Piše: Filip Novaković, mag. iur.
Dok u Bosni i Hercegovini jačaju antirodni pokreti koji osporavaju rodne termine i traže da rodni identitet ne bude jedna od zaštićenih osnova protiv diskriminacije, u Europskoj uniji je, u junu 2024., stupila na snagu Direktiva (EU) 2024/1385 koja, između ostalog, prepoznaje da su određene grupe u društvu, zbog svojih preklapajućih društvenih identiteta, uključujući tu i seksualnu orijentaciju te rodni identitet, u većem riziku od nasilja i marginalizacije.
Direktiva (EU) 2024/1385 je obavezujući pravni instrument posvećen borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici na nivou Unije i predstavlja važan pomak prema ravnopravnosti spolova, s ciljem osiguravanja pravne (de jure) i praktične (de facto) jednakosti provođenjem preventivnih, potpornih i mjera krivičnopravnog karaktera.
Istraživanja pokazuju da je svaka treća žena u EU doživjela fizičko, psihičko ili seksualno nasilje, a svaki dan između šest i sedam žena ubiju njihovi partneri ili bivši partneri, te se procjenjuje da se dogodi oko 2300 ubistava žena godišnje širom Starog kontinenta sa rodno uslovljenim motivima.[1] Direktiva ima za cilj riješiti te visoke stope nasilja usmjerene prema ženama i djevojčicama, uspostavom sveobuhvatnih mjera za borbu protiv ovih problema, s ciljem stvaranja sigurnijeg i pravednijeg okruženja za žene širom Europe.
Direktiva (EU) 2024/1385 usklađena je sa širim ciljevima EU ustanovljenim u osnivačkim ugovorima i Povelji o osnovnim pravima, i nadograđuje se na Strategiju EU za rodnu ravnopravnost 2020-2025, čiji je prioritet uklanjanje rodno zasnovanog nasilja.[2] Nadalje, Direktiva nadopunjuje pristupanje Unije Konvenciji Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici (Istanbulska konvencija), jačajući predanost Unije kao cjeline ljudskim pravima i ravnopravnosti spolova.[3]
Direktiva naglašava holistički pristup borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici, strukturiran oko četiri glavna stupa/načela: prevencija i rana intervencija, zaštita žrtava i pristup pravosuđu, podrška žrtvama te koordinacija i saradnja. Ovaj instrument poziva na uspostavljanje učinkovitih mehanizama za sprječavanje nasilja, uključujući obrazovanje o konceptu pristanka, odnosno poštovanju, razumijevanju i prepoznavanju osobnih granica u društvenim interakcijama, kao i o ravnopravnosti spolova u širim kontekstima, te na donošenje strategije rane intervencije za prepoznavanje i rješavanje potencijalnih rizika za nastanak nasilja. Prava žrtava zaštićena su zajamčenim pristupom medicinskoj pomoći i njezi, uključujući usluge seksualnog i reproduktivnog zdravlja. Direktivom se, također, osigurava da žrtve dobiju odgovarajuću pravnu pomoć i podršku tokom i nakon (eventualnog) krivičnog postupka protiv počinitelja. Ona nalaže dostupnost sveobuhvatnih usluga podrške za žrtve, uključujući savjetovanje, zdravstvenu zaštitu i smještaj, a posebna pažnja je posvećena zaštiti i dobrobiti djece i mladih. Direktiva također zahtijeva da profesionalci koji stupaju u interakciju sa žrtvama – poput policijskih službenika, tužilaca, službenika pravosudnih tijela – prođu specijaliziranu obuku za pažljivo postupanje u slučajevima rodno zasnovanog nasilja. Direktiva propisuje razvoj nacionalnih akcionih planova i pojačanu koordinaciju među državama članicama EU, uključujući saradnju sa nevladinim organizacijama koje su specijalizirane za podršku ženama i žrtvama nasilja. Dakle, prepoznaje se važnost uključivanja ženskih organizacija i integracije njihove stručnosti u kreiranje politike i pružanje odgovarajućih usluga žrtvama nasilja.
Značajan aspekt Direktive (EU) 2024/1385 je njen fokus na borbu protiv cyber nasilja, odnosno nasilja na internetu. Prestupe kao što su dijeljenje intimnog ili manipuliranog sadržaja bez pristanka (uključujući deepfake), cyberstalking (uhođenje na internetu), uznemiravanje na internetu i poticanje na nasilje ili mržnju na internetu kategorizira kao kažnjiva djela i zahtjeva njihovu kriminalizaciju u nacionalnim pravima.[4]
Direktiva postavlja minimalne standarde za kriminalizaciju različitih oblika rodno zasnovanog nasilja, osiguravajući ujednačenost u krivičnopravnim okvirima na prostoru cijele Unije. Izričito zahtijeva kriminalizaciju genitalnog sakaćenja žena i prisilnog braka, uokvirujući te prakse kao rodno motivisana krivična djela, a ne kulturne razlike između pojedinih grupa.
Direktiva utvrđuje i posebne otežavajuće okolnosti, uključujući motive povezane sa žrtvinom seksualnom orijentacijom, spolom, rasom, vjerskom ili entičkom pripadnošću, društvenim porijeklom ili političkim uvjerenjima. Također prepoznaje ranjivost određenih skupina, poput djece, članova porodice i/ili proodične zajednice, javnih osoba, novinara i branitelja ljudskih prava, na rodno zasnovano nasilje.[5] Važno je naglasiti da Direktiva integrira koncept intersekcijske diskriminacije, priznajući da višestruki preklapajući društveni identiteti (kao što su npr. rasa, invaliditet i seksualna orijentacija) mogu pogoršati rizik od nasilja i marginalizacije. Ovaj intersekcijski pristup osigurava da se zaštitne mjere Direktive prošire na najranjivije i najmarginaliziranije grupe unutar društva.
Državama članicama dat je rok od tri godine da ugrade odredbe Direktive (EU) 2024/1385 u nacionalno zakonodavstvo. Pored članica, i one koje to žele postati, poput Bosne i Hercegovine, moraće uskladiti svoje zakone sa ovom Direktivom.[6]
Bosna i Hercegovina napravila je već značajne korake i prije stupanja na snagu Direktive, prepoznajući prisilni brak, genitalno sakaćenje žena, javno poticanje na nasilje ili mržnju kao krivična djela. Pored toga, zakoni kojima se pruža zaštita od nasilja u porodici predviđaju niz mjera kojima se, sa manjim ili većim uspjehom, omogućava protekcija od nasilja i njegova prevencija. U usaglašenosti prednjače entitet Republika Srpska i Brčko distrikt Bosne i Hercegovine, u sklopu svojih jurisdikcija, dok je entitet Federacija Bosne i Hercegovine u procesu zakonodavnih reformi.[7] Iako su pravni okviri u Bosni i Hercegovini krenuli u dobrom pravcu, mora se istaknuti i regresija u određenim segmentima. Iz Protokola za zaštitu djece od nasilja, zanemarivanja i zlostavljanja u RS izbačene su riječi „seksualna orijentacija, rodni identitet i druge karakteristike djeteta“, a Vlada Republike Srpske utvrdila je Nacrt Zakona o izmjenama i dopunama Krivičnog zakonika RS s istim ciljem – brisanja terimna rodni identitet iz pojedinih članova Krivičnog zakonika.[8]
Direktiva 2024/1385 predstavlja značajnu prekretnicu u stalnim naporima EU u borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici. Uspostavom sveobuhvatnih, pravno-obavezujućih mjera, Direktiva ima za cilj riješiti temeljne uzroke rodno zasnovanog nasilja, zaštititi i pružiti podršku žrtvama. Nadamo se da će Bosna i Hercegovina u procesu pridruživanja preduzeti sve potrebne mjere kako bi se Direktiva (EU) 2024/1385 inkorporirala u nacionalno zakonodavstvo.
Tekst je napisan za potebe Inicijative za monitoring evropskih integracija, a na osnovu šire analize koja je uradjedna u sklopu projekta „Naš otpor“, kojeg implementira Helsinški parlament gradjana Banjaluka, a podržava švedska fondacija Kvinna till Kvinna i UK International Development.
[1] Advancing Gender Equality: The EU`s Landmark Directive 2024/1385 on Violence Against Women, dostupno na: https://eulawanalysis.blogspot.com/2024/06/advancing-gender-equality-eus-landmark.html, pristupljeno: 26.08.2024. godine.
[2] A Union of Equality: Gender Equality Strategy 2020-2025, dostupno na: https://www.europeansources.info/record/a-union-of-equality-gender-equality-strategy-2020-2025/, pristupljeno: 26.08.2024. godine.
[3] EU rules on combating violence against women, dostupno na: https://www.europarl.europa.eu/thinktank/en/document/EPRS_ATA(2024)760440, pristupljeno, 26.08.2024. godine
[4] Čl. 5, 6, 7. i 8. Direktive (EU) 2024/1385.
[5] Član 11. Direktive (EU) 2024/1385.
[6] Direktiva je obavezujući pravni instrument harmonizacije odgovarajućih pravnih okvira i predstavlja sastavni dio pravne stečevine Unije, te se od Bosne i Hercegovine, saglasno Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju, očekuje usaglašavanje sa acquis communautaire, uključujući i Direktivu (EU) 2024/1385. Član 70. Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju između europskih zajednica, s jedne strane i Bosne i Hercegovine, s druge strane, dostupno na: https://www.dei.gov.ba/uploads/documents/sporazum-o-stabilizaciji-i-pridruzivanju_1604320186.pdf, pristupljeno 26.08.2024. godine.
[7] Krivični zakonik Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 64/2017, 104/2018 – odluka Ustavnog suda, 15/2012, 89/2021, 73/2023 i „Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, br. 9/2024 – odluka Ustavnog suda BiH), krivična djela: Genitalno sakaćenje žena (član 133); Proganjanje (član 144); Prisilno zaključenje braka (član 170); Zloupotreba fotografije ili video-zapisa polno eksplicitnog sadržaja (član 170a); Javno izazivanje i podsticanje nasilja i mržnje (član 359). Krivični zakon Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Brčko Distrikta BiH“, br. 19/2022 – prečišćeni tekst, 3/2024 i 14/2024 – u daljem tekstu: KZ BDBiH), krivična djela: Genitalno sakaćenje ženskih spolnih organa (član 170a); Proganjanje (član 173a); Zloupotreba snimka spolno pornografskog sadržaja (član 186a); Prisilno zaključenje braka (član 212a); Javno izazivanje i podsticanje nasilja i mržnje (član 355a).
[8] DISKRIMINACIJA: Vlada RS iz zakonodavstva briše rodni identitet, dostupno na: https://interview.ba/2024/06/22/diskriminacija-vlada-rs-iz-zakonodavstva-brise-rodni-identitet/, pristupljeno: 27.08.2024. godine; Femicid rodnog identiteta u Republici Srpskoj, dostupno na: https://www.dw.com/bs/femicid-rodnog-identiteta-u-republici-srpskoj/a-69489188, pristupljeno: 27.08.2024. godine.