u FBiH, iako neki, kao realnije rješenje, spominju iznos 2/3 prosječne plaće”, kaže Lejla Arnaut.

Poseban problem bit će provođenje Zakona za zaposlene trudnice u realnom sektoru. Dok će porodilje zaposlene na “budžetu” kao i sada dobiti propisanu naknadu, vjerovatno (zbog kolektivnih ugovora) i razliku ukoliko naknada bude manja od njihove plaće, jedinstveni iznos bit će novo opterećenje za realni sektor.

“Poslodavcima u realnom sektoru morao bi se refundirati dio sredstva koji plaćaju za 12-mjesečno porodiljsko odsustvo svojih radnica. Oni ta sredstva uplaćuju u zdravstvene fondove”, kaže Lejla Arnaut.

Država je na potezu, želi li pobijediti “bijelu kugu” koja se nadvila nad BiH.

“Neko rješenje će se morati iznaći. Svi se deklarativno zalažu za bolju zaštitu trudnicu i poticaj politike rađanja, vrijeme je da to pokažu u praksi”, kaže Lejla Arnaut iz Udruženja ‘Žene ženama’.

Infografiku pogledajte na ovom linku  

Članak je dostupan i na linku koji možete pronaći OVDJE.

Ovaj tekst je isključiva odgovornost autora/ice, te ni na koji način ne odražava stavove donatora.