Tekst objavljen na slobodnaevropa.org, mart 2019. LINK
Bosna i Hercegovina poslala je nedavno odgovore na dodatna pitanja iz Upitnika Evropske komisije. Odgovori na 655 dodatnih pitanja pripremljeni su u okviru tijela mehanizma koordinacije te potvrđeni na svim nivoima. Ono što su bh. vlasti prećutale, međutim, jeste da na više od 20 pitanja nisu dostavili nikakav odgovor, upozorila je u otvorenom pismu Inicijativa za monitoring evropskih integracija u BiH. Među njima su i ona iz političkih kriterija, ali je najviše iz sektora obrazovanja, od kojih su mnoga tek pitanja koja se tiču nadležnosti.
Na dostavljanju odgovora na 655 dodatnih pitanja na Upitnik Evropske komisije radilo je više od hiljadu državnih službenika raspoređenih u 35 grupa. Predali su ih sa zakašnjenjem od pet mjeseci, nakon čega je predsjedavajući Vijeća ministara BiH Denis Zvizdić saopštio je kako je BiH završila sve.
Poslao je poruku EU i istakao kako očekuje da će “oni koji dobro razumiju situaciju, razumjeti važnost dobijanja kandidatskog statusa”.
“Ključni i bazni cilj, svrha samih odgovora i Upitnika je da se kroz odgovore napravi sveobuhvatan uvid u politički pravni, društveni, ekonomski i administrativni sistem BiH, te da se ocijeni kompatibilnost našega sistema sa sistemima vrijednosti koje egzistiraju u EU i zemljama članicama”, rekao je Zvizdić.
Međutim, pitanje je da li je BiH razumjela važnost dobijanja kandidatskog statusa. Sudeći prema odgovorima koje je dostavila, odnosno nije dostavila, teško je da će Evropska komisija steći potpun uvid u stanje.
Na više od 20 dodatnih pitanja iz Upitnika nije odgovoreno a objašnjenje glasi: “Nismo u mogućnosti u ovom trenutku dostaviti odgovor na ovo pitanje zbog nedostatka sveobuhvatnih informacija”.
Inicijativa za monitoring evropskih integracija se stoga obratila otvorenim pismom tražeći da Vijeće ministara BiH i Direkcija za evropske integracije upoznaju javnost s razlozima nedostavljanja odgovora.
“Imam određena pitanja koja su zaista tehničke prirode, gdje se traže od određenih institucija informacije koje bi one trebale da imaju i koje bi samo trebalo prikupiti, sortirati i slično. Međutim, s druge strane, imamo i neka osjetljiva pitanja, kao što je, recimo, iz političkih kriterija, gdje Evropska komisija traži razloge o neizvršenju 13 odluka Ustavnog suda BiH”, kaže koordinator Inicijative, Rasim Ibrahimagić.
Između ostalog, odgovora nema ni na pitanja iz oblasti obrazovanja, poput nedležnosti i uloge pojedinih ministarstava na različitim nivoima, aranžmanima za registraciju privatnih obrazovnih ustanova, koje su nadležnosti i odgovornosti prosvjetno-pedagoških zavoda i slično.
Šef Delegacije EU u BiH Lars-Gunnar Wigemark kaže kako su bh. vlasti već upozorile Delegaciju na ovakav razvoj događaja, a problemi su, kako je ocijenio, više političke prirode.
“Prema našim shvatanjima, riječ je o sporu oko nadležnosti u oblasti obrazovanja, ali i iz kulture, na relaciji između kantonâ i Federacije, odnosno entiteta. Rekao bih da su to stvari koje se ne rješavaju kroz jednu tehničku aktivnost dostavljanja odgovora na Upitnik, već su to stvari koje u konačnici svakako trebaju svoje političko rješenje”, navodi Wigemark.
Iz Inicijative navode kako je nerazumno reći da BiH nije bila u mogućnosti sastaviti neke odgovore zbog nedostatka informacija. Naročito ako, se ima u vidu da su vlasti isticale kako se radi o tehničkim pitanjima za koje je mehanizam koordinacije već uhodan, kaže Ibrahimagić.
“Ne možemo ni na koji način naći opravdanje, da se nije moglo doći do sveobuhvatnih informacija, upravo iz razloga što taj mehanizam koordinacije uključuje sve nivoe vlasti, što svi državni službenici i službenice koji učestvuju u tom mehanizmu koordinacije imaju mogućnosti da se slože ili ne slože s nečim. Mislim da je pravi razlog neodgovaranja na određena pitanja što mehanizam koordinacije nije uspio da izdejstvuje da se dogovore osobe koje odlučuju unutar tog mehanizma o konkretnom odgovoru”, ističe Ibrahimagić.
Kada je riječ o sistemima vrijednosti EU na koje se pozivaju bh. vlasti njihovo usvanjanje moglo bi predstavljati poteškoće.
“Jedan od primjera je i spremnost da se prihvati da su individualna prava ispred prava kolektiviteta, što je i jedna od zamjerki i u nedavnoj rezoluciji Evropskog parlamenta o BiH”, kaže savjetnik za vanjsku politiku hrvatskog člana Predsjedništva BiH, Slaven Kovačević.
“Odmah po povratku iz Brisela, iako je tamo bila odlična atmosfera, javio se Nebojša Radmanović sa rečenicom: ‘Možda dođe do zaokreta u političkim stavovima političkih elita Republike Srpske, možda oni u perspektivi odustanu i od EU, ako bi se tražilo ovo što je evropski standard – zaštita individualnih prava’. I kad pogledate šta piše u ovoj rezoluciji, to je evropski standard. Koliko su naše političke elite spremne to akceptirati, od toga zavisi naš put ka EU”, riječi su Kovačevića.
Postupci bh. vlasti ponekad ukazuju na to da je do EU više stalo zvaničnicima u Uniji nego liderima zemlje, kaže bivša europarlamentarka, Doris Pack.
“Nekada imam utisak da su neki od nas više zainteresirani da BiH uđe u EU nego političari koji rade u toj zemlji. Jasno je – da su ispunili uslove na koje su se obavezali, mogli smo im pomoći da idu naprijed. Ali, nekada se stiče dojam da su izgubili momentum, jer sada svi gledaju u smjeru izbora za Evropski parlament. Mnogo su dalje mogu doći da su nešto uradili proteklih godina. Sada dolaze izbori i plašim se da će novi saziv biti manje zainteresiran za proširenje”, kaže Pack.
“Ukoliko nacionalističke stranke dođu u većini u Evropski parlament”, dodaje Pack, “biće više otpora da se BiH kreće dalje ka EU”.
“Ali to ne treba biti smetnja da se radi ono što treba da se radi. Postoji obećanje od 2003. da mogu postati članicom, ali samo ukoliko ispune uslove i ponašaju se demokratski i pokažu da su politički kredibilni da uđu u EU. Sve dok se oko toga dvoji i dok se ne ispunjavaju uslovi – problem ostaje”, dodaje Doris Pack.
Iako su poslati nepotpuni odgovori, mišljenje Komisije ne mora nužno biti negativno, navode u Inicijativi za monitoring evropskih integracije. Na sreću po BiH, kažu, prilikom ocjene stanja koristiće se i drugi podaci čiji izvori nisu vladine institucije.
Ipak, to ne amnestira bh. vlasti od pojašnjenja zašto više od hiljadu službenika nije moglo prebrojati ni to koliko se često sastajala Konferencija ministara obrazovanja u BiH.