Piše: Biljana Livančić Milić
LID: Evropska komisija je prije pet godina navela 14 prioriteta za evropski put Bosne i Hercegovine. Politički/e akteri/ke o njima često govore, ali ne uvijek u skladu s onim što zaista rade.
Od 2019. godine, kada je u okviru Mišljenja Evropske komisije o zahtjevu Bosne i Hercegovine za članstvo u Evropskoj uniji navedeno 14 prioriteta na kojima bh. vlasti trebaju raditi, njihova realizacija postala je predmet političkih manipulacija, uz mnoštvo neispunjenih obećanja.
U svojim medijskim istupima, političari/ke su često predstavljali/e napredak u EU integracijama značajnijim nego što je u bio u realnosti, u kojoj je angažman nadležnih institucija ka implementaciji preporuka bio minimalan. Tako je 2021. godine predsjednik HDZ-a BiH i državni parlamentarac Dragan Čović rekao da nedostaju još tri uslova kako bi svi prioriteti bili ispunjeni, a tadašnja ministrica vanjskih poslova BiH Bisera Turković tri mjeseca kasnije izjavila je da je ispunjena polovina prioriteta. Ipak, u trenutku tih izjava, u potpunosti je bio ispunjen tek jedan prioritet – onaj pod rednim brojem 3, kojim se tražilo osiguravanje pravilnog funkcionisanja Parlamentarnog odbora za stabilizaciju i pridruživanje.
Nakon održanih Općih izbora 2022. godine, Evropsko vijeće je na sastanku održanom 15. decembra iste godine odobrilo kandidatski status za Bosnu i Hercegovinu. Mjesec kasnije, nova parlamentarna većina formirala je Vijeće ministara BiH, kojim predsjedava kandidatkinja HDZ-a BiH. Uz HDZ BiH, Vijeće ministara sastavljeno je od kadrova SNSD-a, BH Zelenih, Ujedinjene Srpske, DNS-a i dotadašnjih opozicionih stranaka – SDP-a, NiP-a i Naše stranke.
Pred izbore 2022, državni parlamentarac iz Naše stranke Predrag Kojović rekao je da će 14 prioriteta u slučaju pobjede opozicije biti ispunjeno “u prva tri mjeseca nove većine”. Suprotno Kojovićevom obećanju, nakon navršenih 100 dana mandata nove državne vlasti, nekadašnja opozicija do tada nije ispunila nijedan od preostalih 13 prioriteta, zbog čega je i njegovo obećanje ostalo neispunjeno.
Član Kolegija Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH Denis Zvizdić (NiP) najavio je 2023. godine da će nova vlast do augusta te godine u potpunosti ispuniti osam prioriteta iz Mišljenja EK o članstvu BiH u EU. Ni to obećanje nije ispunjeno, iako jesu usvojena neka zakonska rješenja navedena u prioritetima, poput Zakona o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću BiH. No, usvojeni zakon dalje nije u skladu s pravnim tekovinama Evropske unije te je odmah nakon usvajanja zakona najavljena izrada novog, koji još nije dospio u Parlament BiH.
Generalna direktorica za Evropu pri Službi EU za vanjske poslove Angelina Eichhorst posjetila je Bosnu i Hercegovinu u februaru 2024. godine. Tada su pred bh. vlasti stavljena tri ključna zakona, čije je usvajanje bilo potrebno do marta iste godine kako bi BiH otvorila pregovore s Evropskom unijom: Zakon o sprečavanju pranja novca i finansiranja terorizma, Zakon o sukobu interesa i Zakon o sudovima. Do 12. marta, kada je predsjednica Evropske komisije Ursula von der Leyen najavila da će Evropska komisija preporučiti Evropskom vijeću da otpočne pregovore s BiH, usvojena su dva zakona: Zakon o sprečavanju pranja novca i finansiranja terorizma te Zakon o sukobu interesa. Međutim, zakon o sudovima nije upućen u parlamentarnu proceduru ni do kraja 2024. godine.
Odluka o otvaranju pristupnih pregovora Bosne i Hercegovine s Evropskom unijom izazvala je različite reakcije među političkim strankama u BiH, ponajviše u zavisnosti od toga da li čine vlast ili opoziciju.
Stranke koje čine vlast na državnom nivou, predvođene “Trojkom” (NiP, SDP BiH i Naša stranka), u velikoj mjeri pripisivale su sebi zasluge za otvaranje pregovora.
Opozicija je, očekivano, imala drugačije viđenje razloga za otvaranje pregovora.
Zastupnik u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH Šerif Špago (SDA) kandidatski status i otvaranje pregovora okarakterisao je kao “splet geopolitičkih okolnosti, pogotovo nakon početka agresije Rusije na Ukrajinu”, zbog kojih je, prema njegovom mišljenju, ispunjavanje uslova za integraciju u Evropsku uniju postalo manje “zahtjevno”.
Sličnog stava bila je i opozicija u Republici Srpskoj. Predsjednik PDP-a Branislav Borenović je nakon odluke o otvaranju pregovora rekao da je ona “uzrokovana geopolitičkom situacijom” te da je Brisel time poručio da je Zapadnom Balkanu mjesto u EU. Rezultate trenutne vlasti nazvao je “slabašnim”.
Traže se – reforme
Ministar vanjskih poslova BiH i predsjednik NiP-a Elmedin Konaković u martu 2024. godine rekao je da je najvažniji korak napravljen odlukom o otvaranju pregovora.
“Bit će lako građanima u BiH objasniti naredne reforme, jer svaka od narednih reformi donosi njima benefit direktno u džepove”, istakao je tada Konaković.
Uprkos optimističnim najavama, u mjesecima koji su uslijedili nije bilo reformi i nije bilo transparentnosti. Umjesto toga, u javnosti su iznošena međusobna optuživanja te su blokirane institucije i procesi.
Benefiti koje su građani i građanke trebali osjetiti u svojim džepovima trebali su doći iz programa rasta Evropske unije za Zapadni Balkan, čiji su ciljevi ekonomske integracije, ubrzanje reformi i finansijska pomoć za njihovu provedbu. Ukupni iznos sredstava za Zapadni Balkan iznosi šest milijardi eura, od čega bi BiH mogla da iskoristi milijardu eura za ulaganja i reforme koje bi je učinile privlačnijom za poslovanje, pokretanje održivog rasta i otvaranje radnih mjesta, izjavio je šef Delegacije Evropske unije u BiH Luigi Soreca.
Uz reformsku agendu, koju Bosna i Hercegovina mora provesti do 2027. godine, napravljena je i lista projekata koje BiH želi da (su)finansira novcem iz programa rasta. Međutim, ni reforme ni planirani projekti nisu javno obznanjeni. Ono što jeste dospjelo u javnost jesu reakcije i međusobna optuživanja političkih aktera/ki putem medija.
Prve vijesti o neusaglašavanju agende pojavile su se u aprilu 2024. godine. Zamjenik predsjedavajuće Vijeća ministara BiH Staša Košarac na svom je Instagram profilu poručio da “srpska strana nije saglasna sa određenim ambicioznim stavovima Unije koji nisu u skladu sa Ustavom i dejtonskom strukturom BiH”. Također je naveo i da Republika Srpska nije saglasna s prenosom nadležnosti te da neće dati saglasnost na ukidanje entitetskog glasanja.
Skeptičan stav prema reformskoj agendi imali su i predstavnici vlada iz četiri kantona (Zeničko-dobojski, Tuzlanski, Unsko-sanski, Srednjobosanski), koji su ipak dali uslovnu saglasnost upućujući kritike na rad vladajućih struktura. Premijer Zeničko-dobojskog kantona Nezir Pivić (SDA) kritikovao je način raspodjele novca iz paketa, rekavši da se većinski finansiraju projekti u entitetu RS i kantonima s hrvatskom većinom, dok su u potpunosti zanemareni kantoni s bošnjačkom većinom.
Na stranici Vijeća ministara BiH sredinom septembra 2024. godine objavljena je informacija da je predsjedavajuća Borjana Krišto informisala Evropsku komisiju i “uputila dokument o našoj trenutnoj usaglašenosti kada je u pitanju Plan rasta”.
Bosna i Hercegovina je početkom oktobra 2024. godine dobila nove tri mjere koje mora sprovesti kako bi povukla novac iz fonda “Plana rasta”. Potvrdio je to za medije član parlamentarne grupe za evropske integracije Predrag Kojović. Potrebno je popuniti Ustavni sud BiH sudijama iz Republike Srpske, ukinuti entitetski veto na odluke Konkurencijskog vijeća i Vijeća za državnu pomoć BiH te usaglasiti vizne politike BiH s viznim režimom EU.
Dva od tri navedena pitanja već su duži period predmet neslaganja bh. političara/ki, a pitanje viznog režima još nije ni bilo predmet rasprave.
“Ove tri teme koje imamo do kraja, iako mi nije jasno ovo oko viznog usklađivanja, jer smo u tome, osim Sjeverne Makedonije, zaista puno bolji od svih zemalja, i to ne bi smio biti uslov BiH, a drugima ne”, izjavio je početkom oktobra Elmedin Konaković.
Bez obzira na to, optimizam bez pokrića ne jenjava. Konaković je polovinom novembra izjavio da vjeruje da će BiH do kraja 2024. godine završiti dogovor oko pregovaračkog okvira te početi raditi screeninge i otvarati poglavlja, što se, evidentno, neće desiti.
U februaru 2025. godine navršit će se devet godina od kako je BiH podnijela zahtjev za članstvo u EU i krenula putem evropskih integracija. Na tom putu, Bosna i Hercegovina često se susreće s političkim manipulacijama, neispunjenim obećanjima i ograničenim reformama. Iako je otvaranje pregovora predstavljen kao važan korak naprijed, stvarni napredak je i dalje spor, praćen blokadama i međusobnim optuživanjima političkih aktera/ki. Nedostatak transparentnosti i konkretnih rezultata u provođenju reformi, kao i nesuglasice unutar vlasti, dodatno usporava procese. U tom kontekstu, optimistične najave često su se pokazale neutemeljenim, a izostanak ključnih reformi nastavlja dovoditi u pitanje kapacitet BiH da ispuni obaveze prema EU.
(Istinomjer.ba)
Fotografija: © European Union 2013 – European Parliament. (Attribution-NonCommercial-NoDerivs Creative Commons license)
Stavovi izneseni u ovom tekstu, ne odražavaju nužno stavove članica Inicijative za monitoring evropskih integracija, kao ni same Inicijative.