Piše: Ivana Korajlić
U proteklom mjesecu je ponovo aktuelizovano pitanje ispunjavanja prioriteta za napredak Bosne i Hercegovine u procesu evropskih integracija kroz inicijative za usvajanje ključnih zakona u hitnoj proceduri u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine (PS BiH). Predstavnici opozicionih stranaka u Predstavničkom domu PS BiH su inicirali hitnu proceduru za usvajanje dugoočekivanih zakona, uključujući i one koje je uputilo Vijeće ministara. Inicijativa je pokrenuta sa obrazloženjem o mogućem hitnom pristupu BiH Evropskoj uniji, bez obzira na jasne poruke zvaničnika EU da BiH ne može izbjeći neophodan proces ispunjavanja svih postavljenih kriterijuma/prioriteta koji već tri godine čekaju da se nadležne institucije i zakonodavci pokrenu i usaglase.
Naime, uskoro će se navršiti tri godine otkako je Evropska komisija izdala svoje Mišljenje o aplikaciji BiH za članstvo u EU kroz koji je definisala 14 ključnih prioriteta za sticanje statusa kandidata. Tri godine, a niti jedan ključni zakon naveden među ovim prioritetima nije usvojen, iako se neki od njih, poput Zakona o sprečavanju sukoba interesa u institucijama BiH i izmjena Zakona o javnim nabavkama i Zakona o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću BiH, odavno pripremaju ili se već godinama nalaze u parlamentarnoj proceduri. Lideri političkih stranaka i parlamentarci gotovo svakodnevno ističu posvećenost „evropskom putu“ BiH, ali zakone ne usvajaju. I najveći entuzijasti su se počeli gubiti u bespućima parlamentarne procedure i prestali brojati koliko su puta tekstovi razmatrani na Predstavničkom domu, koliko puta nije bilo kvoruma ili entitetske većine, koliko puta su sa Doma naroda vraćani na usaglašavanje i koja je verzija uopšte u opticaju.
Zakon o sprečavanju sukoba interesa u institucijama BiH, koji bi trebalo da osigura veću odgovornost nosilaca javnih funkcija na državnom nivou, uspostavi nezavisno tijelo za primjenu Zakona, uvede transparentnost i kontrolu imovinskih kartona, te poveća sankcije za kršenje Zakona, nalazi su u parlamentarnoj proceduri još od 2017. godine. Do sada je na Predstavničkom domu podržan već tri puta, a u tom procesu su predstavnici vladajućih stranaka (prvenstveno SNSD i HDZ) na sve načine pokušavali i uspjeli opstruisati njegovo usvajanje, uključujući i ulaganje amandmana kojim se ponovo nastojala uspostaviti kontrola nad radom nadležne Komisije. Posljednji put, ovaj Zakon je usvojen i predložen na usvajanje Domu naroda po hitnoj proceduri u martu 2022., gotovo 5 godina od njegovog prvobitnog iniciranja. Podsjetimo, ovaj nacrt je kreiran kroz saradnju nevladinih organizacija (Transparency International BiH), međunarodnih organizacija i zastupnika u Parlamentu, te je već odavno dobio sva pozitivna mišljenja nadležnih institucija u BiH i međunarodnih institucija, uključujići i GRECO i EU. Ipak, to nije dovoljno BiH parlamentarcima, a prije svega delegatima u Domu naroda, koji su na posljednjoj sjednici odbili zahtjev Predstavničkog doma za razmatranje Prijedloga po hitnom postupku i ponovo ga vratili u redovnu proceduru.
S druge strane, izmjene Zakona o VSTV, koje su predviđene prvobitno kao „hitne mjere“ za osiguranje odgovornosti i transparentnosti nosilaca pravosudnih funkcija, uključujući i članove Vijeća, „usljed ozbiljnog slabljenja integriteta u pravosuđu tokom proteklog perioda“, započete su još 2019. godine formiranjem radne grupe, zatim utvrđivanjem Nacrta Ministarstva pravde u septembru 2020., da bi ga Vijeće ministara usvojilo u junu 2021. Hitne mjere, ali ne i hitna reakcija institucija. Ovim izmjenama precizirani su disciplinski prekršaji sudija i tužilaca, predviđeni su posebni disciplinski prekršaji za članove VSTS-a, razrađene odredbe o sukobu interesa članova VSTS-a, precizirana je sudska zaštita u postupku imenovanja i razrješenja sudija i tužilaca, propisan je postupak za podnošenje izvještaja o imovini i interesima sudija i tužilaca, kao i rad posebne organizacione Jedinice (u okviru Sekretarijata VSTS-a) za provođenje postupaka po izvještajima. Međutim, ipak nisu ispoštovane sve međunarodne preporuke, pa je tako dio preporuka koje je Venecijanska komisija dala na Nacrt Ministarstva pravde i dalje ostao neadresiran, prije svega preporuke koje se odnose na detaljno preciziranje odredbi o sukobu interesa, te osiguranje Jedinice za integritet.
I bez prihvatanja svih preporuka Venecijanske komisije i sa minimumom unapređenja, ni ovo prelazno rješenje, u kojem je navedeno da nakon godinu dana od njegovog usvajanja slijedi usvajanje novog Zakona o VSTV, nema podršku u Parlamentu. Kako bi i imalo, kada sve inicijative vladajućih stranaka na nivou BiH u prethodnom periodu idu u smjeru uspostavljanja kontrole nad radom pravosuđa, a ne jačanja njegove nezavisnosti. Kontrolu nad „nezavisnim“ institucijama vladajuće stranke ne žele da izgube i otvoreno, dok pričaju o evropskim vijednostima i „omekšavanju evropske administracije“, priznaju da ovaj Zakon neće podržati. Dokaz za to je i usvajanje paralelnog zakona o VSTS RS u Narodnoj skupštini RS, koji ide u smjeru pravljenja paralelnih struktura u pravosuđu i stvaranje potpune pravne nesigurnosti. Zašto onda biti iznenađen činjenicom da ni nakon što je usvojen na Predstavničkom domu, na istoj sjednici kada i Zakon o sukobu interesa, na Domu naroda nije imao entitetsku većinu, te je vraćen Kolegiju Doma na usaglašavanje.
Još jedno usaglašavanje zbog nepostojanja saglasnosti, iako se čini da su stavovi odavno usaglašeni, a to je da svima odgovara postojeće stanje. Vladajuće stranke jednostavno ne žele izgubiti kontrolu nad radom institucija koje bi ih mogle sankcionisati ili procesuirati, žele i dalje potpuni kontrolu nad imenovanjima ključnih ljudi u pravosuđu, kako bi ih mogli držati na uzdi i određivati da li se neko smije ili ne smije procesuirati. Isti pristup je i sa oblasti sukoba interesa i javnih nabavki – zbog čega bi se glavni donosioci odluka odricali mogućnosti da direktno utiču na način raspodjele javnih sredstava, dodjele ugovora firmama u vlasništvu njihovih porodica, prijatelja i finansijera ili odrekli mogućnosti da obavljaju više funkcija istovremeno i imenuju dvoje bliske srodnike na važne funkcije. U tome leži i ključno objašnjenje opstrukcija, odlaganja i manipulacije procesom, a sve pod krinkom nacionalnih interesa i etničke zastupljenosti. A u tom će i izbori, ako ih bude, čekajući neki novi saziv Parlamenta da o ovim zakonima ponovo raspravlja – u slučaju Zakona o sukobu interesa, treći po redu kojeg će sačekati u proceduri.
Stavovi izneseni u ovom tekstu, ne odražavaju nužno stavove članica Inicijative za monitoring evropskih integracija, kao ni same Inicijative.