April, 2020.
Autor: Minel Abaz
(Ovaj tekst predstavlja drugi od ukupno dva teksta na temu obrazovanja i EU integracija. Prvi tekst je dostupan ovdje.)
Da li je Bosna i Hercegovina od objavljivanja Mišljenja i Analitičkog izvještaja uradila išta po ovom pitanju – unapređenja kvalitete obrazovanja? Pogledajmo prvo u Vijeće Ministara kao organ izvršne vlasti na nivou Bosne i Hercegovine. Prva sjednica održana od objavljivanja Mišljenja i Analitičkog izvještaja (29. maj 2019. godine) održana je 10.06.2019. Nakon ove, 173. redovne sjednice Vijeća Ministara BiH, do kraja mandata prethodnog saziva održano je još ukupno 7 sjednica (šest redovnih i jedna vanredna). Jednostavnim traženjem riječi “obrazovanje” “edukacija” “učenje” i tačkama na agendama sjednica Vijeća Ministara, vidjećemo da se nije mnogo uradilo po ovom pitanju. Na vanrednoj sjednici održanoj 15.10.2019., na dnevnom redu pod brojem 35 i 36, po prijedlogu Ministarstva civilnih poslova BiH, našle su se Preporuke za inkluzivno obrazovanje u BiH i Mapa puta za unapređenje inkluzivnog obrazovanja u Bosni i Hercegovini. Preporuke za inkluzivno obrazovanje su na istoj sjednici i usvojene.
Novi saziv Vijeća Ministara BiH je također na samo jednoj, četvrtoj redovnoj sjednici održanoj 6.2.2020. ponovo na prijedlog Ministarstva civilnih poslova BiH, razmatrao srednje stručno obrazovanje, Platformu za razvoj predškolskog odgoja I obrazovanja, te statističke pokazatelje u obrazovanju u Bosni I Hercegovini za 2019. godinu. No s obzirom da obrazovanje ne spada u nadležnost državne vlasti ne treba nas iznenaditi gore navedeno. Šta nas treba pozitivno iznenaditi je Akcioni plan Vijeća Ministara BiH za realizaciju prioriteta iz Analitičkog izvještaja EK u kojem je navedeno niz mjera koje trebaju poduzeti zakonodavni i izvršni nivoi vlasti. Ističe se (str. 28 – str. 29) da se trebaju “Usvojiti i realizovati dosljedne srednjoročne strategije javnih ulaganja i usmjeriti fiskalne politike na investiranje i obrazovanje kako bi se povećao potencijal rasta zemlje”. One su tiču kantonalnih ministarstava I rok za realizaciju ovih mjera je maj 2020. godine. Tu su zatim mjere (94.1 – 94.4) koje trebaju “osigurati potpuno funkcionalan sistem (re)akreditacije visokoškolskih ustanova širom zemlje” (str. 50) za koje je zadužena Agencija za razvoj visokog obrazovanja I osiguranje kvaliteta Bosne I Hercegovine, a rok za realizaciju ove mjere je također maj 2020. godine. Pored gorenavedenog preporučeno je i da treba “razviti strategiju za strukovno obrazovanje i osposobljavanje koja će se baviti potrebama tržišta rada” I mjerama za realizaciju ovog prioriteta (95.1 – 95.9) su obuhvaćeni kantoni Federacije BiH I Republika Srpska. Rok za realizaciju ovih mjera varira od jula 2019. godine do maja 2020. godine. (str. 50 – 51).
Mišljenje EK i Analitički izvještaj su pokazali a rezultati PISA istraživanja su nam dodatno potvrdili da je obrazovanje u Bosni I Hercegovini u lošem stanju te da se učenicama i učenicima ne pružaju funkcionalno znanje i vještine neophodne za ulazak na tržište rada. Bosna i Hercegivina i svi nadležni nivoi vlasti moraju shvatiti, kao što je poručeno sa skupa u Mostaru nakon objavljivanja PISA rezultata, da promjene u obrazovanju ne mogu više čekati te da se obrazovni sistem mora mora mijenjati i uskladiti sa sistemima drugih evropskih država. Prvenstveno se mora povećati ulaganje u obrazovanje, istraživanje, nauku i inovacije, kako bi se osavremenilo učenje i podučavanje. Zatim se moraju mijenjati postojeći, zastarjeli nastavni planovi i programi (NPP). Udžbenici također – oni se ne smiju shvatati kao oružje političke borbe, već se učenicima mora omogućiti pristup multiperspektivnosti. Ovaj proces jeste zahtijevan i rezultati neće biti vidljivi odmah, ali je jedini način da se postojeće stanje promijeni i da Bosna i Hercegovina odlučno krene ka članstvu u Evropskoj Uniji.
Ovaj tekst je isključiva odgovornost autora/ice, te ne označava nužno i stavove Inicijative za monitoring evropskih integracija BiH.