Piše: Denis Čarkadžić
Kada su u pitanju evropske integracije Bosne i Hercegovine, minulu 2021. godinu, pored ostalog obilježila su obećanja visokih stranačkih funkcionera i zvaničnika da će naša zemlja napokon dobiti kandidatski status za članstvo u Evropskoj uniji. Nažalost, kao i mnoga druga obećanja te vrste kojima javnost svjedoči godina unazad, i ona iz 2021. godine ostala su neispunjena.
Nakon što je Evropska komisija 29.5.2019. godine usvojila Mišljenje o zahtjevu Bosne i Hercegovine za članstvo u Evropskoj uniji, pred Bosnu i Hercegovinu je postavljen zadatak da ispuni 14 ključnih prioriteta kako bi dobila preporuku za otvaranje pregovora o pridruživanju Evropskoj uniji. Prioriteti su obuhvatili područja demokratije/funkcionalnosti; vladavine prava; osnovnih prava; i reforme javne uprave kao osnove procesa pridruživanja Evropskoj uniji. U pratećem dokumentu, Analitičkom izvještaju koji je priložen uz Mišljenje, između ostalog, detaljno su obrazloženi i razlozi zbog kojih naša zemlja treba da izvrši temeljite promjene u okviru navedenih područja, ukoliko želi da nastavi proces evropskih integracija.
U tom smislu, potrebno je naglasiti da za dobijanje kandidatskog statusa nije potrebno ispuniti svih 14 prioriteta iz Mišljenja Evropske komisije, već, a kako su to često navodili briselski zvaničnici, usvojiti nekoliko reformskih zakona, prije svega u okviru vladavine prava. Ti zahtjevi su se prevashodno odnosili na Zakon o izmjenama i dopunama zakona o javnim nabavkama, zatim izmjenama i dopunama Zakona o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću kao i Zakona o sprečavanju sukoba interesa u institucijama BiH.
Iako su početkom 2021. godine, od strane visokih zvaničnika SDA, HDZ-a BiH i SNSD-a stizala uvjeravanja da će tokom godine navedena legislativa biti usvojena od strane Parlamentarne skupštine BiH, to se nije desilo, a ono malo što je u okviru 14 prioriteta iz Mišljenja EK ispunjeno, ispunjeno je tokom 2020. godine. Na tu činjenicu podsjetio je i Transparency International BiH (TIBiH) koji je krajem maja 2021. godine organizovao konferenciju “Dvije godine poslije: Mišljenje Komisije o zahtjevu BiH za članstvo u EU”, na kojoj je predstavljena i detaljna analiza presjeka napretka BiH u ispunjavanju 14 prioriteta.
Tako je prvi prioritet, “Osigurati da se izbori provode u skladu sa europskim standardima tako što će provesti relevantne preporuke OSCEa/ODIHR-a i Venecijanske komisije, osigurati transparentnost finansiranja političkih stranaka i održati lokalne izbore u Mostaru”, ispunjen samo u dijelu koji se odnosio na lokalne izbore u Mostaru, a u potpunosti je ispunjen prioritet koji se odnosio na osiguravanje pravilnog funkcionisanja Parlamentarnog odbora za stabilizaciju i pridruživanje. Odbor je formiran početkom jula 2020. godine, a nakon toga konačno je usvojen i njegov poslovnik o radu.
Od ostalih prioriteta koju su tek dijelom ispunjeni, su oni u okviru kojih je ukinuta odredba Ustava Republike Srpske koja se odnosila na smrtnu kaznu, zatim novi zakon o slobodi okupljanja usvojen od strane Skupštine Brčko distrikt BiH tokom 2020. godine, te donošenje Odluke o usvajanju Akcijskog plana za reformu javne uprave od strane Vijeća ministara BiH, kojim bi trebali biti realizirani ciljevi i mjere definirani Strateškim okvirom za reformu javne uprave do 2022. godine.
Dakle, u 2021. godini nije ispunjeno ništa dodatno iz 14 prioriteta, pa tako nisu ni pokrenute najavljivane prioritetne reforme iz oblasti vladavine prava, a u kontekstu Zakona o izmjenama i dopunama zakona o javnim nabavkama, izmjenama i dopunama Zakona o VTSV-u kao i Zakona o sprečavanju sukoba interesa u institucijama BiH.
S tim u vezi, već početkom maja 2021. godine, od strane zvaničnika Delegacije EU u BiH počela stizati upozorenja i pozivi da se rad na tim poljima mora i treba intenzivirati, te polučiti jasne i mjerljive rezultate. Tako je šef Delegacije EU u BiH Johann Sattler 7.5.2021. godine jasno stavio do znanja da je, s obzirom na to da se ništa ne dešava, kandidatski status BiH za članstvo u EU do kraja 2021. godine teško ostvariv. Podsjetivši tada da se “od septembra 2020. godine ništa nije desilo”, Sattler je pored ostalog izjavio:
“Ja ću ponoviti; ovom dinamikom kakva jeste neće moći se ostvariti kandidatski status do kraja godine. Tu poruku je prenio i komesar Varhelyi, vrlo jasno je rekao: u vašim rukama je sve. 22. juna imamo sastanak Vijeća za stabilizaciju i pridruživanje i vrlo jasno je rečeno: Nemojte doći praznih ruku. Poruka je vrlo jasna; morate ubrzati dinamiku, inače, nema ništa besplatno. Zadaci su tu i trebaju se rješavati.”
I u oktobru 2021. godine šef EU delegacije u BiH još jednom je podsjetio da su navedena rješenja u okviru vladavine prava prioritetni uslovi za razmatranje kandidatskog statusa BiH, ali istovremeno konstatovao da “izostaju djela domaćih političara, te da je to žalosna činjenica jer građani žele da ova zemlja bude u EU”.
Ono što je u kontekstu pokušaja ispunjavanja nekih od 14 prioriteta iz Mišljenja EK svakako obilježilo 2021. godinu, bili su i pregovori i/ili razgovori o, kako se često govorilo, ograničenim ustavnim reformama te izmjenama Izbornog zakona BiH. Podsjećamo, u poglavlju Demokratija / Funkcionisanje, prvi prioritet BiH je “osigurati da se izbori provode u skladu s evropskim standardima tako što će provesti relevantne preporuke OSCE-a/ODIHR-a i Venecijanske komisije, osigurati transparentnost finansiranja političkih stranaka i održati lokalne izbore u Mostaru”. U istom poglavlju, pod rednim brojem četiri nalaže se da se “temeljno unaprijedi institucionalni okvir, uključujući i na ustavnom nivou, kako bi se”, između ostalog, “osigurala jednakost i nediskriminacija građana, posebno postupanje prema presudi Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Sejdić i Finci”.
U pokušaju da se u tom smislu stvari pokrenu s mrtve tačke, krajem septembra 2021. godine u BiH su stigli specijalni izaslanik SAD-a za izbornu reformu u BiH Matthew Palmer i direktorica pri Evropskoj službi za vanjske poslove Angelina Eichhorst. Po dolasku u Sarajevo Palmer je između ostalog izjavio da bi predstavnici međunarodne zajednice “željeli vidjeti neke ograničene ciljane promjene Ustava BiH koje bi uklonile etničke prefikse s izbora za Predsjedništvo i za Dom naroda Federacije BiH, te da se paralelno s tim implementira reforma izbornog zakonodavstva koja će omogućiti veću transparentnost i odgovornost”. Palmer je pri tom dodao i da to “uključuje rješavanje konkretnih presuda Europskog suda za ljudska prava, u što spada i slučaj Sejdić-Finci”, ali na kraju i istakao da je odgovornost za pronalaženje konkretnih rješenja na političarima u BiH, a međunarodna zajednica, pa tako i SAD, ostaju spremni pomoći, “no neće nametati nikakva rješenja”. U nešto više od dva mjeseca nakon toga, Palmer i Eichhorst su održali niz sastanaka sa predstavnicima svih stranaka koje participiraju u Parlamentarnoj skupštini BiH, ali su konkretni rezultati izostali.
Osim navedenog, a u svjetlu pokušaja da nadležne institucije u BiH konačno “osiguraju da se izbori provode u skladu s evropskim standardima tako što će provesti relevantne preporuke OSCE-a/ODIHR-a i Venecijanske komisije, osigurati transparentnost finansiranja političkih stranaka”, treba podsjetiti i da je Centralna izborna komisija BiH na 64. sjednici, održanoj 15.9.2021. godine, donijela Zaključak o usvajanju Inicijative za donošenje zakona o izmjenama i dopunama Izbornog zakona Bosne i Hercegovine, koje je CIK BiH uputio u parlamentarnu proceduru. Iz CIK-a BiH su tom prilikom istakli da su predložene izmjene i dopune Izbornog zakona BiH, po mišljenju Ureda OSCE-a za demokratske institucije i ljudska prava (OSCE/ODIHR) “široke i pokazuju značajan napredak u preispitivanju nekih preporuka koje su formulirale prethodne izborne posmatračke misije ODIHR-a.”
Između ostalog, izmjenama se tretiraju i pitanja koja se odnose na razgraničenje izbornih jedinica, način formiranja biračkih odbora, zloupotrebu javnih resursa u svrhu kampanje, obuku izbornih dužnosnika, učešće žena na izborima i pravovremeno objavljivanje odluka CIK-a i sudova o prigovorima vezanim za izbore.
“Ako se usvoje, izmjene će ojačati integritet izbornog procesa. Brojni drugi amandmani bave se tehničkim pitanjima, razjašnjavajući prethodne nejasnoće i usklađujući određene odredbe s Ustavom BiH i drugim zakonima. Ostali prijedlozi odnose se na odgodu izbora u slučaju vanrednih okolnosti, registraciju birača, imenovanje kandidata, medijske propise, dogovore o prijevremenom (ranom) glasanju i izborne prekršaje”, naglasili su iz CIK-a BiH nakon što su izmjene polovinom septembra 2021. godine upućene na usvajanje Parlamentarnoj skupštini BiH.
Zakon o izmjenama i dopunama Izbornog zakona BiH koje je uputila CIK BiH, od strane najvišeg zakonodavnog tijela u BiH još uvijek nije razmatran, te je tako, kada se pored toga radi i o provođenju presuda Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu, te u tom kontekstu ustavnih i izbornih reformi, i minula, neizborna 2021. godina još jedna u nizu koja će ostati zapamćena kao neuspješna.
Stavovi izneseni u ovom tekstu, ne odražavaju nužno stavove članica Inicijative za monitoring evropskih integracija, kao ni same Inicijative.