Autor: Đorđe Krajišnik
Slučaj iščezlog, a potom sa izmjenama i dopunama koje odstupaju prvobitnim najavama emitovanog, intervjua BHRT-a sa direktoricom Univerzitetsko kliničkog centra u Sarajevu Sebijom Izetbegović, koji je podigao veliku prašinu i otvorio niz pitanja o slobodi i nesmetanom radu medija u BiH, samo je vrh ledenog brijega koji nedvojbeno svjedoči o stanju u Javnom radio-televizijskom servisu Bosne i Hercegovne. Budući, kako se često navodi, opredjeljena za evropski put naša je zemlja prihvatila određene obaveze i standard koji se odnose na rad javnog radio-televizijskog servisa. Oni se prije svega odnose na neovisnost državnih medija od političkih uticaja i pritisaka, te njihovo normalno funkcionisanje i zakonska uokvirenost. Što se prije svega odnosi na ekonomsku održivost javnih emitera, tačnije konačni pronalazak modusa njihovog održivog finansiranja. Takođe, ono što bi trebao biti osnovni nosilac programskog funkcionisanja državnih medijskih kuća moralo bi se odnositi na veći obim proizvodnje sadržaja u vlastitoj produkciji, kao i na masovnije prisustvo programa edukativno-kulturnog sadržaja.
Međutim, ono što je slika kojoj svjedočimo već gotovo od početaka ovdašnjeg javnog servisa, a što navedeni intervju dovodi do paroksizma , jeste neprestano ruiniranje i stranački pritisci koji determinišu njegov rad i razvoj. Što se, opet, direktno odražava i na njihov programski sadržaj. Naravno da stoji ona kontstacija menadžmenta BHTR-a da je zbog višegogodišnjeg flagrantnog kršenja Zakona o Javnom RTV sistemu uništen sistem finansiranja javnih emitera u BiH i to je BHRT dovelo do izdisaja. “I umjesto da se prekršioci zakona, bez izuzetaka, po zakonu, sankcioniraju i, po zakonu, uvedu u legalne tokove, požar se gasi benzinom, a državni javni emiter sporadično priključuje na aparate za disanje, tek da se kaže da je neko nešto preduzeo”, kazali su iz menadžmenta BHRT-a povodom afere “Intervju”. I naravno, upravu su. Ali ipak, još uvijek u potpunosti nerazrješene okolnosti oko intervjua sa gospođom Izetbegović, te cijepanje unutar samog BHRT-a po tom pitanju, pokazuju nam da finansijski problemi, iako presudno važni, nisu jedino što muči javni radio-televizijski servis BiH.
Poznata je činjenica, a to može potvrditi svaki analitičniji gledalac javnih emitera, da sadržaj njihovog programa, a pritome i mnoge druge stvari, u većini slučajeva ovise o rasporedu figura na stranačkoj, konsocijacijskoj ploči države BiH i njenih institucija. Uredničke politike, kako državnog, tako i entitetskih javnih emitera, u direktnoj su dakle sprezi sa kretanjima na političkoj sceni u BiH. Tako veoma često uredništva i pojedinačni urednici javnih emitera postaju produžena ruka političke opcije na vlasti. Putem kojih se kreira javno mnijenje, te time vrši direktni partitokratski uticaj na javnost. Ako bismo samo u posljednjoj deceniji analizirali kako se sukladno promjenama na pozicijama moći mijenjao urednički koncept i pozicija javnih radio-televizijskih emitera, veoma lako bismo uočili koliko je zapravo stranački uticaj presudan u pogledu rada javnog rtv servisa. Samom prirodom raspodjele vlasti u BiH, i pripadajućim zakonskim ovlaštenjima, odabir onih koji vrše uticaj na rad javnih emitera u potpunosti je dat u ruke vladajućim strankama. Sva članstva u upravanim i nadzornim odborima uglavnom su funkcije koje se ne stiču po kompetenciji, nego po logici stranačkog upošljavanja kadrova. Naravno, zvanično će se uvijek tvrditi suprotno. Niko još uvijek ne želi glasno priznati da je car već odavno go golcat. Pa je tim slijedom cijeli niz koraka javnog radio-televizijskog sistema unaprijed određen i zarobljen u etno-stranačkim talovima.
Šta nam to, u konačnici svjedoči? Imajući na umu da BiH teži evropskom putu, ili se bar tako
kaže, medijske slobode i neovisnost medija još uvijek su jako daleko od bilo kakvog evropskog prosjeka. Da, istina je da nema slobodnih medija u totalu ni u mnogim evropskim zemljama, ali u ovoj mjeri kontrolisan sistem javnog informisanja više priliči totalitarnom, nego demokratskom društvu. Sporni intervju, doima se, pokazuje to u potpunosti. Ostaje da se vidi kako će se stvari u budućnosti odvijati, i da li će javni radio-televizijski servis BiH naći načina da preživi i okrene se ozbiljnom novinarskom radu. Što je njegova primarna obaveza. Ono što umjesto toga danas imamo daleko je od profesionalnog javnog servisa svih građana, koji treba da precizno informiše, edukuje, zabavi i kulturno oplemeni javni prostor. Javni rtv servis danas je prije prostor unošenja straha, razdora i netrpeljivosti, a ne mjesto na kojem bi se stvarala atmosfera za jedanu sretniju i zdraviju budućnostii. Upalite program bilo kojeg javog emitera, posebno u predizborno vrijeme, i vidjećete veoma očito da se oni za tili čas pretvore u puškarnice sa kojih se sluđuje i onespokojava javnost. Nešto je, nesumnjivo, trulo u sivim i staklenim televizijskim domovima u BiH.
Ovaj tekst je isključiva odgovornost autora/ice, te ne označava nužno i stavove Inicijative za monitoring EU integracija u BiH