April, 2020.
Autorica: Emina Adilović
Razvoj usluga informacionog društva obavezujuća je stavka kada je u pitanju poštivanje i sprovođenje ljudskih prava jer je pravo na pristup informacijama temeljni dio Člana 19. Opće deklaracije o ljudskim pravima: Svako ima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja; to pravo uključuje slobodu zadržavanja mišljenja bez uplitanja i slobodu traženja, primanja i širenja informacija i ideja putem bilo kojeg medija i bez obzira na granice. Na osnovu Evropske konvencije o ljudskim pravima i temeljnim slobodama, te Konvencije o pristupu informacijama proizašle su strateške osnove informacijskih i komunikacijskih tehnologija, dok je u Bosni i Hercegovini trenutno u primjeni politika za razvoj informacionog društva za period 2017-2020. harmonizirana sa evropskim digitalnim programom. Problem leži u činjenici da Bosna i Hercegovina nema strategiju ili akcioni plan razvoja informacionog društva na nivou cijele zemlje.
Državni nivo ima nadležnosti u oblasti informacionog društva i medija te shodno ustavnom i zakonskom okviru donosi zakone o sistemu javnog emitovanja, komunikacijama, elektronskom potpisu, elektronskoj trgovini itd. Na državnom nivou, glavni akter je Ministarstvo komunikacija i transporta sa svojom Kancelarijom za nadzor i akreditaciju ovjerilaca i Regulatornom agencijom za komunikacije, dok na entiteskom nivou tu ulogu preuzima Ministarstvo saobraćaja i komunikacija u Federaciji BiH, odnosno Ministarstvo saobraćaja i komunikacija te Ministarstvo za naučno-istraživački razvoj, visoko obrazovanje i informaciono društvo u Republici Srpskoj. Problem nepostojanja akcionog plana razvoja informacionog društva na nivou cijele države proizilazi pravo iz ovih činjenica; Republika Srpska opovrgava ovlast donošenja državnih zakona kada je riječ o oblasti informacionog društva.
Trenutno se na državnom nivou implementira Zakon o elektronskom pravnom i poslovnom prometu (zakon o elektronskoj trgovini) za čije je praćenje i postizanja ciljeva zadužen Inspektorat u okviru Ministarstva za komunikacije i promet Bosne i Hercegovine. Bez obzira na donešene odluke, mjere i zaduženja, još uvijek nije imenovan nijedan inspektor za izvršavanje nadzora i kontrole. Odsustvo okvira za elektronski potpis također sprječava primjenjivanje Zakona koji, opet, dovodi proces imenovanja do stagnacije.
U okviru Analitičkog izvještaja Evropske komisije o Aplikaciji BiH za članstvo u EU stoji preporuka usvajanja nacionalne strategije za bezbjednost mrežnih i informacionih sistema te imenovanje jedinstvene kontakt osobe odgovorne za koordinaciju i prekograničnu saradnju. Nadalje, uspostavljajući mrežu CSIRT-ova, odnosno, tima odgovornog za bezbjednosno kompjuterske incidente, BiH bi poradila na olakšavanju strateške saradnje i diseminacije informacija.
Iako je na snazi pravni okvir potreban za interoperabilnost i obezbjeđenje osnove za interoperabilne mreže i usluge između institucija javne uprave, mogućnost pružanja elektronskih usluga usporava nepostojanje kompatibilnog sistema elektronskog potpisa u cijeloj zemlji. Bez obzira što javni registri postoje u nekim područjima, oni nisu međusobno usklađeni. Na koncu, Bosna i Hercegovina još uvijek koristi isključivo analognu tehnologiju što je posljedica propuštanja međunarodnog roka za prelazak na digitalnu tehnologiju, utvrđenog Ženevskim sporazumom GE-06 pri čemu je od tri faze, samo prva faza procesa digitalizacije dovedena do kraja. Nepostojanje digitalizacijske prakse onemogućava kvalitetan, postojan i siguran rad radio odašiljača na državnom nivou zbog čega je neophodno donošenje zakona o elektronskim komunikacijama i elektronskim medijima u skladu sa Direktivom o audio-vizuelnim uslugama. Postojeći Zakon o javnom RTV sistemu iz 2003. godine ne primjenjuje se u potpunosti jer nije usaglašen sa entitetskim zakonima. Posljedično tome, evidentna je izloženost političkom utjecaju tri javna emitera koja se ponajviše očituje preko autocenzure. Naime, entiteti radio-televizijske pretplate naplaćuju nestandardizirano i ne držeći se zakonskih odredbi naplaćivanja preko jedinstvenog računa.
U Poglavlju 10 Akcionog plana Vijeća ministara BiH za realizaciju prioriteta iz Analitičkog izvještaja EK daje se uvid u stanje implementacije preporuka Evropske komisije o Aplikaciji BiH za članstvo u EU gdje usvajanje Zakona o elektronskim komunikacijama i elektronskim medijima u skladu sa acquis-em stoji kao jedan od mandatornih ciljeva. Kako bi se ovo postiglo, potrebno je usvojiti Zakon o informisanju i medijima Republike Srpske čiji je rok za realizaciju maj 2020. Nadalje, kako bi se mogla sprovesti mjera o finaliziranju prelaska na digitalno emitovanje u X poglavlju, potrebno je završiti proces javnih nabavki opreme za II i III fazu Projekta digitalizacije uz učešće javnih servisa u BiH.
U Poglavlju 16: Oporezivanje kao mjera stoji Usvajanje Zakon o elektronskom potpisu, kako bi se otklonile smetnje interoperabilnosti i stvorile pravne pretpostavke za pružanje e-servisa građanima. Federaciji Bosne i Hercegovine sljeduje potpisivanje sporazuma o razmjeni podataka s ciljem stvaranja pretpostavki da što više organa i institucija u javnoj upravi budu uključeni u okvir interoperabilnosti, a mjera za Brčko distrikt tiče se usvajanja Zakona o elektronskom potpisu i dokumentu Brčko distrikta BiH. Kada su u pitanju industrijske politike, mjera za realizaciju prioriteta izdavanja dozvola putem jednošalterskog sistema (one-stop-shop) i širom primjenom online registracije u Federaciji BiH, uvjetovana je također usvajanjem Zakona o elektronskom potpisu.
Okvirno gledajući, Bosna i Hercegovina se u funkcionisanju državnih službi i institucija ne koristi informacijsko-komunikacijskom tehnologijom, a čak i kada je njena upotreba prisutna, nije u potpunosti iskorištena zbog neustandardiziranosti funkcionisanja sistema, zanemarivanja zahtjeva interoperabilnosti te nedostataka zakonskih odredbi i strategija. Implementacija preporuka o usvajanju Zakona o elektronskim komunikacijama i elektronskim medijima u skladu sa acquisem; finaliziranju prelaska na digitalno emitovanje i usvajanje okvirne strategije za pristup širokopojasnoj mreži iz Analitičkog izvještaja Evropske komisije o Aplikaciji BiH za članstvo u EU nužne su stavke za izgrađivanje tehnološke infrastrukture. Težnja ka ovako postavljenoj logistici omogućava formalni protok informacija. Tek kada Bosna i Hercegovina ispuni uslove za informacijski nesmetan pristup i pragmatično upravljanje elektronskim dokumentima u novim sistemima kroz standardiziranje upotrebe elektronskog potpisa te digitalizaciju radne prakse općenito, moguće je razmišljati o idućem stepenu informacijskog društva, odnosno, njegovom pomaku u društvo znanja, koje kritički bira, vrednuje informacije i svrsishodno koristi raspoloživu digitalnu insfrastrukturu.
Ovaj tekst je isključiva odgovornost autora/ice, te ne označava nužno i stavove Inicijative za monitoring evropskih integracija BiH.