Tekst i video nastali u saradnji sa Inicijativom za monitoring evropskih integracija BiH i Fondacijom Heinrich Boell.
Procjenjuje se da deset posto stanovništva u BiH živi sa nekom vrstom fizičkog, senzornog, razvojnog ili mentalnog invaliditeta, no registar tačnih podataka ne postoji. Bez obzira na napredak učinjen na polju promocije i zaštite prava osoba sa invaliditetom, ove osobe ostaju jedna od najranjivijih grupa u bh. društvu i spadaju u grupe koje su među najizloženijim diskriminaciji u svim oblastima života.
Vijeće ministara BiH ratificiralo je Konvenciju o pravima osoba s invaliditetom Ujedinjenih naroda kao i Opcionalni protokol 12. marta 2010. godine, a Konvencija je stupila na snagu 11. aprila 2010. godine. No, pripadnici ove kategorije ističu kako je to samo dokument koji se nalazi u ladici i ne provodi. Amir Mujezin je slabovidna osoba od rođenja. Završio je osnovnu i srednju školu, te radi kao telefonista u jednom javnom preduzeću. Na posao ide pješke i kaže da mu nije teško. Uz pomoć navigacije uspijeva doći na željena mjesta bez problema.
“Čovjek sam koji ne voli da miruje. Bavim se informatikom duže vrijeme i pokušavam uvesti nešto novo, a to je ozvučavanje svih vrsta medijalnih sadržaja, prvenstveno web portala. Riječ je o platformi u okviru koje će svi portali u kratkom periodu moći sav svoj sadržaj pretvoriti u zvuk”, rekao je Mujezin u razgovoru za Klix.ba.
Trenutno radi testnu fazu i nada se da će dobiti dobru ocjenu kako bi slabovidnim osobama pomogao da budu upućene u dešavanja u našoj zemlji, ali i svijetu. Prepreka u adekvatnom i brzom informisanju nije jedina za osobe sa invaliditetom, posebno kategoriju slabovidnih ljudi. Iako se od rata promijenilo i unaprijedilo dosta toga za ovu populaciju, ostalo je još mnogo posla za uraditi.
“Problem je taj što kad su se pravili planovi nisu se poštovali međunarodni standardi, pa imate slučajeve gdje je dizajn rampe za osobe u kolicima takav da se uz nju ne mogu popeti. Ipak, moramo biti zadovoljni urađenim. Zvučna signalizacija nam mnogo znači i olakšava prelazak ulica. U posljednje vrijeme pojavio se problem na tramvajskim stajalištima jer su postavljena tekstualna obilježavanja stanica uz rub ograde koju slabovidne osobe koriste za kretanje. Ta nam je ograda poput pomagala. Često su mi prijatelji rekli kako su slabovidne osobe udarile glavom u taj znak”, kazao je Mujezin.
Zbog ovog problema obratio se Direkciji za ceste KS i direktor ove institucije Adem Zolj je obećao da će ovo biti riješeno do kraja ljeta.
Udruženje slijepih KS ima blizu 500 članova, a pretpostavlja se da ih u BiH ima 5.000. Nažalost, nemaju svi tu sreću da budu zaposleni, a neki nikad ne dobiju ni priliku. Zbog toga veliki broj osoba sa invaliditetom živi u siromaštvu i na marginama društva, iako zakoni i konvencija nalažu drugačije.
“Onaj ko nema adekvatno zaposlenje ili dodatni izvor prihoda, a tu ne mislim na dodatak za tuđu njegu jer se zna za šta on služi, taj teško živi. Mnogi od nas nemaju posao. Kada je u pitanju tržište rada veoma je teško opstati u Sarajevu. Postoji Centar za slijepu i slabovidnu omladinu koji obrazuje slijepe za telefoniste i fizioterapeute, ali toga ima puno. Prema posljednjim informacijama veliki broj slijepih i slabovidnih osoba se priprema da ode u zemlje EU jer postoji potreba za tim medicinskim kadrom”, rekao je Mujezin.
Istakao je kako misli da bi se problem zapošljavanja osoba sa invaliditetom riješio ukoliko bi se poštovao Zakon o javnim nabavkama u kojem se kaže da preduzeća koja zapošljavaju osobe sa invaliditetom moraju dobiti od javnih institucija 35 posto javnih nabavki.
“Kad bi se to uz zakone poštovalo, siguran sam da bi bilo puno posla i da bi se otvarala preduzeća koja zapošljavaju ovu kategoriju. Jer desi se da otvorite firmu, zaposlite osobe sa invaliditetom, nađete neki novac od projekata i kroz nekoliko mjeseci je morate zatvoriti jer nemate dovoljno prihoda. I onda kada odete u Vladu FBiH ili KS i ministarstva i citirate zakon zbog njihove reakcije izgubite početni entuzijazam i vaše želje i znanje dolaze do zida”, kazao je.
Pohvalio je Općinu Novi Grad koja je zaposlila dvije slabovidne osobe na poslovima telefonskih operatera, te istakao kako ova općina uvijek izlazi ususret ovoj kategoriji ljudi. Mujezin ističe kako država može više uraditi za ovu populaciju, da donese nove propise i počne provoditi konvenciju.
“Svi predstavnici vlasti trebaju doći u rehabilitacione centre i pogledati šta te osobe rade, prave nakit, prehrambenu robu i sl. Slabovidne osobe su najbolji fizioterapeuti. Treba doći i vidjeti to. Siguran sam da bi onda imali drugačiji pogled na sve”, zaključio je Mujezin.