Maj, 2020.
Autorica: Ena Jusufbegović
Obrazovanje je jedna od osnovnih potreba društva, koja se osigurava kroz savremenu i kvalitetnu edukaciju, istraživanja i inovacije, i stvara kompetentne građane, sposobne i spremne da vrijedno grade poželjan život u svojoj zemlji.
Iako je obrazovanje u nadležnosti država članica Evropske Unije, obrazovni standardi su na jako visokom nivou, imaju slične organizacijske modele i planove i programe prilagođene učenicima i studentima, što proširuje razumijevanje znanja i pojednostavljuje proces mobilnosti, koji je samo jedna od prednosti takvog sistema. Prema Strateškom okviru za europsku suradnju u području obrazovanja i osposobljavanja (ET 2020.), cjeloživotno učenje je jedno od temeljnih ciljeva EU, koja razmjenjuje dobre prakse svojih država članica i koristi ih kao preporuku za druge države, kao što je BiH, čemu svjedoči činjenica da bosanskohercegovački univerziteti mogu učestovati na Erasmus+ programu mobilnosti studenata i profesora.
U Analitičkom izvještaju Evropske komisije o aplikaciji BiH za članstvo u EU, posebno su istaknuti nedostaci zajedničkih standarda i neusklađenost propisa na svim nivoima vlasti, koji su rezultat neravnomjerne raspodjele nadležnosti. Kvalitetne reforme je potrebno uskladiti sa potrebama tržišta rada, kako bi se osigurala kvalificirana radna snaga. Osposobljavanje i profesionalni razvoj nastavnika i profesora je također jedan od ciljeva na kojima je neophodno dodatno raditi, iako se sprovode različite edukacije o novim, modernim načinima rada.
Akreditacijske agencije, iako njihovi kriteriji trebaju biti jedinstveni i obavezni za sve ustanove visokog obrazovanja u BiH, zbog svoje politiziranosti stvaraju dodatne poteškoće, koje su u martu 2019. godine probudile buru javnosti nakon informacije da bi diplome bosanskohercegovačkih univerziteta mogle postati nevažeće u EU, i da je moguće isključenje BiH iz Erasmus+ programa. Nakon što su se tenzije unutar Agencije smirile, univerziteti su dobili potrebnu akreditaciju, međutim, kvalitet procesa akreditovanja je doveden u pitanje zbog svoje nepouzdanosti.
Nezadovoljavajući rezultati PISA (Program za međunarodnu procjenu postignuća učenika) testiranja dali su značajan znak da obrazovanje u BiH nije dovoljno efektivno. PISA testiranje je specifično jer pored znanja, testira razumijevanje i primjenu naučenog, u čemu su naši učenici zakazali iz razloga što su zatrpani teorijskim znanjem, sa vrlo malo prostora za praksu i kritičko razmišljanje. Ovakvi rezultati trebaju biti ozbiljan pokratač promjene u procesu unapređenja obrazovnih sistema unutar BiH, i razlog da se zaista kritički osvrnemo na prednosti, ali i mane, koje nažalost preovladavaju u našem zastarjelom obrazovnom sistemu.
Direkcija za evropske integracije je kreirala Akcioni plan za realizaciju prioriteta iz Analitičkog izvještaja Evropske komisije, prema kojem su tri usaglašene mjere vezane za obrazovanje:
- Osigurati potpuno funkcionalan sistem (re)akreditacije visokoškolskih ustanova širom zemlje
- Razviti strategiju za strukovno obrazovanje i osposobljavanje koja će se baviti potrebama tržišta rada (Vlada RS nije saglasna sa mjerom da se usvoji strateški dokument za oblast stručnog obrazovanja i obuke u BiH)
- Osnovati međusektorsku komisiju za Državni kvalifikacijski okvir.
Vijeće ministara Bosne i Hercegovine je u svojoj najavi za 4. sjednicu 6. 2. 2020. uključilo i četiri tačke predloženog dnevnog reda koje su posvećene obrazovanju. Usvojena je Informacija Ministarstva civilnih poslova o statističkim pokazateljima u predškolskom, osnovnom, srednjem i visokom obrazovanju u Bosni i Hercegovini za 2019. godinu. U dokumentu Srednjoročni program rada Vijeća ministara 2020.-2022. godine obrazovanje se visoko prioritizira, kao sredstvo za razvoj ljudskih resursa i promovisanje inkluzivnosti u obrazovanju. Iz ovoga možemo zaključiti da se Vijeće ministara posvetilo podršci radu na mogućim reformama u obrazovanju, dok se na entitetskim nivoima nisu još poduzeli ozbiljni koraci. Zvanični podaci o radu ministarstava obrazovanja oskudijevaju, i svode se samo na namjeru da će se u budućnosti raditi na implementaciji mjera iz Akcionog plana.
Kompleksna struktura podjele nadležnosti u obrazovanju u BiH dodatno otežava provođenje određenih preporuka, te se prije svega rad ministarstava na različitim nivoima vlasti treba uskladiti i zasnivati na zajedničkim ciljevima, po istom sistemu po kojem funkcionira obrazovanje u državama članicama Evropske Unije. Rezultati PISA testiranja bili su “poziv u realnost” da je neophodno da se metodologija rada u školama i na fakultetima treba modernizirati kako bi zadovoljila tržište rada i pružila trajnu ekspertizu u određenom polju.
Kvalitetan obrazovni sistem je ključan za ostanak mladih u BiH, koji često svoje ambicije ostvaruju upravo u zemljama Evropske unije. Obzirom da se sa problemom odliva mozgova suočavamo svake godine u sve većem broju, trebamo očekivati da se promjene u budućnosti fokusiraju upravo na obrazovanje i izgradnju tržišta rada, koje jedino može zadržati mlade ljude u BiH. Jedno društvo ne može opstati bez obrazovanja, jer ono odražava sve spoznaje, znanja i vrijednosti jednog društva. Obrazovanje ima direktne posljedice na društvene procese i promjene, i napredak u obrazovanju građanstva direktno utiče na osnaživanje demokratije i pravde u društvu. Poboljšavanjem obrazovnog sistema se, dakle, poboljšava cjelokupna slika društvene situacije u Bosni i Hercegovini, što je dugoročni rezultat koji nas vodi u dalje procese evropskih integracija.
Ovaj tekst je isključiva odgovornost autora/ice, te ne označava nužno i stavove Inicijative za monitoring evropskih integracija BiH.