Piše: Adnan Muminović
U našim životima ne postoji puno stvari u kojima smo gori od predviđanja budućnosti. Reći bilo šta o ekonomiji poslije pandemije je stoga kao rješavanje jednačine sa previše nepoznatih, hoću reći, prosto je nemoguće.
Evo samo jednog primjera: Prema nekim preliminarnim istraživanjima, ljudi su barem jednako produktivni kada rade od kuće kao i kada sjede na poslu, tako da nije isključeno da ćemo i poslije pandemije sve više raditi iz udobnosti vlastitog doma. Međutim, nije moguće tačno previdjeti šta će to u konačnosti značiti za work-life balans. Možete, na primjer, zamisliti situaciju u kojoj ljudi nalaze više vremena za porodicu, jednako kao i situaciju u kojoj više niste u stanju da razdvojite posao od porodice. Moguće je zamisliti jače porodične veze, kao nažalost i porast porodičnog nasilja kakav je zabilježen tokom lockdowna. Život poslije pandemije je posebno teško predvidjeti, iz prostog razloga što ne znamo kakva će dugoročni utjecaj imati na nas kao ljude. Neki su ovaj period iskoristili za yogu i meditaciju, dok su drugi patili od sve veće anksioznosti. Velika ekonomska kriza prošlog stoljeća je na primjer zauvijek oblikovala ponašanje generacija koje su je preživjele.
Međutim, ono što sigurno znamo je da će ekonomije doživjeti nezapamćeni pad. Prema JPMorgan Chaseu, globalni bruto domaći proizvod je u prvih šest mjeseci pao za 15.6 posto. To je čak četiri puta veći pad nego onaj izazvan globalnom finansijskom krizom iz 2008. godine, a koju naša generacija pamti kao najgoru. Ukupan globalni pad za 2020. godinu, prema MMF, bi trebao iznositi nekih 5 posto, što je na nivou koji očekujemo i za našu državu. Međutim, čak i ovo u konačnosti ne možemo sa sigurnošću znati, jer ne znamo kako će se u narednom periodu razvijati očekivanja ljudi. Vrlo je moguće da će stvari biti još gore, prije nego što budu bolje.
Između ostalo, mi još uvijek ne znamo kada će masovna vakcinacija početi i kolika će biti učinkovitost prve generacije vakcina. Na primjer, ukoliko većina ljudi u jednoj ekonomiji stekne uvjerenje da će kriza još dugo potrajati, oni će umjesto veće potrošnje, početi sve više da štede. Konačno, zbog značajnog pada ukupne društvene potrošnje, ekonomija bi zaista mogla završiti u još većoj krizi, što je sociopsihološki fenomen poznat kao samoispunjavajuće proročanstvo.
Da bi se ublažio ovaj pad, države širom svijeta su donijele razne pakete pomoći u ukupnoj vrijednosti od 11 biliona dolara. Zahvaljujući ovim mjerama, izbjegnuta je još teža depresija, ali je pitanje koliko će dugo države uspjeti da održavaju svoje ekonomije, što posebno važi za one koje su još i prije pandemije imale značajan javni dug. Kao što sam istakao u prethodnim tekstovima, BiH na sreću ima relativno mali javni dug i stoga puno veći potencijal da se zadužuje kako bi djelovala kontraciklično. Ukoliko taj novac uloži pametno — na primjer u fizičku, ili digitalnu infrastrukturu — kriza ne samo što bi bila ublažena, već bi se ujedno stvorile i pretpostavke budućeg ekonomskog rasta. Ukoliko novac bude potrošen kao što to inače biva, biće to nažalost još samo jedna propuštena prilika.
Ono što također znamo je da će se neki trendovi — koji su počeli još prije pandemije — samo dodatno ubrzati. Za početak, ne morate biti genije da biste znali da će digitalna ekonomija, e-commerce i fintech dobiti sve veći značaj. Nažalost, naš trenutni nivo digitalizacije je niži u odnosu na susjedne zemlje. Prema Evropskoj komisiji, ovo se općenito odnosi na pristup informacijskim i komunikacijskim tehnologijama, njihovu upotrebu, ali i na nedostatak nacionalne broadband strategije, kao i nedostupnost e-potpisa u cijeloj zemlji.
Nadalje, pandemija je još jednom pokazala svu nejednakost globalnog ekonomskog sistema. Dok neki ljudi mogu uredno da rade od kuće, medicinski radnici, dostavljači, prodavači i čistači moraju nastaviti da obavljaju svoj posao, izlažući se konstantno riziku i ne primajući za to adekvatnu naknadu. Iako sam u prethodnih nekoliko tekstova isticao prednosti slobodnog tržišta kada je BiH u pitanju, on globalno pokazuje neke od svojih najvećih nedostataka. Tačno možete da vidite jaz između društvene vrijednosti koju stvaraju određeni radnici i nedovoljne novčane naknade koju za to primaju.
Kriza će također otkriti i neodrživost određenog broja preduzeća koja su se i prije krize jedva održavala kao posljedica nedovoljne inovativnosti, produktivnosti, ili nečega trećeg. Mnoga od njih će nestati, što je neki vid Darwinove prirodne selekcije koji je potreban svakom sistemu. Međutim, ukoliko kriza potraje, vremenom će početi nestajati i neka zdravija preduzeća. S druge, nažalost, neproduktivna javna preduzeća će vjerovatno i dalje održavati putem javnih sredstava, tako da će građani ove zemlje još jedno završiti plaćajući njihove račune.
Pomalo je otrcano tako nešto reći, ali kriza zaista uvijek predstavlja i priliku. Kao što kaže jedna engleska poslovica, potreba je majka izuma. Moguće je da će u narednih godina doći do novih izuma, ne samo kada je u pitanju medicina, već i načina na koji proizvodima stvari, čuvamo okoliš itd.
Jedan trend u Evropi je posebno pozitivan. Da bi izbjegli javni prevoz i rizik od zaraze, ljudi su počeli sve više da voze biciklo, što je u jednom trenutku dovelo do nestašice u proizvodnji bicikala. U isto vrijeme, neke države su sve više počele da ulažu u infrastrukturu koja bi pratila taj trend. Prema podacima Svjetskog ekonomskog foruma, na primjer, evropske države su od izbijanja pandemije potrošile jednu milijardu eura na izgradnju novih biciklističkih staza. Ovaj primjer bi mogla slijediti i BiH, a posebno gradovi poput Sarajeva i Zenice kojima bi ovo pomoglo u borbi protiv zagađenosti. Zaista, veliki broj ljudi širom svijeta je proteklih mjeseci otkrio čari čistog zraka, budući da je došlo do značajnog pada u poizvodnji, saobraćaju i broju letova.
Prema jednoj YouGov anketi iz juna, trećina ljudi želi da vidi značajne promjene u ekonomiji. Kada sve ovo prođe, moguće je zamisliti situaciju u kojoj ljudi neće tako olako mijenjati parkove za šoping centre, ili jednostavno sporiji život i čistiji okoliš za ekonomski “napredak”.