Piše: Liam Isić
Na osnovu informacije podijeljene od strane UN-ove agencije za izbjeglice, UNHCR, od 2018. godine do danas je na teritorij Bosne i Hercegovine stiglo oko 68 000 migranata i tražitelja azila iz različitih zemalja. Tranzitni putevi kroz Bugarsku, Republiku Sjevernu Makedoniju, Srbiju, Albaniju i Crnu Goru, dovode upravo do BiH. Opštepoznato je da cilj većine osoba koje dolaze u BiH nije da tu i ostanu, nego da dođu do zemalja Europske Unije, a ulazna tačka na putu do njihovih ciljeva unutar EU je teritorij Republike Hrvatske. Obzirom na mnoštvo neuspjelih iregularnih pokušaja prelazaka granice, osobama u pokretu preostaje samo jedna mogućnost – da se vrate u BiH. Neki od njih, nakon ponovnog povratka u BiH, apliciraju za program dobrovoljnog povratka u zemlje porijekla, neki uđu u postupak traženja azila u BiH, ali najveći broj osoba ostaje u BiH i nastavlja s pokušajima iregularnih prelazaka granice.
Trenutno, BiH raspolaže sa ukupno sedam prihvatnih centara za migrante i tražitelje azila, a to su: Azilantski centar Delijaš, privremeni kamp Salakovac u Hercegovačko-neretvanskom kantonu, Ušivak i Blažuj u Kantonu Sarajevo, te Miral, Sedra i Borići u Unsko-sanskom kantonu. Nakon registracije od strane Službe za strance, migranti i tražitelji azila se smještaju u pomenute centre u kojima imaju pristup određenim servisima koje pružaju različite organizacije na terenu. Međutim, nisu sve osobe smještene u kampovima, a razlozi tome su mnogobrojni i kompleksni, te se trenutno njima bave različiti nivoi vlasti. Na osnovu službenih podataka, trenutni ukupni broj migranata i tražitelja azila u BiH je oko 8 000, ali ovaj broj ne predstavlja samo one osobe koje su smještene u prihvatnim centrima, nego i one koje borave na tzv ”outreach” lokacijama. Najveći broj osoba koje trenutno nemaju pristup adekvatnim smještajnim uslugama, ili bolje rečeno pristup bilo kojoj vrsti servisa na adekvatan način, je skoncentrisan na lokalitetu Lipa, između Bihaća i Bosanskog Petrovca, odnosno bivšem šatorskom kampu koji je zatvoren 23. decembra prošle godine, a koji je pružao smještaj isključivo za muškarce samce.
Međunarodna organizacija za migracije je u medijima iznijela stav da kamp Lipa nije bio uslovan i prilagođen za zimski period, te da je to bio razlog za postavljanje određenih uslova vlastima, a na kraju i razlog njihovog povlačenja s Lipe. Tadašnji šef misije IOM-a, Peter Van Der Auweraert, je obrazložio da je IOM dostavio detaljan plan o pripremanju Lipe za zimski period još u maju i junu 2020. godine različitim nivoima vlasti, a glavni uslov je bio da se kamp opskrbi s vodom i električnom energijom. Međutim, obzirom da nije došlo do realizovanja ni onih najosnovnijih uslova za pružanje adekvatnog smještaja, ono što je nastupilo jeste humanitarna kriza, sa oko 900 osoba koji trenutno borave na Lipi u novopostavljenim šatorima. Šatori su postavljeni od strane Oružanih snaga BiH, ali ova vrsta smještaja u svakom slučaju nije rješenje, obzirom na niske temperature, i kritične sanitarne uslove unutar i van šatora. Podatak o pravovremenom obavještavanju bosanskohercegovačkih vlasti o potrebi prilagođavanja bivšeg kampa Lipa zimskim uvjetima ukazuje na to da nije bilo teško pretpostaviti da će po dolasku zime nastupiti opšta katastrofa, koju sad nazivamo humanitarnom krizom.
Do sad je zapaženo da problemi koje ima BiH u kontekstu migrantske krize svake godine eskaliraju u zimskom periodu, što možemo zaključiti na osnovu primjera kampa ”Vučjak” kod Bihaća iz 2019. godine, i na primjeru trenutnih dešavanja na lokalitetu Lipa. Nemoguće je uopšte govoriti o pravima migaranata i tražitelja azila unutar BiH, a ne govoriti o trenutnim dešavanjima na Lipi i uslovima u kojima žive ljudi koji trenutno tamo borave. Najbolji prikaz neuvjetnosti tog prostora su fotografije koje posljednjih dana kruže medijima, a koje prikazuju ljude koji se kupaju na izvoru vode, dok je napolju temperatura oko 10 stepeni ispod nule. Nedostatak grijanja koje bi omogućilo zagrijavanje postavljenih šatora, niske temperature, loši higijenski uslovi, oboljenja specifična za takve uslove higijene, i nepristupačnost odgovarajuće zdravstvene zaštite, ukazuju na to da migranti i tražitelji azila na lokalitetu Lipa nemaju ni minimalne uslove za život.
U zajedničkoj izjavi za medije, objavljenoj 26. decembra 2020., humanitarne organizacije (Dansko vijeće za izbjeglice, UN-ova agencija za izbjeglice, Međunarodna organizacija za migracije, Save the Children i Médecins du Monde), su iskazale svoju spremnost da podrže napore vlasti u pronalaženju bezbjednih alternativnih rješenja koja omogućuju zaštitu osoba na lokalitetu Lipa, ali i osoba koje borave u napuštenim zgradama i improvizovanim kampovima na drugim lokacijama. Od datuma zatvaranja kampa Lipa, i napuštanja lokacije od strane Međunarodne organizacije za migracije, do danas, došlo je do minimalnog napretka u pružanju zaštite migrantima i tražiteljima azila, međutim uvjeti života su i dalje daleko od onih uvjeta koji su u skladu s humanitarim standardima. Na osnovu svih navedenih podataka, možemo zaključiti da se ovdje zaista radi o humanitarnoj krizi, koja po svojoj definiciji predstavlja događaje koji su opasni po zdravlje, sigurnost i blagostanje neke grupe ljudi.
Na osnovu izjave Josepa Borella, visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, do humanitarne krize u BiH je došlo upravo zbog disfunkcionalne državne vlasti. Kritika naspram bosanskohercegovačke vlasti, koja se odnosi na probleme u kontekstu migrantske krize, stigla i od strane specijalnog predstavnika BiH u EU, Johanna Satlera, koji je novonastalu situaciju koja se odnosi na bivši kamp Lipa nazvao neprihvatljivom. Zaprimljene kritike pod upitnik stavljaju i sam put BiH prema EU, obzirom na to da je trenutna humanitarna kriza primjer masovnog kršenja ljudskih prava koja se kose sa međunarodnim standardima i integracijskim politikama EU. Obzirom na to da je BiH dobila od 2018. godine do sad dobila oko 90 miliona eura od strane EU, predviđenih za jačanje državnog kapaciteta za rukovođenje migracijama, kao i za djelovanje implementirajućih partnera na terenu, EU očekuje od vlasti u BiH da u što skorije vrijeme donese odluke koje će okončati humanitarnu krizu i zaustaviti kršenja ljudskih prava.
Sve dok se ne pronađe rješenje za ovaj problem, ne možemo govoriti o položaju migranata i tražitelja azila u BiH u pozitivnom kontekstu. Iako je već spomenuto da BiH ima 7 prihvatnih centara koji pružaju različite servise, činjenica da veliki broj ljudi nema pristup smještaju i osnovnim uslovima za život, predstavlja hitan poziv vlastima na iznalaženje rješenja za nekoliko stotina ljudi koji trenutno ne žive u uslovima dostojnih čovjeka. BiH je na osnovu, kako državnih zakona, tako i međunarodnih standarda, dužna ponuditi adekvatan odgovor na humanitarnu krizu koja se trenutno dešava na području Unsko-sanskog kantona. Ono što je važno naglastiti jeste da održavanje lokaliteta Lipa u kapacitetu u kojem jeste sada, u svakom slučaju nije adekvatan odgovor i ne nalazi se u okvirima humanitarnih standarda koje međunarodna zajednica može podržati.