Ruba Velagić: Obrazovanje u Upitniku Europske komisije

Autorica: Ruba Velagić

Europski komesar za proširenje je u decembru 2016. uručio upitnik Europske komisije predsjedavajućem Vijeća ministira Bosne i Hercegovine, što je još jedan korak ka pripremi mišljenja o Zahtjevu za članstvo Bosne i Hercegovine u Europsku Uniju. Upitnik se sastoji od više od tri hiljade pitanja upućenih bosanskohercegovačkim institucijama i pokrivaju sve oblasti društveno-političke organizacije.

Iako su države u regiji relativno brzo odreagovale čim je Upitnik dostavljen, nije isti slučaj sa Bosnom i Hercegovinom. Poređnja radi, Srbija je na upitnik odgovorila u roku od 45 dana, Hrvatska u roku 3 mjeseca,  dok u slučaju Bosne i Hercegovine, zbog komplikovane administracije i neusaglašenosti mišljenja bosanskohercegovačkih političkih lidera, odgovor na Upitnik je tek finaliziran – više od godinu dana nakon njegovog dostavljanja. BH administracija je po primanju Upitnika, sama predvidjela rok predaje odgovora, ali taj rok nije ispunjen – kasnili su 6 mjeseci.

Obrazovanje i edukacije se u ovom dokumentu pominju preko 60 puta, što ukazuje na vrijednost koju reforme u obrazovanju sa sobom nose u kontekstu eurounijskih integracija. Obrazovanje je usko povezano sa tržištem rada i regulacijama na zajedničkom tržištu, pa se teži formirati i zajednički okvir  prepoznavanja diploma. Također usaglašavanje se dešava i kroz zajedničku formu CV-a, studentske razmjene, akademske razmjene, gostujuće profesore itd.

EU države same su odgovorne za svoj obrazovni sistem, ali ih institucije Europske unije usmjeravaju ka zajedničkim ciljevima i ka primjerima dobre prakse. Mnogi programi, poput novog programa Erasmus+ dizajnirani su s ciljem da smanje nezaposlenost mladih tako što će se kroz programe raditi na vještinama i iskustvima mladih. Strategija o mladima EU promovira jednake prilike u obrazovanju i zapošljavanju i ohrabruje mlade da preuzmu aktivnije uloge u društvu. Europski kvalifikacijski okvir olakšao je poređenje različitih nacionalnih kvalifikacija, tako sto su se ispiti i obrazovni nivoi sveli na jedan isti zajednički nivo s ciljem da pomogne evropljanima da studiraju i rade van granica svoje države. Svrha Bolonjskog procesa je da olakša kretanje mladih po različitim obrazovnim sistemima u Europi, tako što promovira prepoznavanje diploma bez obzira na zemlju porijekla.

Kako bi obezbjedili da se zemlje potencijalni kandidati, mogu uklopiti u ove okvire, Europska komisija već u upitniku traži pregled stanja obrazovnog sistema. Od bosnskohercegovačkih institucija traži se da odgovore na pitanja vezana za pravni okvir kojim se garantuje pravo na obrazovanje u zakonodavnom i političkom smislu; te kako se raspoređuju sredstva da bi se ovo pravo ostvarilo.  Također, traže se informacije o mjerama za sprječavanje diskriminacije  i segregacije na svim osnovama u obrazovnom sistemu, kao i informacije o zajedničkim nastavnim planovima i programima, kao i o programima na jezicima manjina. Važan faktor su i mjere kojima se osigurava obrazovanje djece sa smetanjama u razvoju. Od Bosne i Hercegovine se traži da promoviše inkluzivno obrazovanje i cjeloživotno učenje učenika i studenata sa invaliditetom. Posebna pažnja posvećena je inkluziji romske djece. U upitniku se traže  odgovori i na tehnička pitanja, kao sto su procenat studenata i učenika koji imaju pristup internetu, bibliotekama, različitim izvorima znanja i informacija. Upitnikom će se od Bosne i Hercegovine tražiti da defnira podjelu nadležnosti između različitih nivoa vlasti u pogledu obrazovanja, kao i statistike o broju zaposlenih u obrazovnim institucijama,  naspram broja studenata i učenika, kao i izvori i načini finansiranja institucija znanja. Također, neophodno je navesti načine kojima se vrši nadzor osnivanja obrazovnih institucija, posebno kada su u pitanju privatni univerziteti.

Na sva ova pitanja nije neophodno samo odgovoriti, potrebno je reformirati cijeli obrazovni sistem, povećati ulaganja u obrazovanje, inovacije i razvoj, kako bi bosanskohercegovački studenti, kao i njihove kolege iz zemalja EU, imali mogućnost da izađu na veće tržište rada i tako postepeno, kroz nove edukacije i specijalizacije, riješe problem visoke nezaposlenosti mladih. Ulaganje u obrazovanje je dugoročno najbolja insvesticija koju država može napraviti, ali i kratkoročno, ako svoj obrazovni sistem (posebno u slučaju viskoškolskog obrazovanja) prilagodi stranim studentima, sa programima na engleskom jeziku i ozbiljnijom suradnjom sa inostranim univerzitetima. Međutim, dobija se dojam da smo spremniji poslati svoje studente u inostranstvo, nego primiti strane studente ovdje, zbog zastrajelih načina rada, nedovoljno edukovanih profesora i generalno loše klime u oblasti obrazovanja.

Prema istraživanju Javnog istraživačkog centra Webometrics iz Španije, koji djeluje pri Vijeću za naučna istraživanja CSIC[1], na listi za 2012. najbolje plasirani  univerzitet  iz Bosne i Hercegovine je Univerzitet u Sarajevu, koji je na 1245. mjestu, dok su svi ostali univerziteti u regiji: Beograd, Zagreb i Skoplje bolje rangirani. Univerzitet u Zagrebu najbolji je na Balkanu i nalazi se na 564. mjestu.

U Bosni i Herecgovini se oko 88% budžetskih sredstava namjenjenih obrazovanju troši na plate i naknade zaposlenih, samo 8% za materijalne troškove, dok se na kapitalna ulaganja odvaja samo 4% budžeta za obrazovanje. Republika Hrvatska koja od 2002. ima stalni rast ulaganja u visko obrazovanje (skoro 80%), već je 2006. ispunila kvote visokoobrazovanog broja stanovnika i bila u rangu sa ostalim razvijenim europskim državama. Nakon uslaska u EU, Hrvatska je sve svoje edukativne programe prilagodila za strane studente, pa je primjetan i rast stranih studenata kroz programe Erasmusa ali i u samostalnoj režiji, zbog niskih cijena, a visoke kvalitete obrazovanja.  [2]

Kakvo je stanje u BH obrazovanju govori i činjenica da je Europska asocijacija za osiguranje kvaliteta u visokom obrazovanju (ENQA) dala  negativnu ocjenu za članstvo Agenciji za razvoj visokog obrazovanja i osiguranje kvaliteta BiH (HEA), uz obrazloženje da se politika miješa u obrazovanje. Negativnoj ocjeni doprinjeo je nedostatak harmonizacije zakona o visokom obrazovanju (10 zakona u FBiH) te minimalna ulaganja u nauku i razvoj.

U BiH djeluje 9 univerziteta i svi državni univerziteti su akreditovani od strane Ministarstva, dok postoji još 28 privatnih univerziteta na prostoru cijele BiH. Svi oni rade po različitom zakonskom okviru u zavisnosti od eniteta ili kantona u kojem se nalaze.

U dokumentu Prioriteti za razvoj visokog obrazovanja u BiH za period 2016-2026, koji je nastao iz zajedničkog projekta Europske Unije i Vijeća Europe navodi se sedam prioritetnih polja, na koje se BiH treba fokusirati kako bi se približila eurounijskom obrazovnom modelu: dobro upravljanje i menadžment, resursi, povezanost tržista rada i visokog obrazovanja, standardi kvalifikacija, studentsko iskustvo, internacionalizacija i statistika. Kada pojedinosti iz ovih oblasti budu uređeni, tek onda će BH biti u mogućnosti da u potpunosti pristupi EU prostoru visokog obrazovanja.

No o tome je još rano govoriti, kada u obzir uzmemo stanje u kojem se nalaze BH univerziteti i uslove u kojima uče i rade BiH studenti. Ako odgovori na pitanja u Upitniku budu zadovoljavajući, tek ćemo onda moći govoriti o nekom ozbiljnom presjeku stanja, što je neophodno da bi znali u kojem smjeru usmjeriti administraciju i koje su oblasti unutar sektora obrazovanja u najgorem stanju. Međutim, čak i kada kompletiramo podatke, dalek je put do konačne harmonizacije zakonodavstva BiH, a onda i harmonizacije zakonodavstva BiH iz ove oblasti sa pravnom stečevinom EU. Nakon toga, BH društvo će morati odgovoriti na izazove implementacije ovih zakona kroz vladine i nevladine instiucije, univerzitete  i sve ostale interesne grupe obuhvaćene reformom.

Čini se da kao društvo nismo sazreli u mjeri da prepoznamo važnost kvalitetnog školstva i važnost prepoznavanja BH diploma na inostranim tržištima rada, kao kratkoročni i dugoročni ekonomski cilj, što je vidljivo u niskim stopama ulaganja u sferu obrazovanja, nauke i razvoja.

Ako se ovo promjeni i bosanskohercegovačka administracija bude pratila pozitivnu praksu unutar EU i zemalja regije, možda jednog dana i Bosna i Hercegovina, uključujući sve njene gradove i univerzitete, bude zanimljiva akademska destinacija.

 

[1] http://www.webometrics.info/en

[2] https://www.cin.ba/finansiranje-visokog-obrazovanja-nedovoljno-i-neravnomjerno/