Juni, 2020.
Autor: Zlatan Hajlovac
U Analitičkom izvještaju Evropske komisije od 29. maja 2019. godine koji se odnosi na Bosnu i Hercegovinu i njen evropski put (u daljem tekstu „Analitički izvještaj“) u okviru Poglavlja 26 koje tematizira obrazovanje i kulturu, navedeno je nekoliko zaključaka o usklađenosti kulturne politike Bosne i Hercegovine sa Evropskom unijom. Iako je glavni fokus ovog dijela Analitičkog izvještaja na oblast obrazovanja, kultura na državnom nivou (tačnije njena koordinacija sa državnog prema nižim nivoima) je definisana kroz institucije i tijela koja su nadležna. Ministarstvo civilnih poslova je jedino ministarstvo na državnom nivou koje direktno koordinira oblast kulture, dok su entiteti i kantonalna ministarstva u FBiH, i nadležna služba Brčko Distrikta zaduženi za provođenje kulturne politike. Također se navodi da „EU podržava suradnju u […] kulturi kroz programe finansiranja i koordinaciju politika država članica kroz otvoreni način koordinacije”.[1] U nastavku ovog teksta je analiza rada Vijeća ministara Bosne i Hercegovine po pitanju kulturne politike nakon dostavljanja Analitičkog izvještaja do 16.06.2020. godine.
Posljednji sveobuhvatni strateški dokument usvojen u Vijeću ministara Bosne i Hercegovine iz oblasti kulturne politike bio je Strategija kulturne politike iz jula 2008. godine. U periodu nakon dostavljanja Analitičkog izvještaja Vijeće ministara je usvojilo Akcioni plan za realizaciju prioriteta iz Analitičkog izvještaja Evropske komisije 15.10.2019. godine u u kojem se ne navodi niti jedna mjera za realizaciju koja se eksplicitno tiče kulture u smislu Poglavlja 26, već su sve navedene mjere iz oblasti obrazovanja.[2] Međutim, s obzirom da su ove dvije oblasti međusobno povezane, to može podrazumijevati i određene mjere u oblasti kulture. Kultura je navedena eksplicitno u smislu mjera u Poglavlju 24: Pravda,sloboda i sigurnost Akcionog plana, gdje se navodi aktivnost kulturne medijacije u azilantskim centrima od strane Ministarstva sigurnosti Bosne i Hercegovine, sa rokom do maja 2020. godine.[3] Preporuka Analitičkog izvještaja je time direktno prenesena na Akcioni plan. U Programu rada Ministarstva sigurnosti Bosne i Hercegovine za 2020. godinu je navedeno da će tokom svih kvartala u 2020. godini biti sprovedene sve obaveze koje proističu iz evropskih integracija, gdje se ubraja i kulturna medijacija.[4] Prethodno u Srednjoročnom planu rada institucije Ministarstva sigurnosti Bosne i Hercegovine 01.01.2020. do 31.12.2022. je naglašeno da Ministarstvo nastoji postavljati prioritete u skladu sa preporukama Evropske komisije[5], te je u tabelarnom prikazu izdvojeno nekoliko tačaka koje se tiču direktno toga, međutim kulturna medijacija nije izdvojena u ovim tačkama.
Analitički izvještaj u dijelu Poštovanje i zaštita manjina i kulturnih prava navodi da Bosna i Hercegovina nema strateški dokument o nacionalnim manjinama, a s tim u vezi da kulturna prava konstitutivnog naroda koji je manjina u svojim lokalnim zajednicama u Bosni i Hercegovini (Evropska komisija ovdje koristi termin „manjina“ u ovom smislu) nisu ostvarena u oblasti obrazovanja zbog visokih pragova (18 učenika po razredu) iako su zakonom zagarantovana.[6] Pored nacionalnih manjina u smislu konstitutivnih naroda, navodi se i nedostatak nastave na romskom jeziku te općenite zastupljenosti romske kulture u bosanskohercegovačkoj javnosti.[7] Akcioni plan Vijeća ministara ne navodi mjere koje bi odgovorile preporukama iz Analitičkog izvještaja. Ova pitanja su većinom u nadležnosti Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine koje u svom posljednjem strateškom dokumentu, Srednjoročni plan rada 2019.-2021. godina, nije navelo u tabelarnom dijelu ništa vezano za kulturnu politiku manjina, iako se deklarativno zalaže za ostvarenje njihovih prava u narativnom dijelu dokumenta.[8] Također se navodi podrška projektima vezanih za stambena pitanja romske zajednice, ali ne i za njihovu kulturu.
Kada su u pitanju kulturne institucije na državnom nivou i njihove aktivnosti nakon dostavljanja Analitičkog izvještaja, Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika je usvojilo dva strateška dokumenta (srednjoročna plana rada) koja, iako bez posebnih preporuka u Analitičkom izvještaju, se pozivaju na usklađenost sa principima Evropske unije te njihov izvještaj o radu za 2019. godinu prikazuje značajan broj odluka u sferi kulturnog naslijeđa.[9] Državna komisija za suradnju sa UNESCO-om prema podacima na njihovoj zvaničnoj web stranici nije donijelo samostalni akt od usvajanja Analitičkog izvještaja, međutim je ispunjavalo ostale savjetodavne i druge obaveze iz njihovih nadležnosti. Desk Kreativna Evropa Bosna i Hercegovina je u periodu nakon dostavljanja Analitičkog izvještaja imao četiri aktivnosti u oblasti kulture dok audiovizuelni sektor nije imao aktivnosti od 2018. godine prema podacima na njihovoj zvaničnoj web stranici.[10]
Ministarstvo civilnih poslova Bosne i Hercegovine u svom Srednjoročnom planu rada od 2020. do 2022. godine direktno ne navodi Akcioni plan niti Analitički izvještaj kao strateške dokumente za izradu ovog dokumenta, ali navodi druge dokumente kao što je Reformska agenda 2015-2019.[11] Što se tiče oblasti kulture, u samo jednoj tački srednjoročnog cilja pod nazivom „Unaprijediti politike u oblasti kulture i sporta u BiH“ je navedena uz budžet od 25,7 miliona KM do 2022. godine.[12] Dalje je navedeno da od tog budžeta će biti izdvojeno 3,4 miliona KM za unaprijeđenje međunarodne suradnje u oblasti kulture te 13,8 miliona KM za koordinaciju aktivnosti u oblasti kulture do 2022. godine.[13] Budžet za kulturu se realizira kroz Ministarstvo civilnih poslova kroz dva granta – sufinansiranje projekata institucija kulture u Bosni i Hercegovini i međunarodna kulturna saradnja.[14]
Zaključak
Čitajući Analitički izvještaj, može se zaključiti da je reforma obrazovanja u Bosni i Hercegovini trenutno najveći fokus Evropske komisije u okviru Poglavlja 26, što daje vrlo malo prostora za kulturu, odnosno kulturnu politiku. Iako se obrazovanje i kultura mogu lako međusobno dovesti u korelaciju na institucionalnom nivou, sudeći po preporukama u Analitičkom izvještaju, ni to nije fokus već akreditacija visokoškolskih ustanova, strukovno obrazovanje u skladu sa tržištem rada i drugi tehnički i administrativni aspekti obrazovanja. S tim u vezi, u ovom poglavlju nema nikakvih izričitih preporuka državnom nivou Bosne i Hercegovine koje se tiču kulturne politike, samim tim nije sugerisana izmjena u svrhu usklađivanja sa praksom Evropske unije. Rezultat sadržaja ovog poglavlja je i izostanak mjera za realizaciju iz oblasti kulturne politike u Akcionom planu Vijeća ministara Bosne i Hercegovine.
Kada je riječ o Poglavlju 24 gdje je navedena preporuka o kulturnoj medijaciji u azilantskim centrima, Akcioni plan je jasno definisao mjeru koja odgovara preporuci te je Ministarstvo sigurnosti, iako u veoma obimnoj definiciji, tu mjeru prenijelo i na svoj srednjoročni plan rada. Iako neuobičajeno, kultura se može posmatrati elementom sigurnosti građana u državi.[15] S obzirom da se radi o veoma specifičnoj mjeri koju bi proveo nadležni sektor ili više njih, i trenutnoj situaciji u vezi sa pandemijom, moguće je prolongiranje ove mjere nakon roka koji je određen u dokumentu.
Preporuke u Analitičkom izvještaju vezane za kulturna prava nacionalnih manjina se direktno odnose na nadležnosti Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice koje, pored izostanka mjera u Akcionom planu, ni samo nije navelo djelovanje u ovoj oblasti u svojim strateškim dokumentima nakon usvajanja Analitičkog izvještaja. S obzirom da je ovo pitanje usko vezano za obrazovanje i druge dominantne političke teme koje se tiču međunacionalnih/međuetničkih odnosa, očekivano je da će pristup riješavanju ovim problemima trajati najmanje do idućih preporuka iz Evropske unije. Činjenica da je nedostatak mogućnosti učenja jezika i kulture manjina stavljeno samo u narativni dio Analitičkog izvještaja a ne u izdvojenim preporukama govori o iskustvu Evropske komisije o dubini i kompleksnosti ovog problema u Bosni i Hercegovini. Bez obzira na tu činjenicu, Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice je moglo uzeti u obzir i navedeni narativni dio, te predvidjeti mjere za riješavanje ovog pitanja.
Institucije na državnom nivou u oblasti kulture su samo navedene u njihovim nadležnostima pa samim tim nisu uključene u preporukama niti u mjerama. Shodno tome, svoj rad su nastavile po ranije utvrđenim strateškim ciljevima.
Ograničenja koja državni nivo vlasti ima u oblasti kulture su vidljiva kroz Ministarstvo civilnih poslova Bosne i Hercegovine i njihovo koordinacijsko djelovanje. Naime, njihovo glavno djelovanje u oblasti kulture je kroz budžet koji ima samo dvije tačke koje dalje služe za finansiranje projekata domaćih institucija kulture ili drugih pravnih lica ako je u pitanju međunarodna saradnja. U ovaj proces su uključene i stručne komisije pri Vijeću ministara koje određuju kojim projektima će se dodijeliti sredstva i ocjenjuju da li ti projekti zadovoljavaju kriterije kao što su usklađenost sa Strategijom kulturne politike Bosne i Hercegovine i drugi kriteriji. Prema ovim podacima se može zaključiti da kulturna politika na državnom nivou prije svega ima svrhu da pruža osnovu za protok sredstava koja se dalje usmjeravaju ka nižim nivoima i institucijama, dok u suštinskom kreiranju kulturne politike ne čini mnogo niti pravi iskorake ka stvaranju osnove za takvo djelovanje.
S obzirom na činjenicu da Bosna i Hercegovina nema ministarstvo za kulturu na državnom nivou, a i skromne kapacitete nadležnog ministarstva za ovu oblast, Evropska komisija je stavila fokus na obrazovanje koje unatoč nepostojanju ministarstva obrazovanja na državnom nivou, ima cijeli sektor posvećen isključivo ovoj oblasti u sklopu Ministarstva civilnih poslova, dok kultura dijeli takav sektor sa oblasti nauke. Kada je riječ o kulturi, dominantan je narativ u smislu kulturnih prava nacionalnih/etničkih grupa odnosno manjina kako je navedeno u Analitičkom izvještaju, dok je zanemarena kultura u smislu umjetničkog stvaralaštva. Prema navedenom se može zaključiti da je stav Evropske komisije da se moraju riješiti problemi ostvarivanja kulturnih prava nacionalnih/etničkih grupa prvenstveno, a da je kultura u smislu umjetničkog stvaralaštva sekundarni fokus – što je svakako i očekivano od ovakve institucije s obzirom na njene primarne interese i nadležnosti. U praksi je kultura u oba smisla zanemarena, uzimajući u obzir da u Akcionom planu Vijeće ministara nije navelo mjere koje će poduzeti po bilo kojem od ovih pitanja, izuzev izvršenja sudskih odluka kojima bi se okončala pojava „određenih škola“ kako je navedeno, a to se direktno ne tiče kulture. Iako ograničenih kapaciteta, Vijeće ministara u sklopu mjera koje su donesene nakon Analitičkog izvještaja bi trebalo uraditi više od samog praćenja posebnih preporuka iz oblasti koje uključuju kulturu, već donijeti i mjere koje bi bile odgovor i na narativni sadržaj – između ostalog i kulturna prava manjina u obrazovanju te promocija drugih kultura kao što je romska među stanovništvom Bosne i Hercegovine.
Ovaj tekst je isključiva odgovornost autora/ice, te ne označava nužno i stavove Inicijative za monitoring evropskih integracija BiH.
—
[1] Analitički izvještaj. Evropska komisija. str. 147. 29.05.2019. https://ec.europa.eu/neighbourhood-enlargement/sites/near/files/20190529-bosnia-and-herzegovina-analytical-report.pdf
[2] Akcioni plan za realizaciju prioriteta iz Analitičkog izvještaja Evropske komisije. Vijeće ministara Bosne i Hercegovine, Direkcija za evropske integracije. str. 50. 15.10.2019. http://www.dei.gov.ba/dei/dokumenti/prosirenje/default.aspx?id=22452&langTag=bs-BA
[3] Ibid. str. 19
[4][4] Program rada Ministarstva sigurnosti Bosne i Hercegovine za 2020. godinu. Ministarstvo sigurnosti Bosne i Hercegovine. str. 8. 28.10.2019. http://www.msb.gov.ba/PDF/060320201.PDF
[5] Srednjoročni plan rada institucije Ministarstva sigurnosti BiH 01.01.2020 do 31.12.2022. Ministarstvo sigurnosti Bosne i Hercegovine. str. 5. 10.10.2019. http://www.msb.gov.ba/PDF/060320202.PDF
[6] Analitički izvještaj. Evropska komisija. str. 53. 29.05.2019. https://europa.ba/wp-content/uploads/2019/06/Analiti%C4%8Dki-izvje%C5%A1taj-Mi%C5%A1ljenje-Komisije-o-zahtjevu-Bosne-i-Hercegovine-za-%C4%8Dlanstvo-u-Evropskoj-uniji.pdf
[7] Ibid.
[8] Srednjoročni plan rada 2019.-2021. godina. Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH. str. 10. http://www.mhrr.gov.ba/ministarstvo/Programi_rada/default.aspx?id=8732&langTag=bs-BA
[9] Izvještaj o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika u 2019. godini. Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika. str. 1-2 priloga 1. http://kons.gov.ba/attachments/bs_Migrirano/Dokumenti/Izvje%C5%A1taji/god_izvjestaj_2019_BH.pdf
[10] Dest Kreativna Evropa Bosna i Hercegovina. Media. https://kreativnaevropa.ba/media/dogadjaj
[11] Srednjoročni plan rada institucije Ministarstvo civilnih poslova BiH. Ministarstvo civilnih poslova BiH. str. 2. 14.11.2019. http://www.mcp.gov.ba/attachments/bs_Migrirani_dokumenti/Va%C5%BEni_dokumenti/Va%C5%BEno-Srednjoro%C4%8Dni_plan/Srednjorocni_2020-2022.pdf
[12] Ibid. str. 5
[13] Ibid. str. 6
[14] Odgovori Bosne i Hercegovine na pitanja Upitnika EK. Poglavlje 26: Obrazovanje i kultura. str. 400. 27.02.2018.
[15] Sigurnosne pretpostavke Bosne i Hercegovine. Selmo Cikotić. Vijeće Kongresa bošnjačkih intelektualaca. Sarajevo, 2010. str. 171.