Piše: Adnan Muminović
Za početak, nekoliko osnovnih i nerevolucionarnih stvari: Bosna i Hercegovina je jedna mala ekonomija koja predstavlja tek 0.1 posto ukupne ekonomije Evropske unije. U isto vrijeme, naš bruto domaći proizvodi po glavi stanovnika predstavlja tek trećinu prosjeka zemalja EU. Prema računicama Svjetske banke, biće nam potrebno jedno stoljeće da dostignemo prosječan dohodak zemalja EU ukoliko nastavimo da rastemo kao što smo rasli prethodnih nekoliko godina, tj. oko tri posto godišnje. Ukoliko, pak, povećamo prosječni rast na 5 posto, to bi se moglo desiti za tri decenije.[1] Znam da razlika između tri i pet posto godišnje ne izgleda naročito velika, ali zbog zakona kumulativnog rasta, posljedice ipak bivaju značajne. Ove godine, BiH će kao velika većina zemalja na svijetu imati pad bruto domaćeg proizvoda od -5 posto, prije nego što se prema prognozama MMF-a vratimo na pozitivan rast od 3.5 posto u 2021. godini.[2]
Međutim, prije nego što krenem sa nedostacima bh. ekonomije, ona u suštini ima nekoliko prednosti koje bi mogla iskoristiti. Za početak, pošto živimo na samoj granici sa Evropskom unijom — najvećim trgovinskim blokom na svijetu — imamo značajan izvozni potencijal u zemlje članice EU. Zapravo, od deset zemalja u koje smo najviše izvezli u 2019. godini, sedam ih je iz EU.[3] Pored toga, država posjeduje određenu makroekonomsku stabilnost, barem kada je u pitanju stabilnost cijena, umjereni nivo javnog duga i nizak nivo deficita.
Država također ima jaku dijasporu koja godišnje pošalje nekih 8 do 10 posto bruto domaćeg proizvoda u doznakama, po čemu je BiH među vodećim zemljama u čitavoj Evropi. Posljednjih deset godina, prolazeći kroz globalnu ekonomsku krizu i velike poplave 2014. godine, ekonomija je također pokazala i iznenađujuću otpornost. Međutim, na barem jednu od ovih prednosti, nećemo moći računati u dugom roku. Nije realno očekivati da će se i buduće generacije Bosanaca i Hercegovaca u toj mjeri identificirati sa državom, posebno onih rođeni u inostranstvu, zbog čega će iznos doznaka najvjerovatnije vremenom početi da opada.
Bilo kako bilo, ako vas zanima kako ekonomija Bosne i Hercegovine trenutno izgleda i od čega ona pati, ovo je možda najkraći i najbolji prikaz: Mi živimo u ekonomiji u kojoj javni sektor dominira nad privatnim sektorom, u ekonomiji koja je više okrenuta prema potrošnji, nego investicijama, i ekonomiji koja je fokusirana na uvoz, a na izvoz. I zaista, ukoliko želimo da postanemo održiviji i povećamo svoj ekonomski rast, svaka od tri gorenavedene stvari bi trebala da se obrne. Pošto su iduća dva teksta posvećena disbalansu između privatnog i javnog sektora. Ovdje će više riječi biti o nedostatku izvoza i investicija.
Iako je došlo do određenog napretka posljednjih nekoliko godina, BiH i dalje uvozi značajno više roba, nego što izvozi. Pokrivenost uvoza izvozom je tek nekih 60 posto. Tako je na ručnu robnih transakcija u 2019. godini došlo do deficita od 8 milijardi maraka.[4] Nije naravno problem da uvozite stvari koje neko od vas u svijetu bolje i jeftinije pravi. ali je problem ukoliko uvozite i neke stvari koje biste sami mogli da proizvedete, prije svega hranu i pića.
Međutim, i ono što izvozimo, nažalost su proizvodi relativno niske dodane vrijednosti, ili jednostavno samo sirovine. Ilustracije radi, izvoz drveta predstavlja otprilike petinu ukupnog izvoza BiH, ali se uglavnom radi o izvozu kvalitetnog sirovog drveta, umjesto visoko-kvalitetnog namještaja. U konačnosti, da biste izvozili proizvode visoke dodane vrijednosti, potreban je jači privatni sektor, bolja tehnologija i obrazovanija radna snaga.
Nadalje, kao procenat bruto domaćeg proizvoda, BiH prima najmanje direktnih stranih investicija od svih zemalja regiona. To je problem, budući da su strani investitori ti koji donose novu tehnologiju, znanja i standarde. Jedan od razloga zašto je to tako je što BiH ima jedno od najgorih poslovnih okruženja u Evropi što je između ostalog odraz spore administracije, prevelike korupcije i loše infrastrukture.
Loša infrastruktura, s druge strane, je ujedno odraz niskog nivoa javnih investicija. Na primjer, kada je u pitanju kvaliteta cesta i gustina autoputeva, BiH ne samo da je daleko ispod prosjeka EU, već je i jedna od najgorih zemalja u čitavoj Evropi.[5] Konkretnije, BiH ima 34 kilometra cesta na sto kvadratnih kilometara kopnene površine, što je 7 kilometara manje od prosjeka Zapadnog Balkana i 77 manje od prosjeka EU. U takvim uslovima, naravno da vam blizina Evropskoj uniji ne znači previše jer vam upravo nedostaje brz pristup tom tržištu.
Srednjoročno, međutim, demografska tranzicija našeg društva predstavlja najveći izazov BiH. Prema projekcijama, u državi bi do 2050. godine trebalo živjeti 20 posto manje ljudi, ili oko 2.7 miliona. Što je još gore, trećina tog stanovništva će biti starije od 65, što će dovesti u pitanje održivost trenutnog socijalnog sistema puno prije nego 2050. godine. Iz ovog razloga je prvi gorepomenuti disbalans — dominantnost javnog u odnosu na privatni sektor — najozbiljniji izazov i njemu su posvećena iduća dva teksta.
Međutim, prije nego što krenemo dalje, Analitički izvještaj Evropske komisije o Zahtjevu Bosne i Hercegovine za članstvo Evropske unije prepoznaje neke od ovih izazova, posebno kada su u pitanju izvoz, investicije i unapređenje statistike. Između ostalog, ističe da je:
- Srednjoročno, potrebno je usmjeriti posebnu pažnju na nizak kvalitet obrazovanja i njegovu nedovoljnu usmjerenost na potrebe tržišta rada, kvalitet fizičkog kapitala, kao što su nedovoljna saobraćajna i energetska infrastruktura i spora prilagodba ekonomske strukture zemlje. Usvojiti i realizovati dosljedne srednjoročne strategije javnih ulaganja i usmjeriti fiskalne politike na investiranje i obrazovanje kako bi se povećao potencijal rasta zemlje;
- Izraditi sveobuhvatan registar svih dodatnih administrativnih i tehničkih uslova za registraciju domaćih i stranih preduzeća koji posluju u cijeloj zemlji s ciljem ukidanja uslova koji ometaju stvaranje jedinstvenog ekonomskog prostora;
- Usvojiti glavni plan za proizvodnju podataka o nacionalnim računima Bosne i Hercegovine. Provoditi anketu o radnoj snazi na tromjesečnoj osnovi;
- Dovršiti pristupanje Svjetskoj trgovinskoj organizaciji;
- Usvojiti cjelodržavnu strategiju za infrastrukturu kvalitete.
[1] World Bank. (2020). Bosnia and Herzegovina: A Systematic Country Diagnostic Update.
[2] IMF. (2020). World Economic Outlook Database, April 2020.
[3] Podaci Vanjskotrgovinske komore BiH o izvozu 2019. Godine dostupni na zvaničnoj web stranici.
[4] Centralna banka Bosne i Hercegovine. (2020). Godišnji izvještaj 2019.
[5] IMF. (2018). Public Infrastructure in the Western Balkans Opportunities and Challenges.