Decembar, 2018.
Autor: Edis Fočo
Uvod
U periodu nakon ekonomske krize 2008. godine, Evropska unija je pristupila izradi direktive koja definira postupak dodjele koncesija, iz razloga što se željelo definisati ulaganje privatnog kapitala u projekte koji su od opšteg interesa, a za koje nije bilo dovoljno sredstava u budžetu. Direktiva EU 2014/23 je definisala oblast koncesija za usluge i radove, što predstavlja i značajan iskorak u odnosu na raniju legislativu u ovoj oblasti, koja je obuhvatala samo dodjelu koncesija za radove i bila jedno poglavlje u sklopu Direktive 2004/18.
Bosna i Hecegovina je u svom približavanju pravilima Evrospke unije, donijela prve propise, koji u najvećoj mjeri nisu bili usaglašeni sa ranijom Direktivom EU, a sto je i konstatirano Strukovnim pregledom koncesija javno privatnog partnerstva 2009. godine[1].
Sem velikog stepena neusaglašenosti sa pravnom stečevinom EU, ustavni sistem Bosne i Hercegovine determinirao je donošenje više zakona u oblasti koncesija, koji su manje više neusaglašni i koji konceptualno usložnjavaju problem u ovoj oblasti.
Bitne karakteristike oblasti koncesija u Bosni i Hercegovini
Činjenica da Direktiva EU 2014/23 o koncesijama počiva na identičnim principima kao i javne nabavke (transparentnost, jednak princip, nediskriminacija), ukazuje na to da zakonski okvir u Bosni i Hercegovini treba pretrpjeti znatne izmjene u cilju harmonizacije u oblasti koncesija sa pravilima EU.
Bez obzira na 13 različitih propisa (1 državni, 2 entiteska, 1 Brčko Distrikt i 10 kantonalnih), u Bosni i Hercegovini ne postoji registar koncesija, tako da nemamo objedinjen broj dodjeljenih koncesija, i to kako po broju, tako ni po predmetu koncesije, kao ni po vrijednosti koncesije. Iako se može reći da se radi samo o „statističkim“ podacima, oni su veoma bitni za daljnji proces pridruživanja Evropskoj uniji, jer u skladu sa Direktivom EU 2014/23 jedan od zahtjeva je objava obavještenja o dodjeljenim ugovorima o koncesijama.
Sljedeća karakteristika ove oblasti je definisanje „samoinicijativne“ ponude, koja je prisutna u svim propisima o koncesijama u Bosni i Hercegovini. Direktiva EU o koncesijama definiše način dodjele koncesija i niti u jednoj od odredbi ne pominje samoincijativnu ponudu, ali pominje slučajeve u kojima ugovorni organ može dodijeliti koncesiju bez objave obavještenja o koncesiji, odnosno kada i u kojim slučajevima ugovorni organ nije obavezan objaviti obavještenje. Također, Direktiva EU pominje još i situaciju da, i kada nema obavezu da objavi obavještenje o koncesiji, obavezno je objaviti javnu obavijest o namjeri za dodjelu koncesije (to je slično prethodnom informativnom obavještenju kod javnih nabavki).
Postupak dodjele koncesije je znatno složeniji od postupka dodjele ugovora o nabavci, jer zahtijeva cijeli niz strateških dokumenata, srednjoročnih planova i ekonomskih projekcija, iz kojih bi se lako zaključila opravdanost dodjele ugovora o koncesiji. Prakse u ovoj oblasti u zemljama Evropske unije su ukazale da kvalitet strateških dokumenata i planova, je od direktnog utjecaja na opravdanost i ekonomsku isplativost dodjele ugovora o koncesiji, kako za ugovorni organ, tako i za privrednog subjekta kojem se dodjeljuje koncesija. Međutim, u Bosni i Hercegovini tek se radi na ustroju sistema strateškog planiranja i programiranja, na svim nivoima vlasti, te je veoma teško očekivati u dogledno vrijeme kvalitetan iskorak u oblasti koncesija.
Sljedeća karakteristika koja je utvrđena Strukovnim pregledom je pitanje pravne zaštite u oblasti koncesija. Ovo pitanje je u periodu od 2010. do danas djelimično rješavano na različitim nivoima vlasti u Bosni i Hercegovini, ali koncept pravne zaštite u ovoj oblasti ne prati sistem pravne zaštite u zemljama Evropske unije. Činjenica je da ustavni ustroj Bosne i Hercegovine determiniše ovo pitanje, međutim, postojanje tijela koja će biti nadležna za postupanje po žalbama u oblasti koncesija trebali bi definisati uniformna pravila, koja su usaglašena sa Direktivama EU o pravnoj zaštiti. Jer sistem pravne zaštite u ovoj oblasti je veoma značajan, posebno s aspekta prava i obaveza ugovornih strana.
Koncesiona naknada kao jedna od značajnih odlika koncesije je pitanje koje zaslužuje posebnu pažnju, posebno s aspekta utvrđivanja visine koncesione naknade, kao i redovnih uplata koncesione naknade. Koncesiona naknada i podaci o njenoj visini, kao i rokovima u kojima se ista uplaćuje, trebaju biti javno dostupni građanima u Bosni i Hercegovini. Desavalo se da kroz medije u Bosni Hercegovini budemo informisani da je „nestalo“ brdo kroz iskorištavanje prirodnog bogatstva ( vađenje šljunka ili sl.), a da nadležna lokalna samouprava nije imala podatke ko iskorištava prirodno bogatstvo, da li uplaćuje za to koncesionu naknadu i kojem iznosu. Stoga ova komponenta, koja predstavlja jedan od načina punjenja budžeta, na svim nivoma vlasti, je veoma bitna, jer predstavlja javni novac i građani treba da imaju mogućnost uvida u isto.
Zaključak
Oblast koncesija predstavlja veoma značajnu oblast i dio je budućh pregovora o pristupanju Bosne i Hercegovne Evropskoj uniji (Poglavlje V). Harmonizacija zakona o koncesijama u Bosni i Hercegovini sa Direktivom EU 2014/23 je prvi zadatak koji će vlasti u Bosni i Hercegovini trebati rješavati, odnosno morat će preuzeti pravila koja definiše Direktiva EU. Naime, trenutna situacija i netransparetnost, kako samih procesa dodjele ugovora o koncesijama, tako i podataka o dodjeljenim ugovorima o koncesijama, je ono što se treba promijeniti i što je značajno za građane u Bosni i Hercegovini.
Ono što se prioritetno mora uraditi jeste napraviti red koraka koji prethode postupku za dodjelu koncesija. Sve potvrde, saglasnosti, odobrenja koja se zahtjevaju pozitivnim propisima, moraju biti obezbijeđeni, kako bi se izbjegli problemi, kakve trenutno imamo sa ugovorom o koncesiji za izgradnju hidroelektrane „Vranduk“. Bosna Hercegovina, odnosno svi nivoi vlasti u Bosni i Hercegovini moraju imati razvijen set smjernica, sa svim procedurama koje prethode postupku za dodjelu koncesije, jer u protivnom „ad-hock“ postupanjem gubimo ugled, vrijeme i novac.
Bosna i Hercegovina posjeduje velike prirodne potencijale, kao i potrebu bržeg ekonomskog razvoja, te je nužno da stvori predpostavke za ulaganja od strane privatnog sektora, kako domaćeg tako i stranog, ali na transparentan način. Koncesije su sigurno oblast koja pruža višestruke mogućnosti ulaganja kako domaćih tako i stranih, u projekte koji će biti za dobrobit svih građana u Bosni i Hercegovini. Stoga pravilnim strateškim odlukama i planovima treba da se iskoriste prirodni resursi, kako bi se smanjilo zaduživanje radi pokrivanja budžetskih deficita na svim nivoima vlasti.
[1] SIGMA-OECD
Ovaj tekst je isključiva odgovornost autora, te ne označava nužno i stavove Inicijative za monitoring evropskih integracija BiH.