Fotografija preuzeta sa aktuelno.ba
Piše: Dalibor Tanić
Ženevskim sporazumom iz 2006. godine, sve evropske zemlje prihvatile su obavezu da će do 17. juna 2015. godine izvršiti prelazak sa anlognog na digitalni signal emitovanja. Iako je BiH kao potpisnica ovog Sporazuma imala dovoljno vremena da završi proces digitalizacije (od 17.06.2006. do 17.06.2015), taj proces u našoj zemlji još uvijek nije ni počeo. Sada je već sasvim jasno da će od 17. juna u BiH biti ukinut analogni signal. Upućeni tvrde da razloge za ovo stanje treba potražiti jedino u politici.
Kako je već ranije rečeno, nakon 17. juna predajnici koji i dalje budu emitovali analogni signal, morat će biti isključeni, jer će u suprotnom njihov signal emitovati smetnje, zbog kojih će biti nemoguće pratiti program preko TV uređaja. Još pogubnije je što će pojedini predajnici ometati i signale u susjednim zemljama, što Bosni i Hercegovini može izazvati mnogo veći problem. Dakle, nema više sumnje da se predajnici moraju ugasiti, a samim tim i pojedine televizijske stanice.
Regulatorna agencija za komunikacije BiH je od samog početka poduzela niz aktivnosti kako bi se proces digitalizacije uspješno priveo kraju. Posljednja u nizu, održana je u novembru prošle godine kada je bio organizovan okrugli sto na temu “Digitalizacija – šta nakon 17.6.2015?“. Na ovom skupu Agencija je upozorila na važnost procesa digitalizacije, a predstavljene su i sve negativne posljedice sa kojima će BiH i njeni građani biti suočeni ukoliko rok za konačni prelazak na digitalno emitovanje ne bude ispoštovan.
Helena Mandić, pomoćnica direktora za emitovanje Agencije, podsjeća da su na skupu bile definisane mjere kojima bi se barem malo ublažile negativne posljedice sa kojima će BiH i njeni građani biti suočeni, ukoliko rok za konačni prelazak na digitalno emitovanje ne bude ispoštovan.
“Prijedlog mjera je upućen Vijeću ministara polovinom januara 2015. godine, a koliko je poznato, do danas se nije našao na dnevnom redu. Razlog za kašnjenje u provođenju procesa digitalizacije je političke prirode, a ne tehničke“, rekla je Mandić.
Mehmed Agović, savjetnik ministra prometa i komunikacija BiH govorio je na ovu temu u martu ove godine, potvrđujući da BiH nema nikakve šanse da digitalizaciju završi do 17. juna.
Gostujući na televiziji N1, Agović je rekao da je potrebno otkloniti poteškoće na nivou države kako bi se do kraja godine završio najveći dio posla. “Sada je na nekome da deblokira ovaj proces u Vijeću ministara BiH“, rekao je Agović tom prilikom i dodao je problem političke volje, jer neko nije želio da se ovaj proces završi.
Obaveze
Pitanje digitalizacije, odnosno ispunjavanje obaveza iz Sporazuma, je prije svega obaveza BiH kao članice UN-a. Sporazum je dokument dogovoren na konferenciji koja je organizovana od strane UN-ove agencije za telekomunikacije (Međunarodne unije za telekomunikacije). Ratificiranjem Sporazuma 2009. godine, BiH je isti ugradila u svoj zakonodavni okvir. Samim tim, Sporazum je postao i zakonska obaveza. Savim je izvjesno da će da će i EU pratiti i ocjenjivati spremnost BiH da se pridržava međunarodnih sporazuma, uključujući i ovaj, ali i svojih vlastitih zakona.
Luksuz u BiH
Helena Mandić iz RAK-a, podsjeća da je emitovanje analognog signala luksuz u današnjem vremenu, ako se uzme u obzir da njegovo emitovanje podrazumijeva korištenje jedne frekvencije za emitovanje jednog TV kanala. Na drugoj strani, digitalni signal podrazumijeva emitovanje 8, pa čak i 16 kanala na jednoj frekvenciji, tako da je situacija kada govorimo o praktičnosti, efikasnosti i ekonomičnosti, ovdje sasvim jasna.
„Međutim, sigurno je da će pojedine evropske zemlje nastaviti sa sporadičnim korištenjem analognog signala ali samo pod uslovima da ne ometaju digitalno emitovanje i u vrlo kratkom vremenskom roku jer je jasno da se takvo emitovanje ne isplati“, rekla je Mandić.
Pritisci da, ali kakvi?
Mandićeva kaže da je sigurno da će i ovo nepoštivanje međunarodnih obaveza biti uzeto u obzir kod ocjene bh. progresa u procesu stabilizacije i pridruživanja EU. Međutim, ostaje da se vidi na koji će način Unija vršiti dodatni pritisak na BiH. Čitav sistem međunarodne koordinacije korištenja frekventnog spektra, podrazumijeva da je nepoštivanje ovih međunarodnih obaveza sankcija sama po sebi. Samim Sporazumom jasno je precizirano da u slučajevima da se ne pridržavamo odredbi Sporazuma, ometane zemlje imaju pravo poduzimanja recipročnih mjera. Ovo se prije svega odnosi na susjednu Hrvatsku, koja nam je najbliža zemlja članica Evropske unije.
Također, ovaj problem se može posmatrati i kroz kontekst uskraćivanje prava na informisanje, jer će sigurno jedan dio stanovnika ostati bez TV signala. Naravno, ovdje ne treba zaboraviti i na druga sredstva informisanja kao što su radio, ili dnevna štampa, ali je pitanje koliko ljudi imaju naviku kupovati novine, ili slušati radio. Na drugoj strani opet postoji neka utjeha, jer kako nam je Mandić rekla, sve one stanice koje budu mogle neometano koristiti svoje frekvencije, nastavit će sa korištenjem, osim u slučajevima kada takvo korištenje bude uzrokovalo smetnje.
“Agencija neće biti u mogućnosti tražiti zamjenske analogne frekvencije za stanice koje izgube signal. Također, bit će razmotrena mogućnost da one stanice koje budu u mogućnosti da nastave proizvoditi program ostanu u obaveznoj kablovskoj distribuciji, s tim da bi morale same obezbijediti dostavljanje signala kablovskim distributerima“, pojasnila je Mandić.
Ipak je do političke (ne)volje
Proces prelaska sa analognog na digitalno emitovanje je obaveza Bosne i Hercegovine. Prije ili kasnije, ovaj proces će morati da se dovede do kraja. Međunarodna podrška za realizovanje digitalizacije bila je pružena na više načina. Konkretno, Mandić kaže da su iz fondova EU izdvojena znatna sredstva kako bi cijeli proces zaživio. Ona je dodala da je Regulatorna agencija za komunikacije putem fondova CARDS i IPA bila u mogućnosti da inicira i izradi nacionalnu DTT strategiju kroz vrijedne Twinning i Twinning programe sa kolegama iz regulatornog tijela Italije (AGCOM). Ova strategija je poslije razrađena kroz DTT Forum i usvojena na Vijeću ministara.
Sudeći po svemu, tehničkih uslova za procesa digitalizacije nije nedostajalo, za razliku od volje onih koji su trebali donijeti odluku da BiH i u ovom segmentu ne postane „crna rupa“. Smatrali to, ili ne donosioci odluka da su odgovorni i za ovaj neuspjeh, jedno je izvjesno-analogni signal u BiH će morati da bude prekinut i bićemo jedina zemlja u Evropi, koja ovaj proces nije izvela do kraja.