Autor: Mirnes Sokolović
Trenutno najaktuelnije pitanje na bh. političkoj sceni odnosi se na izmjene Izbornog zakona koji je potrebno uskladiti sa presudom Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu u slučaju “Sejdić-Finci”, kao i odlukom Ustavnog suda od 1. decembra 2016. godine o sastavu Doma naroda Parlamenta FBiH po apelaciji Bože Ljubića. U Rezoluciji o Bosni Hercegovini, koju je usvojila Parlamentarna skupština Vijeća Evrope, politički akteri u BiH pozvani su da najmanje šest mjeseci prije održavanja parlamentarnih izbora usvoje izmjene i dopune Izbornog zakona BiH.
U slučaju neusvajanja izmjena ovog zakona, nije isključeno da izbori u oktobru 2018. godine ipak budu održani, međutim, postoji mogućnost da izborni rezultati ne budu implementirani na svim nivoima, što će proizvesti veliku političku krizu koja će se umnogome odraziti i na provođenje reformi i samim tim na evropske integracije BiH. Osim toga, na općim izborima nastavilo bi se kršenje Evropske konvencije o ljudskim pravima nakon presude iz 2009. u predmetu “Sejdić i Finci”.
Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH u januaru nije usvojio prijedlog izmjena i dopuna Izbornog zakona BiH koji je pred poslanike došao iz Doma naroda PSBiH, a koji su u proceduru uputili HDZ BiH i ostale stranke članice HNS-a. U decembru 2016 godine Ustavni sud BiH je djelomično usvojio zahtjev Bože Ljubića za ocjenu ustavnosti odredbi članova Izbornog zakona BiH koji se tiču načina izbora delegata u Domu naroda Parlamenta FBiH. Prema aktuelnim odredbama Izbornog zakona se iz svakog kantona birao najmanje po jedan delegat iz svakog konstitutivnog naroda, bez obzira na njegovu zastupljenost u tom kantonu, što je, prema ocjenama Hrvatskog narodnog sabora (HNS), omogućavalo pripadnicima drugih konstitutivnih naroda da Hrvatima biraju predstavnike u Domu naroda Parlamenta FBiH.
HNS-ov prijedlog predlagao je primjenu tzv. ABC modela, prema kojem bi Federacija BiH bila jedna izborna jedinica sa tri izborna područja, i to po etničkom principu, a ključni faktor je posljednji popis stanovništva. Konkretno, to bi podrazumijevalo da kandidat koji dobije najviše glasova na području na kojem su brojniji pripadnici drugog konstitivnog naroda, neće moći biti član Predsjedništva BiH. Glede izbora delegata u Domu naroda u Federaciji, HDZ-ov prijedlog također podrazumijeva podjelu na područja, tako da npr. Hrvat ne bi mogao biti izabran iz Skupštine Kantona Sarajevo, kao ni Bošnjak iz Kantona 10. U prijedlogu HDZ-a BiH nije problematizirana provedba presuda Sejdić i Finci.
Prijedlog HDZ-a BiH, dakle, ne predviđa promjene u sastavu Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, u koji prema presudi moraju biti uključeni i predstavnici iz reda Ostalih.
Na istoj sjednici Predstavnički dom oborio je i prijedlog izmjena i dopuna Izbornog zakona BiH koji je u proceduru uputila SDA. Taj prijedlog podrazumijevao je da se u Izbornom zakonu BiH izmijeni član 10.12, stav (2), tako da se za svaki kanton broj stanovnika iz konstitutivnog naroda i iz reda ostalih dijeli brojevima 1, 3, 5, 7 i tako dalje, sve dok je to potrebno za raspodjelu.
„Brojevi koji se dobiju kao rezultat ovih dijeljenja predstavljaju količnike svakog konstitutivnog naroda i ostalih u svakom kantonu. Svi količnici konstitutivnih naroda redaju se zasebno po veličini tako što se najveći količnik svakog konstitutivnog naroda stavlja na prvo mjesto. Svakom konstitutivnom narodu daje se jedno mjesto u svakom kantonu koji ima najmanje jednog takvog poslanika u svom zakonodavnom tijelu. Preostala mjesta se daju konstitutivnim narodima i ostalim, jedno po jedno, od najvećeg prema najmanjem prema preostalim količnicima na listi“, stoji u SDA-ovom prijedlogu izmjena Izbornog zakona.
Sjednica je dva puta prekidana zbog rasprava zastupnika koji su većinom konstatovali da je HDZ-ov prijedlog diskriminatoran, odnosno da proširuje stepen diskriminacije u BiH kada je riječ o izboru članova Predsjedništva BiH. Na Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Izbornog zakona BiH čiji je predlagač Klub zastupnika iz SDA, HDZ-ovi parlamentarci su iznijeli primjedbu da je prijedlog neustavan i da ne sprovodi odluku Ustavnog suda BiH.
Nakon podnošenja HDZ-ovog prijedloga izmjena Izbornog zakona, međutim, u javnosti je upozoreno da je suština ovog prijedloga u suprotnosti s presudama Evropskog suda za ljudska prava, s obzirom da bi implementacija HDZ-ovih prijedloga značila onemogućavanje provođenja presuda Evropskog suda za ljudska prava u slučajevima Sejdić-Finci. Osim toga, usvajanje HDZ-ovog prijedloga za sobom bi povuklo nove tužbe građana BiH pred Ustavnim sudom BiH, ali i pred Evropskim sudom za ljudska prava, s obzirom da bi usvajanjem bi bio ispunjen zahtjev za etničkim predstavljanjem građana, što također ne ide u prilog provođenju presuda Evropskog suda za ljudska prava.
Radi se o tome da moguće izmjene Zakona po odluci Ustavnog suda nakon apelacije Bože Ljubića veoma teško usaglasiti sa eventualnim izmjenama koje bi bile u skladu sa presudom Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu u slučaju “Sejdić-Finci”, s obzirom da su ove presude očigledno daleko od međusobne komplementarnosti.
Također, propao je i pokušaj opozicionih političkih stranaka da riješe problem na nivou Federacije, na vanrednoj sjednici Parlamenta FBiH na kojoj je trebao biti usvojen novi zakon kojim bi se uredio način izbora zastupnika u entitetskom Domu naroda, budući da su sjednicu bojkotirali zastupnici koalicionih HDZ-a, SDA i SBB-a.
Sama sjednica je bila sazvana nakon korištenja poslovničke mogućnosti da uz potpise 22 opoziciona zastupnika zakaže sjednica federalnog Zastupničkog doma bez suglasnosti predsjednika tog tijela i njegovih zamjenika koji su iz redova vladajućih stranaka. Prijedlog zakona o izbornim jedinicama kojim su SDP i DF kanili riješiti problem nastao nakon odluke Ustavnog suda BiH ocijenjen je kao kompromis građanskog i etničkog principa, s obzirom da uz sve manjkavosti iznalazi najgrađanskije rješenje koje nije u suprotnosti sa Ustavom utemeljenom na etničkom konceptu. Na tu vanrednu sjednicu federalnog Zastupničkog doma, međutim, došla su tek 43 zastupnika, dok je za njeno održavanje bilo je nužno prisustvo njih bar 50.
Primjetni su i napori međunarodne zajednice, koju u BiH aktivno predstavljaju Delegacija Evropske unije i Ambasada SAD-a uz pomoć OHR-a, da u kooperaciji među političkim akterima u BiH pomognu iznalaženje adekvatnog rješenja za izmjene Izbornog zakona. Nedavno je upućen i apel na lidere da usvoje neophodne izborne reforme koje će imati imati široku podršku, s obzirom da dosadašnji prijedlozi izmjena nisu imali zajedničko tlo.
U očekivanju kompromisnog rješenja Međunarodna zajednica upozorila je da se čini važnim naći rješenje da se održe izbori i provedu rezultati, a da se pri tom ne odstupa od evropskih standarda, niti da se u novo zakonodavstvo uvode novi oblici diskriminacije po osnovu etničke pripadnosti ili mjestu prebivališta. Značaj rješenja pitanja izbornog zakona posebno se ogleda u pogledu ubrzanja puta zemlje ka EU i NATO-u. Javnost i svi akteri političkog života u BIH su jasno su poručili strankama koje čine vlast na državnom nivou iz entiteta Federacija BiH, da preuzmu odgovornost i sjednu za pregovarački stol te u parlamentarnu proceduru upute usaglašen prijedlog izmjena izbornog zakonodavstva. Umjesto kompromisa, dosad su se najavljivane tek blokada institucija i neodržavanje Općih izbora ove godine.
Osim ubrzanja na putu evroatlanskih intergacija, ističu analitičari, ovo će biti prilika da se još jednom ispita mogućnost harmonizacije zakonodavstva BiH s modelom građanskih država koje su članice Evropske unije, kao i (građanskim) principima na kojima i počiva Evropska unija.