Mart, 2020.
Autor: Suljo Ćorsulić
Bosna i Hercegovina je potpisala i ratificirala neke od najvažnijih međunarodnih dokumenata koje govore o temi zaštite životne sredine, i zaštite okoliša, kao i suzbijanja klimatskih promjena, među kojima su i Kjoto Protokol (2005), kao i Pariški sporazum (2015). Ipak, u realnosti, Bosna i Hercegovina nije sprovela sve obaveze koje se od nje zahtijevaju, uključujući i brojne zahtjeve Evropske unije. Iako Bosna i Hercegovina ne predstavlja najveće zagađivače u Evropi, brojni su nedostaci, kako u legislativi, tako i u sprovođenju zakona u praksi. S ciljem daljnjih EU integracija, Bosna i Hercegovina mora raditi na rješavanju zagađenja zraka, odlaganja otpada, zaštite ugroženih vrsta, kao i drugih pitanja koja se tiču zaštite životne sredine.
Pravni sistem Bosne i Hercegovine jako je kompleksan, a zaštita životne sredine je u nadležnosti državnih, entitetskih, i kantonalnih vlasti, kao i vlasti Distrikta Brčko. I dok na državnom i entitetskim nivoima postoji određeni plan i program rada u ovoj sferi, lokalne vlasti (među kojima su kantonalne, ali i gradske i općinske vlasti) većinom ne investiraju vrijeme i novac na strategije i planove u cilju zaštite životne okoline. U Analitičkom izvještaju Evropske Komisije o Aplikaciji Bosne i Hercegovine za članstvo u Evropskoj uniji, navodi se da Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju zahtjeva od nadležnih institucija Bosne i Hercegovine, njenih entiteta, kao i lokalnih zajednica da rade na zaštiti životne sredine, a naročito se obraća pažnja na kvaliteta zraka, upravljanje otpadom, kvaliteta vode, smanjenje buke, kontrola onečišćavanja hemikalijama, civilna zaštita, te na kraju, klimatske promjene. U pogledu dosadašnjih investicija, BiH je dobila podršku kroz program IPA 2007.-2011. za sektor životne sredine u iznosu od 90 miliona eura. Oko 82 miliona eura odnosi se na investicije u oblasti infrastrukture za upravljanje i tretiranje čvrstog otpada i voda/otpadnih voda, dok je 8 miliona eura namijenjeno izgradnji institucija u procesu usklađivanja sa i sprovođenja EU acquis-a. Dalje se navodi da se od Bosne i Hercegovine očekuje usvajanje cjelodržavne strategije, kao i sprovođenje Pariškog sporazuma, i drugih konvencija za zaštitu životne sredine.
Kada je riječ o državnom nivou, Vijeće ministara BiH je na vanrednoj (telefonskoj) sjednici, održanoj u oktobru 2019. godine, usvojilo Akcioni plan za realizaciju prioriteta iz Analitičkog izvještaja Evropske komisije, čiji predlagač je bila Direkcija za evropske integracije. Vijeće ministara se, kada je riječ o zaštiti životne sredine, obavezlo na izvršenje niza mjera od kojih se izdvajaju: Započeti proces implementacije usvojene cjelodržavne strategija usklađivanja stanja životne sredine u BiH, te u skladu s tim unaprijediti pravni okvir, ojačati administratitne kapacitet i sisteme praćenja i poboljšati međuinstitucionalnu koordinaciju između svih tijela za zaštitu životne sredine; Formalizirati procedure imenovanja i funckije državnih kontaktnih tačaka za Bosnu i Hercegovinu za provedbu konvencija o zaštiti životne sredine kojih je BiH potpisnica, itd. Stoga se zadužuje, Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa, kao institucija odgovorna za izradu politika i osnovnih načela, kao i za koordinaciju aktivnosti i usklađivanje entitetskih planova relevenatnih za međunarodne odnose glede životne sredine i klimatskih promjena, da započne proces implementacije mjera za zaštitu okoliša definisanih Akcionim planom. Od tada do danas, na sjednicama Vijeća ministara BiH nije bilo rasprave na temu Akcionog plana, niti postoje zvanične informacije o tome da li institucije uopšte rade na implementaciji predviđenih mjera.
U dosadašnjim Izvještajima Evropske komisije, kao i sa posljednjim iz 2019. godine, jasno se vidi kako BiH ne bilježi znatan napredak u oblasti zaštite životne sredine. Bosna i Hercegovina još uvijek nema Zakon o zaštiti životne sredine na državnom nivou, niti državno tijelo koji se isključivo bavi životnom sredinom, kao ni sveobuhvatan sistem inspekcije i monitoringa životne sredine, niti centralnu bazu podataka kao što su podaci za kvalitet zraka, vode, itd., iako su to mjere na kojima je dugo godina insistirala Evropska komisija. Imajući u vidu sve veći procenat zagađenosti životne sredine u BiH, posebno vode i zraka (gdje smo s vremena na vrijeme bili i vodeći u svijetu), jedno je sigurno; građani ispaštaju i ispaštat će jer se institucije ne žele aktivirati i adekvatno obavljati svoj posao.
Ovaj tekst je isključiva odgovornost autora/ice, te ne označava nužno i stavove Inicijative za monitoring evropskih integracija BiH.