Autor: Harun Išerić
Napadi i prijetnje novinarima: kratki presjek stanja
Linija za pomoć novinarima, koja djeluje u okviru udruženja BH Novinari, u 2021. godini je zabilježila 70 prijavljenih slučajeva kršenja novinarskih prava i medijskih sloboda, od čega 16 slučajeva fizičkih i verbalnih napada i prijetnji. Dominantan izvor napada i prijetnji jeste online prostor (70%), koji naročito cilja novinarke i druge žene u medijima. BH Novinari pak napominju da veliki broj napada ostaje neprijavljen iz dva razloga: zbog nepovjerenja novinara u pravosuđe i istražne organe, te zbog nepoznavanja prava i instrumenata zaštite. S druge strane, regionalna mreža Safejournalists.net je u 2021. godini registrovala 26 slučajeva napada, prijetnji i pritisaka na novinare i medije u BiH. Od tog broja, 17 slučajeva su bili: prijetnji smrću, verbalne i drugi oblici prijetnji, te politički pritisci na novinare i medije, te osam slučajeva prijetnji i nasilja na novinarkama. U Indeksu sigurnosti novinara Zapadnog Balkana – Bosna i Hercegovina – za 2021. godinu navedeno je da napadači u pravilu nisu procesuirani, te da naročit problem postoji u postupanju tužilaštava, koji najčešće donose naredbe o nesprovođenju istrage u vezi sa prijavljenim napadima i prijetnjama novinarima (zbog nepostojanja elemenata krivičnog djela), a kada i dođe do procesuiranja, kaznena politika je vrlo blaga.
O značaju ovog pitanja, svjedoči činjenica da je Institucija Ombudsmena za ljudska prava BiH objavila Specijalni izvještaj o položaju i slučajevima prijetnji novinarima u BiH (2017. godine). To je jedina reakcija javne vlasti na napade i prijetnje upućene novinarima, s obzirom da je Specijalni izvještaj rezultat preporuke koju je uputilo Vijeće ministara BiH, Instituciji Ombudsmena.
Evropske integracije i zaštita novinara i medija
Evropska komisija je u oktobru 2022. godine preporučila da se BiH dodijeli kandidatski status za članstvo u EU, uz osam uslova javnoj vlasti, među kojim je bio i sljedeći: Garantovati slobodu izražavanja i medija i zaštitu novinara, posebno osiguravanjem odgovarajućeg sudskog postupka u slučajevima prijetnji i nasilja nad novinarima i medijskim radnicima. U Analitičkom izvještaju uz Mišljenje o aplikacije BiH za članstvo u EU, Evropska komisija je primjetila kako politički pritisak i zastrašivanje novinara su razlog za zabrinutost, a fizički i verbalni napadi se odvijaju bez sistematskog institucionalnog odgovora i efikasnih zaštitnih mjera, te je zbog toga kao ključni prioritet broj 12 kojeg je nužno ispuniti prije nego se odobri aplikacija za članstvo u BiH, bio: Garantovati slobodu izražavanje i medija i zaštitu novinara, posebno putem (a) osiguranja odgovarajućeg sudskog procesuiranja predmeta prijetnji i upotrebe nasilja nad novinarima i medijskim radnicima (…).
U Izvještaju o BiH za 2022. godinu Evropska komisija je konstatovala da nije ostvaren napredak u rješavanju ovog prioriteta. U okviru rada Pododbora za pravdu, slobodi i sigurnosti, Evropska komisija je ponavljala kontinuirano preporuke koje se tiču ovog pitanja [osigurati sistemsko djelovanje institucija u slučajevima zastrašivanja i napada na novinare (preporuka sa drugog sastanka (30.11.-01.12.2017.), osigurati nepristrasne, brze, detaljne, nezavisne i djelotvorne istrage i ispravno postupanje pravosuđa u predmetima prijetnji i napada na novinare i medijske radnike (preporuka sa trećeg sastanka (28.-29.11.2018.), osigurati zaštitu novinara i sistematsko institucionalno procesuiranje slučajeva prijetnji i nasilja nad novinarima (preporuka sa četvrtog sastanka (05.-06.12.2019.).
S obzirom na opasnosti sa kojima se novinari suočavaju i u EU, Evropska komisija je u septembru 2021. godine objavila Preporuku 2021/1534 o jamčenju zaštite, sigurnosti i jačanja položaja novinara i drugih medijskih radnika u Europskoj uniji, koja može biti vodilja državi BiH pri ispunjenju prioriteta broj 12 kao i kasnijih preporuka Evropske komisije.
Refleksija na stavove EU je značajna razloga što evropske integracije i ispunjavanje obaveza iz tog procesa predstavljaju segment vanjske politike BiH te, shodno tome, nadležnost države BiH. Iz te pravne činjenice država BiH može crpiti nadležnost ispunjenja prioriteta broj 12 kao i Preporuke EK-a, a posebno ukoliko entiteti, u okviru svojih nadležnosti, propuste pomoći vlastima BiH da ispoštuju svoje međunarodne obaveze u okviru procesa evropskih integracija (čl 3 st 2 t 2) Ustava BiH).
Kako do ispunjenja prioriteta broj 12 Evropske komisije?
Istraživanje objavljeno početkom 2022. godine, je ukazalo na šest ključnih nedostataka u bh. zakonodavstvu i praksu koje je nužno unaprijediti, kako bi se osiguralo efikasno procesuiranje napada i prijetnji upućenih novinarima i medijima. Radi se o sljedećim pitanjima:
- nedostatna zaštita u krivičnom zakonodavstvu,
- kvalitet tužilačkih istraga i de facto politika nekažnjavanja,
- propust u sakupljanju statističkih podataka o napadima i prijetnjama upućenih novinarima,
- neznanje i nerazumijevanje napada na novinare kao napada na slobodu izražavanja,
- nepostojanje specijaliziranih timova u policiji i tužilaštvu,
- javni istupi i ponašanje političara.
U parlamentima entiteta i države BiH bilo je nekoliko različitih (i bezuspješnih) incijativa usmjerenih ka jačanju krivičnopravne zaštite novinara (pregled incijativa je dostupan ovdje). S obzirom da se procesuiranje prijetnji novinarima putem krivičnog djela “ugrožavanje sigurnosti” pokazalo kao neefikasno, nužno je inkriminirati prijetnje i zastrašivanja na novi način i to po uzoru na Krivični zakonik Srbije (koje poznaje krivično djelo proganjanja) i Krivični zakon Hrvatske (koji poznaje krivično djelo prijetnji). Također, entitetski i državni zakonodavci bi trebali integrirati novo krivično djelo koje efikasnije štitilo novinare, kao što je: sprečavanje novinara u vršenju profesionalnih zadataka i/li napada na novinara u vršenju profesionalnih zadataka. U svakom slučaju, inkriminacija djela bi trebala podrazumijevati i radnje koje se čine online, a posebno kada ciljaju novinarke.
Treba pohvaliti činjenicu da su tužilaštva nedavno počela imenovati kontakt osobe za novinare i novinarke, kao npr. Tužilaštvo Kantona Sarajevo. Međutim, takvi tužioci moraju steći i specijalizirano znanje koje se tiče medijskih i novinarskih prava i sloboda. Takva specijalizacija je nužno i u policijskim snagama, a istražne timovi bi trebali činiti i predstavnici novinarskih udruženja. Od koristi može biti alat Vijeća Evrope, i to HELP kurs o zaštiti novinara i novinarki. Istovremeno treba napomenuti da provođenje kvalitetne istrage, koja obavezuje istražnim sredstvima, jedan je od zahtjeva iz pozitivne obaveze države koja proizilazi iz člana 10 Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. S tim u vezi, Evropski sud za ljudska prava je u septembru 2022. godine, u predmetu Gaši i drugi protiv Srbije utvrdio da nije došlo do povrede slobode izražavanja jer nalazi tužioca i odbijanje krivične prijave podnosilaca nisu proizvoljni ili očigledno nerazumni, ili zasnovani na neprihvatljivoj proceni činjenica. Konačno, tužioci moraju insistirati, a sudovi provoditi, strožiju kaznenu politiku prema licima koja prijete, zastrašuju i napadaju novinare.
Bez tačnih i preciznih statističkih podataka, nije moguće na odgovarajući način analizirati problem i kreirati adekvatan modus za njegovo rješavanje. Generalna skupština UN-a ističe da je potrebno vršiti redovan monitoring i izvještavanje o napadima na novinare, potom sakupljati i analizirati kvantitativne i kvalitativne podatke o napadima na novinare, podijeljene temeljem različitih faktora, uključujući i spol, s obzirom na posebnu ranjivost i ugroženost novinarki. Zbog toga je nužno da se u kontekstu CMS/TMS programa, koji služi za automatsko upravljanje predmetima, u cjelosti implementira zaključak VSTV-a prema kojem se CMS/TMS šifrarnik treba dopuniti dodavanjem novog zanimanja novinar i to kao zanimanje – atribut stranke. S druge strane, MUP RS vodi evidenciju koji se odnose na napade na novinare. O značaju postojanja službene evidencije, ukazuje i različitost u podacima nevladinih organizacija; različiti kriteriji po kojima se podaci sakupljaju i razvrstavaju, što predstavlja izazov u suprostavljanju ovoj društvenoj pojavi.
Javne ličnosti, odnosno bh. političari ne osuđuju napade na novinare, podstiču ih, minimaliziraju, a novinare diskreditiraju. Takvo ponašanje nije u skladu sa preporukama međunarodnih i regionalnih organizacija.
Na kraju, Institucija ombudsmena bi trebala godišnje izvještavati o implementaciji preporuka iz Specijalnog izvještaja iz 2017. godine. Pored toga, na nivou BiH bi trebalo biti uspostavljeno novo tijelo ili tijelo u okviru Institucije ombudsmena, koje bi se bavilo medijskim slobodama. S druge strane, parlamentarna tijela (ad hoc ili stalna) mogu također imati vrlo značajnu ulogu u promociji medijskih sloboda i zaštiti novinara. Tako npr. parlamentarne komisije za ljudska prava i temeljne slobode bi trebale redovno pratiti i medijske slobode, organizovati saslušanja i provoditi istrage o stanju novinarskih prava. Slična tijela su postojala i postoje u regionu. Tako u Srbiji postoje: Stalna radna grupa za bezbjednost novinara u Republici Srbiji i Radna grupu za zaštitu i bezbjednost novinara Vlade Republike Srbije, a u Crnoj Gori: Komisija za praćenje postupanja nadležnih organa u istragama slučajeva prijetnji nasilja nad novinarima, ubistava novinara i napada na imovinu medija Vlade Crne Gore (zadnji put osnovana 2021. godine).
U konačnici, treba naglasiti da ako okruženje za novinare i medije nije sigurno i povoljno, oni će vrlo teško izvršavati svoju funkciju u demokratskom društvu koju joj je dodijelio Evropski sud za ljudska prava – public watchdog – čuvare javnog interesa, posebno u ranjivim i tranzicionim demokratskim društvima, kakvo je i bosanskohercegovačko. Pored toga, BiH je dobrovoljno preuzela obaveze u procesu evropskih integracija, uključujući onu iz ključnog prioriteta broj 12. Propust da se ispuni, ukazuje na slabe institucije; neozbiljnost u komunikaciji sa EU i dodatno srozava ugled BiH na evropskoj i međunarodnoj sceni. Prioritet broj 12 je nužno provesti, ne zbog EU, već zbog bh. društva, jačanja njegove demokratizacije i kulture poštivanja medija i slobode izražavanja.
Stavovi izneseni u ovom tekstu, ne odražavaju nužno stavove članica Inicijative za monitoring evropskih integracija, kao ni same Inicijative.