Ustav i ključni zakoni
Dejtonski ustav prepoznaje zabranu diskriminacije na osnovu spola, te predviđa direktnu primjenu Evropske konvencije o ljudskih pravima i CEDAW konvencije. Nažalost, i pored inicijativa civilnog društva, Ustav i dan danas ravnopravnost spolova spolova ne prepoznaje kao temeljnu vrednotu ustavnog poretka Bosne i Hercegovine[1]. BiH je jedna od prvih država Zapadnog Balkana koja je usvojila Zakon o ravnopravnosti spolova u BiH (ZoRS).[2] Nakon usvajanja 2003. godine, Zakon je doživio jednu izmjenu, a 2010. je usvojena prečišćena verzija Zakona.[3] Iz Zakona proizlazi garancija ravnopravnosti spolova i jednakih mogućnosti u svim oblastima života.
Zakon o ravnopravnosti spolova u BiH: a) zabranjuje diskriminaciju (direktnu i indirektnu) te prepoznaje posebne oblike diskriminacije (uznemiravanje, seksualno uznemiravanje, poticanje na diskriminaciju);[4] b) zabranjuje nasilje na osnovu spola (uključujući nasilje u porodici); c) garantuje jednake mogućnosti u obrazovanju, zapošljavanju i radu, pristupu socijalnoj i zdravstvenoj zaštiti, sportu, kulturi, medijima i svim drugim oblastima života. Analizom Zakona može se zaključiti da on postavlja dobre temelje za ravnopravnost spolova. Ipak, primjena u praksi je ograničena jer još uvijek mnogi drugi zakoni nisu usklađeni sa Zakonom o ravnopravnosti spolova, a i oni koji jesu usklađeni često se ne provode, što odlično pokazuju podaci o zastupljenosti žena u upravnim odborima institucija na svim nivoima vlasti, koja žene i dalje ostavlja u neravnopravnom položaju u bosanskohercegovačkom društvu.[5]
Iako ZoRS predviđa mogućnost podnošenja žalbi za diskriminaciju institucionalnim mehanizmima za ravnopravnost spolova (ARSBiH, GC RS i FBiH), broj žalbi je izrazito mali te ni jedne godine ne prelazi brojku od 10. Ako se ova cifra uporedi sa sličnim statistikama u regiji Zapadnog Balkana, može se zaključiti da broj slučajeva nikako ne odražava realno stanje.
Diskriminacija na osnovu spola kao i seksualno uznemiravanje su zabranjeni i Zakonom o zabrani diskriminacije (ZZD) iz 2009. godine. Podaci za 2015. još uvijek nisu dostupni,[6] ali podaci za 2014. i 2013. pokazuju da se ovi instrumenti uopšte ne koriste. Tokom 2013. i 2014. registrovan je jedan slučaj seksualnog uznemiravanja, dok je prijavljeno svega 39 slučajeva diskriminacije na osnovu spola (i društvenog položaja). Može se zaključiti da se mogućnost pravne zaštite pred institucionalnim mehanizmima za ravnopravnost spolova i kod Institucije ombudsmena za ljudska prava mora jasnije promovisati, te tako učiniti dostupnim građankama i građanima.
Institucionalni mehanizmi za ravnopravnost spolova
Zakonom o ravnopravnosti spolova u BiH predviđeno je postojanje institucionalnih mehanizama za ravnopravnost spolova. Ključni institucionalni mehanizmi za ravnopravnost spolova su državna Agencija za ravnopravnost spolova Bosne i Hercegovine (ARS BiH) i entitetska tijela: Gender centar Federacije BiH i Gender centar – Centar za jednakost i ravnopravnost polova Vlade Republike Srpske.
Ovi mehanizmi su i 2015. igrali aktivnu ulogu u davanju mišljenja na akte vlada o njihovoj usklađenosti sa Zakonom o ravnopravnosti spolova u BiH te u izradi i predlaganju posebnih politika kojima se nastoji uticati na poboljšanje položaja žena i muškaraca u bh. društvu. ARS BiH i GC Federacije i Republike Srpske provodili su kampanje i istraživanja, organizovali obuke, objavljivali studije i razvijali međunarodnu i regionalnu saradnju. Između ostalog, ARS BiH je u julu 2015. dostavila informaciju CEDAW komitetu[7] na osnovu zaključaka i z 2013. godine te tako nastavila aktivnosti vezane za izvještavanje po međunarodnim dokumentima za ravnopravnost spolova.
Ipak, još uvijek ne postoji dovoljno razumijevanje izvršne vlasti zašto su nam neophodni institucionalni mehanizmi za ravnopravnost spolova. Zabrinjava činjenica da postojeći mehanizmi imaju mali broj uposlenih. Tako npr. ARS BiH ima samo 6 stalno uposlenih, što značajno ograničava mogućnosti djelovanja. U junu 2015. godine u medijima se pojavila informacija[8] kako će doći do ukidanja Gender centra Federacije, u okviru šire reforme federalnih institucija i tijela. Sva tri gender institucionalna mehanizma nemaju odgovarajuća finansijska sredstva za programe i javne politike. Tako npr. provedba Gender akcionog plana u potpunosti zavisi od Finansijskog mehanizma za implementaciju Gender akcionog plana BiH (FIGAP), mehanizma koji opet u potpunosti zavisi od podrške i sredstava međunarodnih razvojnih agencija. S druge strane, ravnopravnost spolova još uvijek nije dovoljno uključena u rad i politike drugih institucija te je gender mainstreaming i dalje potreban, samim tim i za jačanje kapaciteta postojećih institucionalnih mehanizama za ravnopravnost spolova.
Na nivou izvršne vlasti kantona ni 2015. nisu uspostavljena stalna radna tijela koja će se baviti pitanjem ravnopravnosti spolova. Osim dva kantona, ostali nemaju ni vladin Koordinacioni odbor. Uzimajući u obzir da upravo kantoni imaju nadležnost za neka vitalna pitanja kao što su zapošljavanje, obrazovanje i zdravstvo, zabrinjava da ne postoji niti osoba niti tijelo koje prikuplja i istražuje podatke, predlaže mjere i stara se za provedbu istih s ciljem poboljšanja života žena i muškaraca. Očigledno je da se GC FBiH sa svojim ograničenim kapacitetom ne može baviti ovim pitanjima te je neophodno sistemsko rješavanje istih na nivou samih kantona.
Parlamentarna radna tijela za ravnopravnost spolova
Nakon Opštih izbora 2014. godine, u zakonodavnim tijelima uspostavljene su parlamentarne komisije/odbori za ravnopravnost spolova/ jednake mogućnosti na državnom, entitetskom i kantonalnom nivou. Ipak, da se primijetiti različit nivo aktivnosti ovih komisija/odbora. Tako, npr. u pojedinim kantonalnim skupštinama komisije za ravnopravnost spolova sastaju se samo jednom godišnje. Komisija za ostvarivanjeravnopravnosti spolova Predstavničkog doma PSBiH tri puta zaredom nije imala kvorum te tokom druge polovine 2015. nije mogla donositi odluke. Komisija za jednakopravnost spolova u Domu naroda Parlamenta FBiH formirana je tek krajem septembra 2015, godinu nakon Opštih izbora 2014. godine.
No, i pored problema s neaktivnošću njezinih članova_ica, Komisija za ostvarivanje ravnopravnosti spolova Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH redovno održava komunikaciju sa organizacijama civilnog društva te redovno iznosi konkretne prijedloge vezane za unapređenje položaja žena i muškaraca u našem društvu. Ova Komisija je jedna od rijetkih koja ima i sopstvene zakonske prijedloge, što je rijetkost u parlamentarnoj praksi, imajući na umu da većinu inicijativa podnose vlade, klubovi stranaka ili sami_e parlamentarci_ke. U decembru 2015. godine, Komisija je jednoglasno usvojila Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o Vijeću ministara BiH, kojim se uvodi rodna kvota i za Vladu BiH. Na istoj sjednici započet je rad i na pitanju zakonskog regulisanja vještački potpomognute oplodnje.
Javne politike za ravnopravnost spolova
Kako bi se ostvarili ciljevi ravnopravnosti spolova 2013. godine usvojen je drugi periodični Gender akcioni plan Bosne i Hercegovine za period 2013–2017. godine, oslanjajući se na Gender akcioni plan BiH 2006–2011. godine, državnu i entitetske strategije razvoja, Strategiju za ravnopravnost muškaraca i žena Evropske unije i druge relevantne strateške dokumente Vijeća Evrope, Evropske unije i Ujedinjenih nacija. Ovaj strateški dokument sadrži sve oblasti privatnog i društvenog života, ali su utvrđene i prioritetne i transverzalne oblasti, kao i oblasti koje se odnose na jačanje sistema, mehanizama i instrumenata za postizanje ravnopravnosti spolova te jačanje saradnje i partnerstva. Na taj način jasnije su definisane obaveze institucionalnih mehanizama za ravnopravnost spolova te obaveze i odgovornosti resornih ministarstava i institucija u svakoj prioritetnoj oblasti. Može se zaključiti da Gender akcioni plan adresira ključne probleme žena i muškaraca u BiH i da predstavlja odličan primjer javnopolitičkog dokumenta kojim državne institucije mogu unaprijediti ravnopravnost spolova u društvu.
Zbog kašnjenja u imenovanju članica Upravnog odbora GAP BiH, koji je uspostavljen tek u 2015. godini, od 2013. do 2015. godine u potpunosti izostaje definisanje operativnih planova za provedbu Gender akcionog plana, po kojima bi se radilo na konkretnim mjerama za unapređenje položaja žena i ravnopravnost spolova. Programi i mjere iz GAP BiH su u tom periodu sprovođene kroz druge javne politike, planove i programe Agencije i gender centara, u skladu sa programima rada Savjeta ministara i entitetskih vlada. Tek krajem 2015. godine izrađeni su operativni planovi na nivou entiteta za 2016. godinu. Republika Srpska je svoj Godišnji operativni plan u svojila prva (u decembru 2015), dok se početkom 2016. očekuju usvajanja operativnih planova na nivou Federacije i države BiH. Bez tih dokumenata nije moguće planirati ni konkretne mjere ni konkretne budžetske obaveze, a samim tim ni otpočeti s radom na poboljšanju prava žena i ravnopravnosti spolova. Pohvalno je istaći da su sve tri institucionalna mehanizma prepoznala potrebu da rade i na pitanjima prava lezbejki, gejeva, biseksualnih i trans* (LGBT) osoba te su adekvatno uključila mjere vezane za ovu marginaliziranu grupu u svoje godišnje operativne planove za 2016. godinu. ARS BiH, GC FBiH i GC RS na ovaj način slijede postojeću praksu institucionalnih mehanizama za ravnopravnost spolova iz država Evropske unije i postaju pioniri_ke borbe za prava seksualnih i rodnih manjina u BiH. Prava Romkinja, žena na selu i prava žena sa invaliditetom se u budućnosti moraju još intenzivnije tematizovati kroz rad institucionalnih mehanizama.
Pored Gender akcionog plana ARS BiH, GC FBiH i GC RS provode i druge značajne javne politike kao što su: Akcioni plan za provedbu UNove rezolucije 1325 u BiH (2014–2017), Strategija za borbu protiv nasilja u porodici (2013–2017) Federacije BiH, Akcioni plan za unapređenje položaja žena na selu u Republici Srpskoj do 2015. godine, Strateški plan za uvođenje gender odgovornog budžetiranja u budžet Federacije BiH 2013–2015, Akcioni plan za ravnopravnost spolova u uslovima prirodnih nepogoda i katastrofa u Federaciji BiH te podstiču uključivanje rodne dimenzije u sektorske strategije. U Republici Srpskoj od 2016. sve aktivnosti za unapređenje ravnopravnosti spolova provodit će se kroz godišnje operativne planove po GAP-u, dok će FBiH i dalje raditi sa više javnopolitičkih dokumenata.
Zabrinjava da GC FBiH nema kapacitete da radi sa kantonima na izradi godišnjih operativnih planova, a da vlade kantona s druge strane nemaju namjeru da samostalno rade na tome. Tako se Gender akcioni plan tokom 2015. nije nikako provodio na nivou kantona niti su poduzete mjere za njegovo provođenje u 2016. godini.
Na lokalnom nivou (opštine i gradovi) nije postignut značajan napredak kada je riječ o ravnopravnosti spolova, iako veliki broj opština i gradova ima lokalne akcione planove (LGAP; od 2012. do 2015. izrađeno i usvojeno je 47 planova u FBiH, dok su u Republici Srpskoj zaključno sa 2015. godinom usvojena 22 plana) za ravnopravnost spolova, stanje na terenu izgleda potpuno drugačije.[9] Istraživanje[10] iz 2015. godine kojim je obuhvaćeno više od 50% bosanskohercegovačkih opština i gradova pokazalo je da gotovo nema opština/gradova koji shvataju svoju nadležnost pa tako i ne poduzimaju nikakve mjere u oblasti ravnopravnosti spolova. Ne provode se istraživanja i javne rasprave, ne određuju se lokalni prioriteti niti se pitanja ravnopravnosti spolova i specifičnih potreba žena uzimaju u obzir pri planiranju i provedbi programa i budžeta.
Smjernice za djelovanje
– Kroz izmjene i dopune ili usvajanje novog zakonskog teksta, Zakon o ravnopravnosti spolova u BiH treba uskladiti sa pravnom stečevinom Evropske unije;
– pravna zaštita od diskriminacije na osnovu spola i seksualnog uznemiravanja mora se jasnije promovisati te još više učiniti dostupnom građankama i građanima;
– svi nivoi vlasti treba da jačaju postojeće institucionalne mehanizme za ravnopravnost spolova (ARS BiH, GC FBiH, GC RS), fokusirajući se na ljudske kapacitete i finansiranje programa ovih mehanizama iz budžeta države i entiteta;
– vlade kantona, ali i opštinske i gradske uprave treba da uspostavei jačaju stalni institucionalni mehanizam za ravnopravnost spolova kroz imenovanje koordinatora_ica ili koordinacionih odbora za ravnopravnost spolova u izvršnoj vlasti;
– Gender centar Federacije BiH mora jačati kapacitete kako bi mogao vršiti koordinaciju kantonalnih mehanizama za ravnopravnost spolova;
– neophodno je jačati, i kroz uspostavljanje Savjeta za civilno društvo formalizirati saradnju između organizacija civilnog društva i institucionalnih mehanizama za ravnopravnost spolova na nivou entiteta i kantona;
– država, entiteti i kantoni moraju hitno pristupiti formalnoj provedbi Gender akcionog plana. Treba pristupiti izradi, usvajanju i provedbi godišnjih operativnih planova na nivou entiteta i kantona, uz budžetsku alokaciju potrebnih finansijska sredstva;
– organizacije civilnog društva treba da uspostave nezavisni mehanizam monitoringa koji će pratiti i izvještavati o provedbi Gender akcionog plana, ne bi li se na taj način izvršio pritisak na vlade da podrže provedbu ovog ključnog dokumenta;
– opštine i gradovi treba da izrade i počnu provoditi višegodišnje lokalne gender akcione planove te o rezultatima provedbe istih treba da izvijeste entitetske gender centre i Agenciju za ravnopravnost spolova BiH. U procesu izrade i provedbe od centralnog značaja je saradnja sa lokalnim organizacijama civilnog društva;
– država, entiteti i kantoni moraju pružiti punu podršku uspostavljanju i finansiranju Finansijskog mehanizma za implementaciju Gender akcionog plana za period nakon 2015.
Cjelokupni godišnji izvještaj o stanju ljudskih prava žena za 2016. godinu dostupan je na ovom linku.
—
[1] Saznajte više o inicijativi “Građanke za ustavne reforme” na https://gradjankezaustavnepromjene.wordpress.com/
[2] Jedini komentar na Zakon o ravnopravnosti spolova BiH dostupan je na: http://www.hcabl.org/wp-content/uploads/2011/06/komentar-prelom_web.pdf
[3] Prečišćena verzija zakona dostupna je na: http://arsbih.gov.ba/?project=zakon-o-ravnopravnosti-spolova-u-bih
[4] Suzbijanje diskriminacije na osnovu spola nažalost nije nikada stvarno zaživilo. Iako je diskriminacija na osnovu spola sveprisutna zabrinjava činjenica da su Agencija za ravnopravnost spolova i gender centri u periodu od 2011. do 2014. Svega u 11 slučajeva ispitivali kršenje Zakona o ravnopravnosti spolova u BiH (u skladu sa Jedinstvenim pravilima za ispitivanje kršenja odredbi ZORS u BiH). Ovaj mehanizam zbog toga treba preispitati, naročito u kontekstu usvajanja Zakona o zabrani diskriminacije, na osnovu kojeg Institucija ombudsmena za ljudska prava BiH ima posebnu ulogu u suzbijanju diskriminacije na svim osnovama pa i na osnovu spola i roda.
[5] Dobar pregled o stanju ravnopravnosti spolova pruža nam Izvještaj o napretku u provođenju Pekinške deklaracije. Dostupan je na: http://arsbih.gov.ba/project/izvjestaj-peking-20/
[6] Institucija ombudsmena za ljudska prava BiH svoj Godišnji izvještaj i Izvještaj o pojavama diskriminacije objavljuje na proljeće za prethodnu kalendarsku godinu.
[7] Informacija dostavljena CEDAW Komitetu dostupna je na: http://arsbih.gov.ba/informacija-bosne-i-hercegovine-un-cedaw-komitetu/
[8] Ova informacija je objavljena u elektronskoj verziji na portalu Dnevni avaz: http://www.avaz.ba/clanak/183628/koje-institucije-novalic-u-fbih-planiraukinuti?url=clanak/183628/koje-institucije-novalic-u-fbih-planira-ukinuti
[9] Pregled nekoliko lokalnih akcionih planova dostupan je na: http://arsbih.gov.ba/oblasti/lokalni-akcioni-planovi/
[10] Istraživanje je dostupno na: http://soc.ba/ravnopravnost-spolova-u-opstinamaopcinama-i-gradovima-u-bosni-i-hercegovini/