Piše: Adnan Muminović
Ovim počinje jedna serija tekstova o ekonomiji Bosne i Hercegovine, koji predstavljaju kratki sažetak svega što znamo, ili barem mislimo da znamo o ekonomiji naše zemlje. Vjerujem da će se oko opisa trenutnog stanja većina ljudi složiti. Međutim, pored toga, ovi tekstovi sadrže i određeni broj normativnih izjava o tome kako bi ekonomija trebala, odnosno ne bi trebala da izgleda. Pošto ekonomija nije egzaktna nauka, siguran sam da će postojati određeni broj ljudi koji se sa njima neće složiti i to je sasvim u redu. Jedna od takvih izjava, na primjer, predstavlja moje duboko uvjerenje da je Bosna i Hercegovina jedna od onih zemalja u svijetu koja ne pati od viška, već od manjka slobodnog tržišta. Iako sebe ne smatram neoliberalnim ekonomistom, vjerujem da bi u našem kontekstu i sa ovakvom državom, slobodne tržište predstavljalo protulijek za mnoge stvari od kojih patimo.
Kako god, tekstovi koji slijedi su zamišljeni na sljedeći način: Prvi tekst koji trenutno čitate je daje nekoliko opštih napomena o statističkim podacima i nastoji da skrene pažnju na to kako se u Bosni i Hercegovini zloupotrebljavaju podaci i sa kojim oprezom ih čovjek treba čitati. Ovo je posebno važno, jer oni u suštini predstavljaju temelj naših političkih debata i predloženih mjera. Drugi tekst govori o makroekonomskom modelu države i njegovim nedostacima. Treći je posvećen manjku privatnog tržišta, dok četvrti govori o višku države. Peti tekst je posvećen političkoj ekonomiji BiH i nastoji da da neka objašnjenja (ali ne i opravdanja) zašto su reforme tako spore i teške. Posljednji tekst govori o ekonomiji poslije pandemije. Na kraju ostalih tekstove ćete vidjet nekoliko preporuka Evropske komisije iz Analitičkog izvještaja o Zahtjevu Bosne i Hercegovine za članstvo u Evropskoj uniji koji u određenom smislu predstavljaju potencijalna rješenja za probleme o kojima budem pisao.
U opisu trenutne situacije, trudio sam se da koristim zvanične i najnovije statističke podatke, kako od domaćih tako i od međunarodnih finansijskih institucija. U skladu s tim, jedna poprilično smjela izjava na početku: Niko u ovoj državi sa sigurnošću ne zna u kakvoj se ekonomskoj situaciji trenutno nalazimo. Ne radi se o lijenosti, niti o neznanju, već se prosto radi u tome da nam nedostaju kvalitetni i pravovremeni statistički podaci. Stopa nezaposlenosti, koja predstavlja jedan od ključnih makroekonomskih indikatora, je možda najbolja primjer. Sve što znamo je da je neprihvatljivo velika, da ne mora da bude takva i da zasigurno može biti niža. Tek, njenu stvarnu stopu u ovom trenutku zaista niko ne zna.
Možete na primjer gledati mjesečnu registriranu stopu nezaposlenosti. To je ukupan broj ljudi koji se na raznim zavodima vode kao nezaposleni i koji su u potrazi za poslom i u julu mjesecu (to je posljednji mjesec za koji imamo zvanične podatke) ih je bilo 426.252. Nesumnjivo, veliki broj njih zaista ne može da nađe posao. Međutim, svako od vas poznaje barem nekoga (ili možda i sami spadate u tu grupu) ko radi neki posao, ostvaruje neki dohodak, ali se vodi kao nezaposlen (u pravilu radi ostvarivanja prava na zdravstveno osiguranje). Ti nam podaci dakle ne govore baš puno.
Suprotno tome, možete gledati podatke iz Ankete o radnoj snazi koja se jednom godišnje provodi u našoj državi. Ti podaci su u pravilu bolji, relevantniji, između ostalog jer se rade po međunarodno standardiziranoj metodologiji. Na kraju dana, međutim, i ovdje se radi samo o anketi. Agencija za statistiku BiH izabere nekih 10.000 hiljada domaćinstava širom zemlje i na osnovu njihovih odgovora izračuna stopa nezaposlenosti u BiH. Pored toga, ljudi se ispituju nekoliko sedmica u aprilu, što znači da moramo čekati čitavu godinu da vidimo nove podatke. Kako pišem ovaj tekst, vidim da još uvijek nemamo podatke za 2020. godinu. Većina evropskih država ovu anketu provodi kvartalno i BiH također ide u tom smjeru, ali sve dok ne dođemo do toga, naši podaci će ostati nepotpuni i sporadični.
U konačnosti, ako vas neko danas pita kolika je stopa nezaposlenosti u BiH, možete mu, sasvim opravdano, reći da je 34.7 posto. To je registrirana mjesečno stopa nezaposlenosti u julu 2020. godine. Ili mu možete dati posljednji podatak Ankete u radnoj snazi iz 2019. po kojem je 15.7 posto. Šta god da kažete, nažalost ništa niste puno toga rekli i u tome se nalazi jedan dio problema.
Međutim, kakva god situacija zaista bila i kao što rekoh prethodno, nezaposlenost je neprihvatljivo velika. Poređenja radi, prosječna stopa nezaposlenosti u Evropskoj uniji je 7.4 posto, dok je nezaposlenost mladih 18.1 posto. Ovdje naravno imate razne varijacije. Meni posebno interesantno biva poređenje, ne sa zemljama zapadne Evrope, već sa onim zemljama kojima smo se nekada u bivšoj Jugoslaviji smijali, a koje danas imaju bezbroj razloga da se smiju nama. Tako je na primjer trenutna stopa nezaposlenosti u Slovačkoj 6.8 posto, u Poljskoj 3.1 posto, a u Čekoj 2.7 posto i tako najniža u čitavoj Evropskoj uniji.[1] Nadalje, i još tragičnije, stopa nezaposlenosti mladih BiH (prema Anketi o radnoj snazi) je 33.8 posto, što tek nešto niže nego u Grčkoj. Dakle, najgora država u Evropskoj uniji i država koja je sada već deceniju sinonim za ekonomsku krizu je i dalje tu negdje sa nama.
Međutim, stvari u životu ne treba samo posmatrati statično. Ako posmatrate statističke podatke posljednjih nekoliko godina, onda ćete vidjeti da je u skoro svakom segmentu došlo do napretka. — stopa nezaposlenosti je niža, poreski prihodi i izvoz su viši itd. Svjestan sam da nije baš popularno ovako nešto napisati, ali ova serija tekstova nema za cilj da doda još jednu kap populizma i senzacionalizma, već jedan što objektivniji prikaz stanja.
To ne znači da su stvari danas dobre, daleko od toga. Kao što je upozoravao pokojni Hans Rosling, stvari istovremeno mogu biti loše i bolje. Dakle, to što je situacija loša ne znači da posljednjih godina nije postala manje loša. I još važnije, to što je nešto postalo bolje, ne znači da stvari i daje nisu loše. Kako god, statistički gledano, posljednjih godina se nalazimo u nešto boljoj situaciji, ali i dalje u jednom neprihvatljivo lošem stanju. Idući tekst je posvećen razlozima zbog kojih je to tako.
[1] Eurostat. (2020). Newsrelease Euroroindicators: Euro Area Unemployment (1 October 2020)