Piše: Adnan Ćerimagić
Kada je 10. marta 2022. godine njemačka ministrica vanjskih poslova, Annalena Baerbock, posjetila Bosnu i Hercegovinu (BiH), bila je to prva posjeta ministra vanjskih poslova Njemačke Sarajevu u sedam godina. U njenoj pratnji bio je i tek imenovani specijalni predstavnik Savezne vlade Njemačke za Zapadni Balkan, Manuel Sarrazin.
“Njemačka će ovdje u vašoj zemlji i na Zapadnom Balkanu biti prisutnija u budućnosti,“ kazala je ministrica Baerbock tokom konferencije za novinare u sjedištu Ministarstva vanjskih poslova BiH u Sarajevu.
Tačno tri sedmice kasnije, u svoju samostalnu dvodnevnu posjetu BiH, stigao je i specijalni predstavnik Sarrazin. Tom prilikom, pored Sarajeva, Sarrazin je posjetio i Brčko, te kazao kako “nije slučajnost što me moj put u ovom trenutku vodi u Brčko. Ovo je dokaz pažnje koju i njemačka Vlada poklanja Distriktu.“
Sedam dana kasnije, 6. aprila 2022. godine, u Njemačkom saveznom parlamentu (Bundestagu), raspravom o BiH obilježeno je 30 godina od početka rata u BiH. Raspravi su prisustvovale ministrice odbrane i međunarodnog razvoja, a državna sekretarka za Europu u Ministarstvu vanjskih poslova Njemačke, Anna Lührmann, na početku rasprave ustanovila je kako “BiH i dalje treba našu punu pažnju i podršku.“ Mjesec dana kasnije, sredinom maja 2022. godine, parlamentarci iz tri vladajuće stranke u Bundestagu su najavili da će u parlamentarnu proceduru staviti nacrt dokumenta pod nazivom “Podrška BiH na putu u bolju budućnost.“ Usaglašeni dokument, koji još uvijek nije objavljen, predložit će Saveznoj vladi kako da unaprijedi politiku prema BiH.
Povećani interes Njemačke za BiH, iako zasigurno višeslojniji, nije izuzetak među zemljama članicama EU. Od početka 2022. godine u posjeti BiH bilo je pet ministara vanjskih poslova, iz Danske, Švedske, Njemačke, Mađarske i Hrvatske, kao i delegacije ministarstava vanjskih poslova četiri zemlje članice, iz Češke, Francuske, Italije i Hrvatske, te dvije parlamentarne delegacije, iz Nizozemske i Njemačke.
Ovakav povećani interes rezultat je prevashodno invazije Ukrajine od strane Ruske Federacije i straha od mogućeg širenja ruskih aktivnosti na druge europske zemlje. Cilj ruskih aktivnosti bio bi da zaokupi resurse EU i NATO-a te ih tako oslabi u podršci Ukrajini. Vrlo brzo nakon početka ruske invazije 24. februara 2022. godine, u tom kontekstu svjetski političari stavili su BiH u fokus europske javnosti. Već 27. februara 2022. godine visoki predstavnik EU za vanjsku i sigurnosnu politiku, Josep Borrell, upozorio je kako EU zbog Ukrajine mora “gledati pomno na Zapadni Balkan, jer ćemo tamo vidjeti provokacije, posebno u Bosni i Hercegovini.“ Isti dan slično upozorenje vezano za BiH poslao je i generalni sekretar NATO-a, Jens Stoltenberg.
U sedmicama koje su uslijedile, mnogobrojni političari i analitičari su, uz Moldaviju i Gruziju, upravo BiH opisivali kao najslabiju kariku u političkoj i sigurnosnoj arhitekturi u Europi. To je bio i povod da se iz predostrožnosti krajem februara donese odluka o povećanju broja vojnika u vojnoj misija EUFOR Althea.
Najmanje su dva razloga zbog kojih se BiH cijeni kao jedna od najslabijih karika u Europi. Prvi razlog su unilateralne aktivnosti vladajuće koalicije u bosanskohercegovačkom entitetu Republika Srpska (RS) koje traju od ljeta 2021. godine. U većini zemalja članica EU se kao cilj ovih aktivnosti vidi urušavanje institucionalne i ustavne arhitekture BiH, a koja je izgrađena kroz Dejtonski mirovni sporazum, postratnu obnovu i reintegraciju države, te dosadašnji put BiH ka članstvu u EU. Dodatni strah u nekim zemljama članicama EU povezan je i sa kontinuiranom javnom podrškom Ruske Federacije ovim aktivnostima vladajuće koalicije u RS, ali i dugogodišnje osobne, privredne, financijske i političke veze koje postoje između Rusije i RS-a.
Aktivnosti vladajuće koalicije u RS-u, naravno, bile su pod lupom dijela zemalja članica EU i prije invazije na Ukrajinu. Njemačka ministrica vanjskih poslova, Annalena Baerbock, tako je već peti dan nakon imenovanja nove savezne vlade, tokom svog učešća na svom prvom sastanku ministara vanjskih poslova EU, 13. decembra 2021. godine, kazala kako su “napori za otcjepljenje neprihvatljivi, a to također znači – a ja sam za to ovdje lobirala – da se postojeći režim sankcija sada koristi i protiv gospodina Dodika.“ U sedmicama i mjesecima nakon imenovanja, naročito sa početkom invazije na Ukrajinu, mjesta za BiH bilo je tokom
većine bilateralnih sastanaka ministrice Baerbock. To je dovelo i do njene posjete BiH, Kosovu i Srbiji sredinom marta 2022. godine.
Drugi razlog zbog kojih se BiH cijeni kao jedna od najslabijih karika u Europi jeste duboka kriza politike proširenja EU prema zapadnom Balkanu. Osim prazne retorike i fraza u koje više niko ne vjeruje, EU je godinama izbjegavala da donese jasnu odluku o Zapadnom Balkanu. Tako se dovela u situaciju da nije u mogućnosti da nagradi one zemlje i vlade koje provode reforme (Sjeverna Makedonija, Albanija i Kosovo), ali ni da motiviše one u kojim se reforme ne provode (Crna Gora, Srbija i BiH).
Od 2018. godine političari i mediji na Zapadnom Balkanu intenzivno raspravljaju o mogućim izmjenama granica po etničkim linijama, ali i novim sukobima u regionu. Političari u Srbiji, BiH i Kosovu u vremenu koji je prethodio invaziji na Ukraijinu, otvoreno su spekulisali o tome da li će doći do novog nasilja u regionu. Mnogi u EU zbog toga su cijenili da se u situaciji u kojoj Vladimir Putin vidi EU kao neprijatelja i ima sav interes za dalje provokacije i tenzije, ovaj region nalazi u izuzetno opasnim okolnostima.
Kao skupina od 27 zemalja članica, u trenutku kada je ruska invazija na Ukrajinu vratila rat u svakodnevnicu Europe, a BiH već bila u najtežoj krizi od završetka rata, EU se tako našla u situaciji da nema politiku koja može značajno da utiče na političke i sigurnosne procese u regionu.
Pored nemogućnosti da nagradi i motiviše reforme u regionu, EU je pokazala da nije ni u mogućnosti da zajednički sankcioniše aktere i procese u BiH koje su EU institucije javno ocijenile kao opasne. Bez obzira na značajnu diplomatsku aktivnost Njemačke i njenih partnera, prije svega Nizozemske, zbog protivljenja Mađarske, zemlje članice EU nisu sankcionisale nikoga u BiH.
U takvoj situaciji, pojačan interes i bilateralno djelovanje zemalja članica EU prema BiH došao je kao logičan slijed. Njemačka je tako uvela svoje bilateralne sankcije, i zaustavila projekte rehabilitacije hidroelektrane Trebinje, vjetropark Hrgud i opskrbu otpadne vode Gradiška, čija je ukupna vrijednost 105 miliona eura.
U isto vrijeme zbog nemogućnosti da utiče na političke procese u BiH, zajedno sa svim ostalim članicama EU, Njemačka je podržala visokog predstavnika Christiana Schmidta u (pokušaju) korištenja tzv. bonskih ovlasti, a kako bi zaustavili negativni razvoj događaja vezan za državnu imovinu. Pojačane aktivnosti zemalja članica EU prema BiH u odnosu na aktivnosti EU kao skupine 27 članica, rezultat su dugogodišnje krize politike proširenja EU. Ova kriza u kombinaciji sa različitim političkim krizama u BiH i ruskom invazijom na Ukrajinu, stavili su u stranu proces EU integracija BiH, tj. usklađivanje sa EU standardima i približavanje BiH članstvu u EU.
U ovom trenutku čini se kako je fokus EU politike u BiH sužen na izbjegavanje dalje političke (i sigurnosne) destabilizacije zemlje i regiona, održavanje Općih izbora u oktobru 2022. godine i produženje misije EUFOR Althea u novembru 2022. godine. Da bi se sve to postiglo, suočene sa oslabljenom EU, zemlje članice EU pribjegavaju snažnijem bilateralnom djelovanju. Ovakva situacija će se nastaviti sve dok EU ne krene donositi zajedničke odluke vezane za njenu politiku prema zapadnom Balkanu i BiH.
U prilog tome da bi se odluke u EU vezane za Zapadni Balkan možda mogle konačno krenuti donositi, govori izjava njemačkog kancelara Scholza. On je 10. maja 2022. godine kazao kako je “za Evropu strateški važno da brzo dođemo do konkretnih dogovora o podršci svih šest zemalja Zapadnog Balkana i da možemo odlučiti o njihovom daljem približavanju EU. Europa mora održati svoja obećanja. Stoga bismo pregovore o pristupanju trebali učiniti dinamičnijim i, tamo gdje i dalje postoje prepreke, osigurati da se one prevaziđu. To je pitanje kredibiliteta i geostrateškog razuma.
Adnan Ćerimagić je viši analitičar u think tanku Inicijativa za evropsku stabilnost (ESI). Prije dolaska u ESI u avgustu 2013. godine, Adnan je radio za Ministarstvo vanjskih poslova Bosne i Hercegovine u Sarajevu i Briselu. Također je odradio praksu u Sekretarijatu Odbora za vanjske poslove Evropskog parlamenta i radio za Evropski centar za obuku i istraživanje za ljudska prava i demokratiju (ETC) u Grazu. Studirao je pravo na Univerzitetu u Grazu, a međunarodne odnose i diplomatiju EU na Evropskom koledžu u Brižu. Član je Savjetodavnog odbora Međunarodnog instituta za mir u Beču. Adnan trenutno živi u Berlinu.
Stavovi izneseni u ovom tekstu, ne odražavaju nužno stavove članica Inicijative za monitoring evropskih integracija, kao ni same Inicijative.