Autor: Kenan Delalić
Javna je tajna da se u našoj zemlji zapošljavanja u javnom sektoru vrše preko “štela”. Korupcija u našoj zemlji je izražena na svakom koraku. Prema najnovijim rezultatima Indeksa korupcije (CPI) za 2016. godinu BiH se nalazi na 89. mjestu od 176 zemalja uključenih u istraživanja.[1]
Zapošljavanje članova vladujućih partija, rodbine i bliskih ljudi su više pravilo nego izuzetak u našem javnom sektoru. Ovaj tekst ću posvetiti primarno partitokraciji kao modelu zapošljavanja, očekivanjima EU od naše zemlje po ovome pitanju, zakonskim rješenjima u ovoj oblasti, koliko se ista poštuju, koji su nedostatci u regulativi.
Partitokracija je ustrojavanje vlasti i biranje odgovornih ljudi na temelju pripadnosti vladajućoj stranci u totalitarističkim i višestranačkim sustavima.[2] Ona je po svojoj definiciji suprotna Meritokraciji, koja označava vladavinu zaslužnih, tj. vladavinu znanja[3].
“Politizacija i partizacija javne uprave dosegla je maksimum” ocjena je navedena u rezimeu studije: „Analiza instrumenata političkog imenovanja i zapošljavanja u javnom sektoru u BiH“ iz maja 2016. godine koju su radili Centri civlnih inicijativa (CCI).
Partitokracija, osim što je problem za građane BiH, ona je kao problem prepoznata i od strane Evropske unije.
Naime, reforma javne uprave je jedan od preduslova za ulazak BiH u Evropsku uniju.
Cilj reforme je: razviti profesionalnu, politički nepristrasnu, nacionalno izbalansiranu, etičnu, stabilnu i aktivnu javnu upravu, koja će biti poštovana i sposobna da pruža efikasne usluge i vladama i građanima. Proces zapošljavanja u državnu službu neophodno je učiniti efikasnijim i transparentnijim. U procesu selekcije kadrova u obzir se uzima kvalitet i sposobnosti kandidata te je za svako radno mjesto potrebno definirati znanja, vještine, sposobnosti, lične karakteristike saradnika, motive i vrijednosti koji su potrebni za uspješno obavljanje posla.
Strategija reforme javne uprave iz 2006. godine nažalost nije isporučila očekivane rezultate u skladu sa prinicpima i dobrom praksom članica EU, odnosno SIGMA principima. Iako je strategija prestala važiti 2015. god., nova strategija reforme javne uprave nije donesena do trenutka pisanja ovog teksta u augustu 2017. godine.
Krajem 2016. godine PARCO[4] je saopštio kako niti jedan nivo vlasti nije pružio adekvatnu podršku kada je u pitanju reforma javne uprave.
09.12.2016. Bosni i Hercegovini je uručen Upitnik Evropske komisije. Neka od pitanja na koja će bh.vlasti morati da odgovori su: Provođenje konkursne procedure na zakonit način, transparentnost pri zapošljavanju.
Pitanjima partitokracije, politizacije javnog sektora bave se i nevladine organizacije.
Tako Centri civilnih inicijativa provode javnu kampanju “Sposobnim, a ne podobnim” kojom nastoje doprinijeti depolitizaciji i departizaciji javne uprave i općenito javnog sektora[5].
U februaru 2017. godine objavili su dokument pod nazivom “Izvještaj o monitoringu imenovanja i zapošljavanja u javnom sektoru u Bosni i Hercegovini” gdje je između ostalog ponuđen pregled izmjena pravnog okvira u BiH u ovoj oblasti u 2016. godini, zatim rezultati istraživanja transparentnosti, objektivnosti pri zapošljavanju, informacije o manipulaciji radnim zakonodavstvom, analiziran žalbeni proces itd.
U dokumentu se jasno vidi koje su to brojne manjkavosti u Zakonima i pravnoj reguativi koje omogućavaju politizaciju ovog sektora. Kako svi zakonodavni nivoi u BiH definišu rad javne uprave, u nastavku ću dati prikaz rada zakonodavnih tijela u BiH po pitanjima imenovanja i zapošljavanja u javnom sektoru u 2016. godini, a bazirano na prethodno navedenom dokumentu.
Na nivou BiH je u 2016. godini donesen Pravilnik o karakteru i sadržaju javnog konkursa, načinu provođenja intervjua i obrascima za provođenje intervjua.
Po ovom Pravilniku odabir kandidata ne mora biti po listi, što znači da poslodavac ne mora izabrati prvoplasirasnog, čime testiranje i bodovanje postaje besmisleno.
U FBiH je donesen novi Zakon o radu koji nije unaprijedio procedure i praksu zapošljavanja u javnoj upravi.
“Trenutno, javna preduzeća, privredna društva, mnoge ustanove, agencije i druge institucije s javnim ovlaštenjima, nemaju bilo kakvu zakonsku obavezu da prijem radnika u radni odnos vrše kroz javno oglašavanje i provedbu „javnog konkursa“”.[6]
U 2016. god. u FBiH je proglašen neustavnim Zakon o državnoj službi u FBiH donesen 2015. god. koji su autori ove analize ocijenili kao zakon koji bi dodatno politizovao javnu upravu.
U Republici Srpskoj se u 2016. pripremao Zakon o državnim službenicima, ali je ovaj process stopiran nakon neuspjeha zakona na federalnom nivou.
Zakon o radu Republike Srpske ima iste nedostatke po pitanju meritornog i transparentnog procesa provođenja „javnog konkursa“, prilikom zapošljavanja u upravi i javnim preduzećima, kao i prethodno pominjani na Federalnom nivou.
Na nivou većine kantona su prisutni nedostatci koji postoje i na federalnom nivou.
U 2016. god. došlo je do unaprjeđenja stanja u samo jednom kantonu, u Kantonu Sarajevo donošenjem Zakona o državnoj službi. Ovo je prvi zakon o državnoj službi u BiH u kome je jasno rečeno da se mora zaposliti nabolje rangirani kandidat sa liste.
Osim što je zakonodavni okvir po pitanju imenovanja i zapošljavanja loš, naši zakonodavci uz izuzetak Kantona Sarajevo i Zakona o državnoj službi u KS nisu načinili napredak ka depolitizaciji u 2016. godini.
Transparentnost procesa zapošljavanja je jedan od ciljeva reforme javne uprave.
U prethodno spominjanoj analizi je urađeno istraživanje transparentnosti po 4 kriterija na nivou BiH, FBiH i RS-a.
| Objava svih konkursa na web-u organa javne uprave/preduzeća koje vrši zapošljavanje | 19 % |
| Objava konkursa u dnevnim novinama | 70% |
| Dostupnost kriterija za ocjenjivanje na konkursu | 35% |
| Objavljen sastav komisije prije susreta s kandidatom | 5% |
Brojke govore za sebe, a da bi transparentnost bila potpuna potrebno je da se ispuni 100% za sva 4 navedena kriterija.
Manjkavosti u proceduri ima mnogo i očito imaju za cilj prisvajanje radnih mjesta političkim strankama u vlasti.
Prostor koji u mnogim slučajevima omogućava zapošljavanje podobnih je veliki uticaj intervjua u odnosu na druge kriterije prilikom realizacije konkursne procedure. Tako bodovi koje osvoji kandidat na intervju u 89% anketiranih slučajeva ima presudnu ulogu pri zapošljavanju. Pored toga u intervjuima nisu jasno definisani kriteriji ocjenjivanja, niti su oni ujednačeni za sve kandidate, razgovori se ne snimaju, te sve ovo omogućava da lični utisak ispitivača presudi u odabiru kandidata.
Način formiranja komisija najasnije je definisan za državne službenike dok za ostatak javnog sektora o načinu izbora komisije odlučuje rukovodni kadar organa kroz različite vrste podzakonskih akata.
Još jedan mehanizam koji bi trebao osigurati pravičnost postupka, ulaganje žalbe nije učinkovit. Tako npr. u RS-u tek svaka deseta osoba koja ulaže žalbu i dokaže neregularnosti. Ovako nizak postotak je vjerovatno jedan od razloga zašto se mali broj ljudi uopće odlučuje na ulaganje žalbi.
Loš primjer partitokraciji dolazi i sa samog vrha izvršne vlasti u državi. Naime evropski je standard da predsjednici odmah po preuzimanju dužnosti i polaganju svečanih zakletvi odstupe sa političkih funkcija. U BiH sva trojica članova predsjedništva su istovremeno i predsjednici svojih političkih partija.
Kako prethodno napisani podaci pokazuju, situacija u bh. javnom sektoru po pitanju zapošljavanja i imenovanja je krajnje loša. Javni sektor u našoj zemlji zapošljava 165.000 osoba[7], sa plaćama koje su znatno veće od onih u realnom sektoru. Ova brojke pokazuju i zašto je ovaj sektor toliko bitan za političke stranke i zašto žele održati kontrolu nad istim. S jedne strane zapošljavanjem u javnom sektoru se kupuje socijalni mir, s druge strane zapošljava “zaslužni” stranački kadar.
Zakonska rješenja su loša i kao takva se često ne poštuju. Pravni okvir koji reguliše zapošljavanja ostavlja jako puno prostora za zapošljavanje podobnih. Neregularnosti u procedurama zapošljavanja je gotovo nemoguće dokazati. Kako npr. dokazati da je intervju naštiman, kada ne postoji snimak intervjua, niti postoji kriteriji po kome se ocjenjuje uspješnost kandidata?! Čak i ako kandidat nekako dobije najveći broj bodova na konkursnim zadatcima, rukovodilac može zaposliti npr. petog sa liste jer mu pravni okvir u velikom broju institucija to omogućava.
Sve ovo nam govori da je sistem naštiman u korist političkih zapošljavanja i da se gotovo nemoguće zaposliti bez stranke “iza leđa”.
Kako je sistem duboko ukorijenjen i nijedna stranka od rata do danas koja je bila na vlasti nije ostala imuna na iskorištavanje javnog sektora za politička zapošljavanja, bez sumnje je pred nama dug proces u nastojanju da se stvari isprave.
Ipak neki pomaci se i ostvaruju. Naime, nevladine organizacije rade sa bh vlastima na promjeni pravnih okvira u ovoj oblasti. Tako npr. projekt koordinator Centara civilnih inicijativa (CCI) Slaven Divčić u intervju koji je dao u 7. mjesecu ove godine izjavio da: “Postoje pozitivne indicije kod predstavnika oba entiteta u BiH. Smatramo da će u narednom periodu doći do određenih poboljšanja u legislativi”[8].
Nadati se da će tako i biti, te da će se legislativa kretati pravim putem, putem transparentnosti, efikasnosti, te jednakim mogućnostima za zaposlenje svim ljudima koji apliciraju za posao shodno njihovim kvalitetima, a ne stranačkoj ili bilo kojoj drugoj pripadnosti.
Ovaj tekst je isključiva odgovornost autora/ice, te ne označava nužno i stavove Inicijative za monitoring EU integracija u BiH
[1] Istina o zapošljavanju u javnom sektoru: Zašto Novalić traži uvođenje obaveznih konkursa u javnim institucijama?
[2] Jezikoslovac.
[3] Proleksis enciklopedija
[4] Public Administration Reform Coordinator s Office – Ured koordinatora za reforme javne uprave
[5] Sajt – http://www.sposobnimanepodobnim.ba/stranica/pozadina
[6] Izvještaj o monitoringu imenovanja i zapošljavanja u javnom sektoru u Bosni i Hercegovini
[7] Podatak iz Rezimea studije: „Analiza instrumenata političkog imenovanja i zapošljavanja u javnom sektoru u BiH“ (maj, 2016. godine): Meritokratija umjesto partitokratije – Nužnost depolitizacije imenovanja i zapošljavanja u javnom sektoru
[8] Neophodna je depolitizacija zapošljavanja u javnom sektoru – Vijesti.ba