Autorica: Ivona Mandić
Juli, 2018
Izbjeglička kriza započeta u Europi 2015. godine nastavila se ove godine i na području BiH koja ju je, nažalost, dočekala nespremno. Krizu su prvenstveno obilježili brojni politički skandali te nespremnost državnih institucija u čiju isključivu nadležnost spada i briga za izbjeglice. Naime, državne institucije su pritekle u pomoć tek nakon raznih medijskih napada te peticija od različitih nevladinih organizacija koje su se čak mjesec dana samostalno brinule zaizbjeglice u Sarajevu.
Prilikom pisanja ovog članka nastojali smo dobiti službene podatke od nadležnih institucija o statusu izbjeglica u BiH, ali do danas nismo uspjeli dobiti njihov odgovor. Prema podacima objavljenim na portalu FAKTOR.ba u razdoblju od 1. mjeseca do kraja 3. mjeseca ove godine BiH je registrirala ulazak 1.138 izbjeglica[1]. Međutim, budući da se BiH nalazi na tzv. “balkanskoj ruti“opravdano je za očekivati da će se broj izbjeglica u budućnosti i povećati. Kad govorimo o osobama koje su zatražile azil, u tom istom razdoblju podneseno je 253 zahtjeva za azil. Naravno, za očekivati je da će se i ta brojka u budućnosti povećati zato što svaki dan u našu zemlju ulaze nove osobe iz različitih država tražeći pravnu pomoć i zaštitu.
U ovom kontekstu, bitno je za istaknuti da osobe koje imaju status izbjeglice uživaju određenu razinu međunarodno pravne zaštite – i to temeljem Konvencije o statusu izbjeglica iz 1951. godine[2], a koju je potpisala i Bosna i Hercegovina. Stoga je BiH, sukladno odredbama ranije navedene Konvencije, međunarodnopravno obvezana osobama koje imaju status izbjeglice osigurati pravo na rad, obrazovanje te zdravstvenu i socijalnu zaštitu pod istim uvjetima kao i svojim državljanima. Također, ne smijemo smetnuti s uma da Ustav BiH u članu III., stavak 2. određuje da “svaki entitet će pružiti svu potrebnu pomoć vladi Bosne i Hercegovine kako bi joj se omogućilo da ispoštuje međunarodne obaveze Bosne i Hercegovine[3][…]“.
Vijeće Ministara BiH je na svojoj 142. sjednici održanoj 15.05.2018. godine usvojilo Nacrt akcijskog plana hitnih mjera[4] kojim se Koordinacijskom timu omogućuje da preraste u Operacijski štab s ciljem organiziranja svih aktivnosti u svrhu rješavanja izbjegličke krize. Usvojeni Nacrt Plana je u biti usmjeren na osiguranje bolje kontrole granica, efikasniju borbu protiv nezakonitih migracija na području BiH, realizacije sporazuma o readmisiji kao i jačanju readmisijskih i kapaciteta u području azila te i intenzivirane aktivnosti za spriječavanje krijumčarenja izbjeglica.
Međutim, samo nekoliko dana nakon te sjednice Vijeća Ministara BiH te unatoč svim ranije navedenim pravnim aktima, BiH se ipak zatekla u političkom skandalu kada su autobusi koji su prevozili 269 izbjeglica na putu iz „divljeg“ šatorskog naselja na području Općine Centar Sarajevo prema Izbjegličkom centru Salakovac u Mostaru zaustavljeni ispred Konjica. Naime, autobusi su zaustavljeni temeljem naloga Ministarstva unutarnjih poslova Hercegovačke-neretvanske županije budući da odluka slanja izbjeglica u Centar Salakovac nije bila donesena od strane više vlasti odnosno od strane Vijeća Ministara BiH. Dakle, uzrok zaustavljanja autobusa bilo je politička prepirka između razina državne i lokalne vlasti u BiH o tomu tko je zapravo odgovaran za zbrinjavanje ovih ljudi.
S obzirom da se radi o osobama koje su bez osnovnih dokumenata i kojima je sukladno međunarodnom pravu BiH dužna pružiti pomoć, one su naposljetku ipak smještene u Izbjeglički Centar Salakovac.
Nažalost, dva mjeseca nakon premještanja izbjeglica u Centar Salakovac u Mostaru još uvijek su aktulne političke tenzije na relaciji Mostar-Sarajevo odnosno raspravlja se o tomu tko je donio odluku o njihovom premještanju te iz kojih razloga. Spremaju se moguće tužbe na temelju klevete, dok se s druge strane spominje i „rušenje ustavno-pravnog poretka“. Premda je fokus raznih medijaupravo politička prepirkana spomenutoj relaciji, nitko još uvijek ne raspravlja o „spremnosti“ Republike Srpske da pomogne BiH u rješavanju ovog problema premda je na to obvezana.
Uzevši u obzir da zbrinjavanje izbjeglica iziskuje značajne troškove, da je financijska situacija Bosne i Hercegovine kao države općenito na nezavidnoj razini te da je Bosna i Hercegovina zbog svog geografskog položaja trenutno „obrambena linija“ pred ulazak na područje Europske unije, državne vlasti BiH zatražile su i pomoć Europske komisije pri rješavanju nastale situacije. U sklopu toga, jedno od bitnijih pitanja o kojima se raspravljalo jest potencijalno mjesto za smještaj novih izbjeglica na ovoj tzv. “balkanskoj ruti“. Neki od prijedloga su uključivali dvije farme u Velikoj Kladuši, prostorije bivšeg poduzeća Agrokomerc te hotel Sedra u Bihaću[5]. Međutim, svi navedeni prijedlozi su odbijeni iz razloga što se nalaze blizu granice sa Hrvatskom, odnosno blizu granice s Europskom unijom. Upravo zbog što BiH graniči sa EU te činjenica da je skoro svim tim izbjeglicama zapravo krajnji cilj doći na područje EU, tj. u neke od razvijenih europskih država, Europska unija bi se trebala što više potruditi u pomoganju BiH. Vrijeme će pokazati kako će EU države članice postupiti.
Nesporno je da je i BiH zahvatila izbjeglička kriza, kao i ostale europske države. Nesporno je i da se BiH inicijalno nespretno uhvatila u koštac sa rješavanjem ovog socijalnog i političkog pitanja, ali se u danom trenutku ipak trudi te svim dostupnim sredstvima nastoji pomoći izbjeglicama koje se trenutačno nalaze na njezinom području. Unatoč političkim skandalima i početnoj nespremnosti nadležnih institucija u BiH, važno je da se izbjeglicama koje se trenutačno nalaze na području BiH pruži maksimalna pomoć ne samo zbog obaveza koje imamo temeljem nacionalnih i međunarodnih pravnih akata već i zbog onog elementarnog faktora bez kojeg svijet ne može fukcionrati – humanosti. Naime, ako itko zna kako je to kad zbog ratnih neprilika moraš napustiti svoju domovinu, kuću i obitelj te privremeno potražiti mir negdje drugdje onda su to građani Bosne i Hercegovine. Ratnih devedesetih brojne države su pružale pomoć izbjeglicama iz BiH jer nam je to bilo potrebno i jer su te države bile u mogućnosti. Za nadati je se da ćemo mi postupiti na jednak način.
Ovaj tekst je isključiva odgovornost autora/ice, te ne označava nužno i stavove Inicijative za monitoring EU integracija u BiH
[1]https://faktor.ba/vijest/izvjetaj-un-tima-u-prva-tri-mjeseca-2018-u-bih-ulo-1-138-migranata-291963
[2]http://msb.gov.ba/dokumenti/medjunarodni/?id=2666
[3]http://www.ccbh.ba/public/down/USTAV_BOSNE_I_HERCEGOVINE_bos.pdf
[4]http://www.vijeceministara.gov.ba/saopstenja/sjednice/saopstenja_sa_sjednica/default.aspx?id=28373&langTag=hr-HR
[5] http://balkans.aljazeera.net/video/bih-bez-lokacije-za-smjestaj-izbjeglica