Septembar, 2018
Autorica: Amela Korda
Etika u oblasti statistike je kompleksno pitanje koje često ovisi o vrstama statističke analize, metodologijama definisanja određenih statističkih područja (primjerice različite definicije statusa zaposlenosti odnosno nezaposlenosti, itd.), načinu prikupljanja podataka te o načinu interpretacije istih. Dakle, brojevi ne lažu ali je vrlo često pogrešno njihovo tumačenje i predstavljanje.
Primjeri zloupotrebe statistike u oblasti zapošljavanja
Neosporno je da su tačne, pouzdane i pravovremene informacije danas ključne za učinkovito donošenje odluka u svim aspektima ljudskog djelovanja. Suma sumarum, informacije su izvor uticaja i moći te su odlično sredstvo za manipulaciju javnosti posebno u zemljama kakva je Bosna i Hercegovina (BiH) gdje vlast često namjerno pogrešno interpretira statističke podatke kako bi opravdala svoj nerad i neispunjena predizborna obećanja. Primjerice aktualna vlast stalno ponavlja kako u BiH raste BDP, zaposlenost kao i prihodi. Ovde se radi o klasičnom prilagođavanju statističkih podataka kako bi zvučali ljepše i kako bi se javnost dovela u zabludu. U realnosti stvarna slika je potpuno drugačija. Tako prema podacima Agencije za statistiku BiH, u junu 2018. godine broj registrovanih nezaposlenih osoba u BiH iznosio je 448.071. Ako se uporedi isti period, dakle, jun 2017. godine (kod izračuna se koristila kao bazna godina 2016. godina, odnosno uzimalo se 2016.=100) uočava se pad nezaposlenosti za 37.817 osoba (broj registrovanih nezaposlenih osoba u 2016. godini iznosio je 518.034, a u 2017. godini je isti iznosio 485.888 osoba). Prema istom izvoru broj zaposlenih osoba u junu 2018. godine iznosio je 806.031 osoba i u odnosu na maj 2017. godine kada je isti iznosi 747.759 uočava se rast zaposlenih u iznosu od 58.272 osobe. Iako u Izvještaju o radu Federalnog zavoda za zapošljavanje za 2015. godinu stoji kako je BiH jedina zemlja u regiji koja u periodu 2013. do 2015. godine bilježi rast broja zaposlenih (rast se bilježi kao što je prethodno navedeno i u 2018. godini) „na što su svakako uticali programi i mjere aktivne politike zapošljavanja“ bojim se da navedeni razlozi rasta broja zaposlenih odnosno pada broja nezaposlenih nisu definitivno ovi koji su prethodno spomenuti i navedeni u Izvještaju Zavoda za zapošljavanje FBiH. Naime, navedeni razlozi predstavljaju klasičan primjer kako se javnost dovodi u zabludu.
Dakle, istina je da broj registrovanih nezaposlenih osoba pada, međutim razlog pada treba tražiti u činjenici da sve veći broj radno sposobnog stanovništva napušta BiH. Naime, prema podacima Unije za održivi povratak i integracije BiH od 2013. pa do kraja 2017. godine BiH je napustila 151.101 osoba (FBiH je napustilo 68.068 osoba, a RS 68.278 osoba). Budući da u BiH ne postoji zakonska obaveza odjave prebivališta određeni broj građana koji napušta zemlju radi zaposlenja, studiranja, itd., ne odjavljuje prebivalište te se upravo zbog toga smatra da je broj radno sposobnog stanovništva koje je napustilo BiH i veći. Dakle, istina je da se smanjuje broj nezaposlenih, ali razlozi nisu aktivne politike zapošljavanja nego odlazak radno-sposobnog stanovništva što dalje smanjuje udio radne snage. Bitno je istaći da zemlju jednako napuštaju i oni koji nemaju posao kao i oni koji ga imaju jer ne žele raditi za mizerna primanja. Ključni problem u BiH jeste nezaposlenost na dugi vremenski period (strukturna nezaposlenost) i taj se problem može riješiti samo mjerama rasterećenja privrede čime se aktualna vlast ne može pohvaliti.
Drugi razlog pada nezaposlenosti svakako treba potražiti u prirodnom kretanju stanovništva u BiH, odnosno prirodnom priraštaju. Tako prema podacima Agencije za statistiku BiH je i u 2016. kao i u 2017.
je bilježila negativan prirodni priraštaj (prirodni priraštaj u 2016. godini je iznosio -4.988, a u 2017. je isti iznosio -5.721). Uzme li se u obzir da BiH već duže od 10 godina bilježi negativan prirodni priraštaj lako je zaključiti da svake godine imamo sve manje i manje radnog potencijala odnosno radno-aktivnog stanovništva.
Treći razlog pada nezaposlenosti treba tražiti u neregistrovanoj nezaposlenosti. Naime, određeni broj osoba ne želi tražiti posao preko Zavoda za zapošljavanje nego u svojoj vlastitoj režiji. Sam način rada Zavoda za zapošljavanje je također upitan. Odnosno do sada se nisu skidali s evidencije ljudi koji nisu aktivno preko Zavoda tržili posao, a vrlo vrlo često sami Zavodi nisu uopšte posredovali u tražnju posla pojedinaca koji su registrovani na istima. Dalje, samo brisanje iz evidencije nezaposlenih ne znači nužno rast zaposlenosti jer se ljudi s evidencije nezaposlenih mogu skidati iz više razloga. Isto tako rast stope zaposlenosti ne znači nužno više radnih mjesta i bolje radne uvjete. Rast zaposlenosti raste isključivo u državnim institucijama, koje bilježe konstantan rast u periodu od 2010. – 2017. godine. Prema podacima s kraja juna 2017. godine u državnim institucijama je bilo zaposleno 22.050 osoba. U skladu s planovima državnih institucija do kraja ove godine u istima bi trebalo biti zaposleno dodatnih 1124 službenika. Toliko o aktivnim politikama i mjerama zapošljavanja. Ovakav trend zapošljavanja u državnoj administraciji ne predstavlja rast zaposlenosti nego samo dodatno opterećuje ekonomiju. Dakle, tumačenje rasta zaposlenosti i smanjenja nezaposlenosti kao rezultata aktivnih politika i mjera zapošljavanja je primjer klasičnog obmanjivanja javnosti.
Dodatna tumačenja statistike iz oblasti zapošljavanja
Smanjenje stope nezaposlenosti odnosno rast stope zaposlenosti trebalo bi da bude rezultat rasta BDP-a iznad normalne stope (Okunov zakon) i tek tada se može govoriti o napretku u ekonomskom smislu. Međutim, rast BDP-a od 2-3% neće značajnije uticati na povećanje zaposlenosti jer isti nije uslovljen internim (ozbiljne ekonomske politike koje generišu ekonomski rast) nego eksternim faktorima (kretanja u EU i Evrozoni). Rast od 2 ili 3% će samo koristiti vladajućoj strukturi koja želi lažno predstaviti rezultate svog (ne) rada.
Dok vlast priča o rastu BDP-a, stopa zaposlenja i prihoda u isto vrijeme rastu cijene, standard građana je sve niži i niži i zaduženost građana raste (posebno u smislu nenamjenskih kredita). Interesantan podatak je da raste i štednja građana što je svakako indikator da oni koji imaju novce ne žele ulagati u BiH što svakako ne ide u prilog hvalospjevima vladajućih struktura. Sve spomenuto demantuje priče o rastu. Za ekonomski rast nije samo važan broj dostupnih radnih mjesta, bitno je i kakva su to radna mjesta, kako su plaćena i kakvom su odnosu primanja zaposlenih u odnosu na troškove života.
Iz svega navedenog vidljivo je da fokus vlasti u BiH nije otvaranje novih radnih mjesta i smanjenje strukturne nezaposlenosti, odnosno rasterećene privrede i bolji standard građana, što je bio i osnovni cilj reformske agende iz 2015. godine. Vidljivo je da se u proteklom periodu nisu intenzivno bavili reformama kako to sami vole isticati. Izbori su pred vratima, a kako bi se opravdali biračima vlast će se svakako koristiti obmanjivanjem javnosti na sve moguće načine, manipulacija statistikama iz oblasti zapošljavanja je samo jedan od oružja iz njihovog arsenala.
Ovaj tekst je isključiva odgovornost autora/ice, te ne označava nužno i stavove Inicijative za monitoring EU integracija u BiH