Piše: Liam Isić
Pristupanje Europskoj Uniji je strateški plan Bosne i Hercegovine, a na tom integracijskom putu BiH je dužna preduzeti neophodne mjere koje podrazumijeva članstvo u EU. U svrhu realizacije određenih aktivnosti u skladu s tim mjerama EU obezbjeđuje financijsku pomoć, kao i u slučaju ulaganja u jačanje kapaciteta BiH za rukovođenje migracijama, i djelovanje implementirajućih partnera na terenu. Humanitarna pomoć koja je pružena od strane EU je fokusirana na potrebe migranata i tražitelja azila, kao što su: smještaj, hrana, voda i sanitacija, edukacija, zdravstvena zaštita, pristup postupku traženja azila itd. Dio ulaganja koji se odnosi na djelovanje humanitarnih organizacija je vidljiv kroz funkcioniranje prihvatnih centara za migrante i tražitelje azila u BiH, u kojima su omogućene različite vrste servisa koje nude terenski radnici djelujućih organizacija.
Potrebe migranata i tražitelja azila se ne odnose samo na one esencijalne, nego i na određene potrebe koje su karakteristične za specifične strukture osoba koje se nalaze u kampovima. Veliki broj potreba je usko povezan sa ranjivošću određenih struktura unutar centara, pritom, važno je naglasiti da osobe u pokretu nisu ranjive samo iz razloga što imaju status migranata ili tražitelja azila, nego da one dolaze s različitim oblicima ranjivosti zbog kojih im je potreban specifičan oblik zaštite. Svjesnost o ovim problemima je izuzetno bitna u radu s osobama u pokretu, a ukazuje se i potreba za edukacijom lokalnog stanovništva o ovim problemima u svrhu senzibilizacije.
Primjeri višestruke vulnerabilnosti su migranti i tražitelji azila koji dolaze s porodicama, maloljetna djeca bez pratnje roditelja, samohrane majke, žene koje u BiH stignu same, osobe starije životne dobi, LGBT osobe, osobe sa invaliditetom, osobe sa određenim fizičkim ili mentalnim oboljenjima, itd. Humanitarni radnici na terenu kroz rad s korisnicima kampova ulažu velike napore da olakšaju njihov ionako težak položaj u BiH, međutim trenutačna situacija vezana za političke pregovore na temu migrantske krize, pandemiju virusa Covid-19, neuspješne iregularne pokušaje prelaska granice s Hrvatskom, zabilježene nasilne povratke s granice, i negodovanje lokalne zajednice zbog velikog broja ulazaka migranata i tražitelja azila u BiH i njihovo naseljavanje unutar kantona, ozbiljno utječu na psiho-fizičko zdravlje ovih osoba u pokretu i njihovu generalnu sigurnost.
O lošem mentalnom stanju migranata i tražitelja azila u BiH pisali su Medicins du Monde, u svojoj publikaciji pod nazivom ‘’Mental Health on the Move’’, izdanoj 2020. godine. Naime, u pomenutoj publikaciji se navodi da različita negativna iskustva osoba u pokretu značajno utječu na njihovo mentalno zdravlje. Najčešće se negativni utjecaj manifestuje kroz depresiju, tjeskobu i panične napade, dok kod osoba s prijašnjim problemima u kontekstu mentalnog zdravlja ovakve okolnosti izazivaju pogoršanje stanja. Svi gorepomenuti faktori utječu na mentalno zdravlje osoba u pokretu, a u neupitno najgorem položaju su oni koji nemaju smještaj, pa tako ni pristup osnovnim životnim uslovima, a pogotovo ne pristup servisima poput psiho-socijalne pomoći.
Slojevitost problema koji dolaze u sklopu migrantske krize ukazuju na potrebu za što većim angažmanom odgovornih aktera u cilju pružanja adekvatne zaštite prava osoba koje su u ovom momentu nalaze na teritoriju BiH. Trenutno kao primjer imamo samo parcijalnu zašitu prava, i potpuno kršenje ljudskih prava osoba koje žive na lokacijama kao što su bivši kamp Lipa. S jedne strane imamo EU koja ulaže novac u migrantsku krizu, a s druge imamo različite nivoe vlasti unutar države koje se ne mogu usaglasiti oko donošenja odluka koje bi predstavljale rješenje za trenutačne probleme u okviru migrantske krize. Ono što možemo očekivati u narednom periodu jeste povećan broj migranata i tražitelja azila u BiH, kao što bude slučaj svake nove godine, a to znači još veća potreba za što hitnijim rješenjima.
Obzirom na to da je integracija u Europsku uniju jedan od ciljeva BiH, i da je BiH usvojila niz dokumenata koji se odnose na poboljšanje djelovanja u kontekstu migracija i azila, dužnost države je da se okrene ka elementranim stubovima migracione politike EU, a to su prosperitet, sigurnost i solidarnost. Stoga, od iznimne važnosti je napomenuti potrebu za poštovanjem prava migranata i tražitelja azila, koja se odnose na slobodu i sigurnost, borbu protiv diskriminacije, rješavanje pitanja azila i državljanstva, pravo na slobodu kretanja, te pravo na efikasan pravni lijek. Trenutačna realnost je daleko od zakona i prava, a humanitarna kriza u Unsko-sanskom kantonu na lokalitetu Lipa je dokaz o masovnom kršenju ljudskih prava i udaljavanja od temeljnih vrijednosti Europske Unije.