Autor: Kenan Sadović
Bosna i Hercegovina je 44. članica Vijeća Europe kojoj je pristupila 2002.[1] Jedan od uslova pridruživanja je i ratifikacija Evropske konvencije o ljudskim pravima (EKLjP) koja ima posebno mjesto u Ustavu Bosne i Hercegovine. U članu 2, odjeljku 2 stoji da se prava i slobode ustanovljene EKLjP i pratećim protokolima direktno apliciraju te imaju viši status od državnih zakona.[2] Prije Republike Kosovo je ova provizija bila jedinstvena, no Ustav Republike Kosovo sadrži identičnu poziciju prema konvenciji.[3]
Konvencija se mijenjala sa vremenom i do danas broji 14 protokola koji su na snazi. Da bi protokol bio na snazi mora biti ratifikovan od strane svih članica Vijeća Evrope koje trenutno broji 47. Protokol 15 je trenutno u procesu ratifikacije i otvoren je za potpisivanje od 2013. godine. Bosna i Hercegovina nije potpisala, a bez toga ne može ni ratifikovati ovaj dokument. Samo dvije članice Vijeća Europe nisu potpisale Protokol, Bosna i Hercegovina te Republika Malta.[4] Sve članice regiona su potpisale konvenciju i ratifikovale je sa izuzećem Republike Hrvatske koja još nije ratifikovala ali je potpisala 2016. Republika Srbija je potpisala dokument 2013. dok je ratifikacija uslijedila 2015. Republika Crna Gora je potpisala i ratifikovala sporazum u 2013. Ratifikacija se čeka u još par članica Vijeća no samo dvije članice nistu potpisale.
Protokol 15 svojim sadržajem većinom nosi proceduralne izmjene te ne mijenja suštinu ljudskih prava definisanih u Konvenciji.[5] Radi se o promjeni u Preambuli koja ističe koncepte koje je ESLjP definisala tokom godina u svojoj jurisprudenciji. Prvenstveno je ubačen u tekst termin polje slobodne procjene gdje Sud priznaje veću slobodu državi da reguliše određena polja poput korištenja vjerskih simbola, slobode izražavanja i drugih bez miješanja Suda. To su uglavnom ljudska prava od Člana 8-11 u EKLjP. Uz to sadrži par izmjena u određenim članovima koje se tiču vremenskog ograničenja za aplikaciju sa šest na četiri mjeseca nakon odluke najvišeg sudskog organa države. Druge promjene su manje prirode jer se tiču promjene par fraza iz Konvencije dok su najveće vremensko ograničenje te Preambula.
Postavlja se pitanje zašto Bosna i Hercegovina nije potpisala protokol? Autor je kontaktirao Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice 30. novembra putem email adrese koja je ponuđena javnosti i odgovor je dobijen 8. decembra. U odgovoru se navodi kako je resorno Ministarstvo pokrenulo proceduru potpisivanja Protokola 15 i 16 te da je ista proslijeđena Vijeću Ministara koja nakon odobrenja iste šalje Predjedništvu na potpis uz saglasnost Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine. Ono što također privlači pažnju je da je Protokol 15 uredno preveden na službeni jezik sa engleskog još 2014. Protokol se ne spominje na stranici resornog Ministarstva te je jedino moguće pronaći već navedeni prevod. Također je nemoguće pronaći bilo kakve informacije o mogućem potpisivanju, napretku ili stanju ovog dokumenta te jedino što znamo trenutno o njemu dostupno iz odgovora koji je zaprimljen.
Vijeće Evrope se i prije našlo u situaciji gdje se čekalo na potpisivanje i ratifikaciju protokola jedne članice kako bi isti došao na snagu. Radi se o prijašnjem Protokolu 14 na kojeg se čekalo šest godina, od 2004 do 2010. Tada je članica koja je blokirala usvajanje i stupanje na snagu bila Ruska Federacija koja je zadnja usvojila sporazum. Protokol 14 je bio dizajniran da rastereti Evropski sud za ljudska prava (ESLjP) koji se u tadašnjem kapacitetu nije mogao nositi sa volumenom aplikacija koji su pristizali. Od početka devedesetih godina prošlog stoljeća, Vijeće Evrope je proširilo članstvo na novoformirane države čiji su građani počeli da šalju žalbe Sudu u velikom broju. Tada je Vijeće Evrope bilo primorano da usvoji Protokol 14bis zbog otpora Rusije dok se čekala ratifikacija Protokola 14.[6] Ovaj privremeni protokol sa ciljem da hitno rastereti i prestruktuira funkcionisanje Suda je postojao dok se ne usvojio prvobitni. Razlog blokiranja tada je bio političke prirode.[7] Bosna i Hercegovina, barem javno ne pokazuje politički otpor niti bilo kakav drugi znak na državnom vrhu o nepotpisivanju Protokola 15.
Bosna i Hercegovina kao članica Vijeća Evrope stremi ka ispunjavanju misije istoimenog. To je da održava vladavinu prava te štiti ljudska prava kao garant. Iz toga se može razumjeti obaveza Bosne i Hercegovine da potpiše i ratificira ovaj protokol koji je dizajniran da poboljša funkcionisanje ESLjP. Ne ulazeći u raspravu materije te budućnosti Suda treba naglasiti da je Protokol 16 isto tako otvoren za potpisivanje i prema resornom Ministarstvu, poslan je na potpisivanje Predsjedništvu.
Uskoro će pet godina od puštanja protokola na potpisivanje članicama što se bliži prijašnjem čekanju od šest godina. Ovo pitanje je jednako važno za integracije u Europsku Uniju budući da predstavlja sporost i nezainteresovanost države Bosne i Hercegovine u međunarodnim obavezama. U nedostatku zvaničnog obrazloženja Predsjedništva zašto nije potpisan protokol, ostaje zaključak da se ne krećemo u pravcu očuvanja ljudskih prava i vladavine prava. Za regionom kasnimo godinama u ispunjavanju istih obaveza. Država prema Konvenciji ima obavezu da pruži zaštitu stanovnicima te ako se desi povreda da za istu i odgovara ako je ne uspije riješiti. Bosna i Hercegovina je dužna potpisati ovaj Protokol koliko i Vijeću Evrope, toliko i svojim stanovnicima koje ima obavezu da štiti. Nepotpisivanjem istog, samo se može zaključiti da je obaveza zaštite ljudskih prava i stanovništva van primarnog mjesta Bosni i Hercegovini.
Ovaj tekst je isključiva odgovornost autora/ice, te ne označava nužno i stavove Inicijative za monitoring EU integracija u BiH
[1] https://www.coe.int/en/web/portal/bosnia-and-herzegovina
[2] http://www.ustavnisud.ba/public/down/USTAV_BOSNE_I_HERCEGOVINE_bos.pdf
[3] Ustav Republike Kosovo 2008, član 22 https://www.constituteproject.org/constitution/Kosovo_2016
[4] https://www.coe.int/en/web/conventions/full-list/-/conventions/treaty/213/signatures?p_auth=g5AusFlO
[5] https://www.coe.int/en/web/conventions/full-list/-/conventions/rms/0900001680084831
[6] https://rm.coe.int/16800d3835
[7] http://humanrightshouse.org/Articles/13136.html