Autorica: Marija Pudarić – studentica master studija Međunarodni odnosi i diplomatija na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Sarajevu
U BiH živi cca. 770 000[1] mladih osoba u dobnom rasponu od 15 do 30 godina životne starosti. Kada tu cifru stavimo u kontekst ukupnog stanovništva Bosne i Hercegovine dođemo do podatka da se radi o oko 20% od ukupnog broja stanovnika, a u kontekstu bh. gradova to je kao da su svi stanovnici Sarajeva, Banjaluke, Tuzle, Zenice i Mostara mladi. Posmatrajući ove brojke postaje mi u potpunosti jasna snaga i potencijal koji Bosna i Hercegovina ima u mladim ljudima. Ali i samo letimičnim pogledom na bh. svakodnevnicu, bez velikih i skupih analiza, jasno je vidljivo da je život mladih u našoj državi i manje nego produktivan, jednostavan, siguran ili dostojanstven.
Izazovi mladih ljudi u ovom stalno mijenjajućem svijetu, čak ni pored neprestanog tehnološkog napretka, ne jenjavaju. Nezaposlenost i nemogućnost ekonomskog osamostaljenja jedni su od najvećih problema za mlade kako razvijenih zemalja tako i zemalja u tranziciji. Manjak kvalitetnog obrazovanja za sve, nesigurnost zdravstvenog sistema, manjak institucionalne podrške talentovanim, aktivnim i ambicioznim mladima, samo su neki od zajedničkih problema za mlade u Bosni i Hercegovini.
Na bosanskohercegovačkom putu ka boljem životu, postavlja se bitno pitanje koje će determinirati stvaranje radnosposobnih, zdravih, sretnih i motiviranih odraslih osoba i funkcionirajućih građana, a to je pitanje – Šta se dešava sa politikom, ili u našem enitetsko organiziranom društvu, sa politikama za mlade u Bosni i Hercegovini? Baš je ovo intrigantno pitanje osnovna nit koja će svoj odgovor tražiti i u ovom tekstu.
Moramo dublje zaviriti u naše zakonodavstvo, koje su to granice institucionalnog državnog ili entitetskog djelovanja, koje kantonalnog ili općinskog, kako se dodjeljuju budžetska sredstva mladima, gdje su ta sredstva, tko njima raspolaže i na koji način? Da li su implementirani zakoni i strategije za mlade u Bosni i Hercegovini? U kojoj mjeri, može li to za nas biti dosta, jesmo li uradili dovoljno? Jesmo li učinili išta? U traganju za odgovorom se ne možemo i ne smijemo ograničiti samo na situaciju mladih u Bosni i Hercegovini, već se moramo pitati kakve to politike mladih imaju građani i građanke koji uživaju pogodnosti Evropske Unije? Gdje i da li mi to možda kaskamo? U zemlji koja se svakodnevno susreće sa pitanjima inertnosti i apatičnosti mladih, jesmo li se pitali kakve to uslove imaju enerigični, motivirani mladi drugih zemalja i šta to našima nedostaje?
Sve su ovo pitanja od suštinskog značaja za napredak Bosne i Hercegovine, ali i za razmatranje prava mladih u jednom širem kontekstu, kao ljudskih prava u ovoj težnji stvaranja preduslova za dostojanstven život pojedinca. Pokušat ću u ovom tekstu da odgovorim na dio njih, kako bih bar malo prosvijetlila stanje Bosne i Hercegovine na njenom putu ka državi sa kvalitetnom, implenetiranom i uspješnom politikom prema mladima.
Zakoni o i za mlade u Bosni i Hercegovini
Svjesna izazova koji naš pravni sistem predstavlja nije me mnogo čudilo to što zakonskih regulativa koje se bave pitanjima mladih na državnom nivou nema iako su pitanja mladih pod nadležnošću Ministarstva civilnih poslova, a niti to što su se pravno o pitanju mladih zabavili entiteti (FBiH i RS), te sa malim zakašnjenjem i Distrikt Brčko koji je u 2017. godini donio odluku da pitanja mladih stavi na dnevni red i u skupštini je izglasna odluka o usvajanju Nacrta Zakona o mladima Brčko distrikta.
Zadržat ćemo se kratko na Distriktu Brčko, a razlog je taj što Distrikt Brčko još nema pravnu regulativu kojom bi se tretirala pitanja mladih, te su se tim pitanjima u prošlosti bavile radne grupe, razni odjeli pod čijim su ingerencijama bila pitanja koja se tiču i mladih, te u pravnom smislu pojavljivanjem nacrta o zakonu Odjel za stručne i administrativne poslove, pa je tako teško upoređivati pravnu građu zakona sa zakonima drugih organizacijskih jedinica ukoliko zakon ni ne postoji. Nacrt Zakona o mladima je na osmoj redovnoj sjednici 15.3.2017.g. prošao prvo čitanje nakon otklanjanja nomotehničkih neodstataka nacrta iz 2015.godine.
Ono što je meni u entitetskim zakonima o i za mlade bila polazna tačka jeste definiranje kategorije mladih i omladine, te definiranje politika za mlade kako bismo imali utemeljenje u potrazi za odgovornima o pitanjima mladih. Definiranjem politika za mlade eniteti definirali su i okvir obaveza prema mladima, te prava koja posjeduju mladi i na osnovu kojih imaju zakonsku osnovu za evaluaciju rada institucija na rješavanju problema.
Tako i Federalni zakon i zakon Republike Srpske definiraju mlade kao „omladina” ili „mladi” su osobe u životnoj dobi od navršenih 15 do navršenih 30 godina starosti
A kako stvarno izgleda svakodnevnica mladih u kontaktu sa svim nivoima vlasti u Bosni i Hercegovini?
U Federaciji BiH još uvijek nije kreirana strategija za mlade, ukoliko ste pratili medije i u 2015. i u 2016. su se ponegdje i ponekad pojavljivale informacije da će brzo biti kreirana, evo je, samo što nije stigla, pa čak i sa tekstovima objavljenim u martu 2016.[5] godine kako će se uskoro pred Vladom naći i Strategija za mlade čiji je nacrt kreiralo impozantnih 19 članova iz 18 institucija FBiH, ali nakon toga muk. Ali nije samo problem u Federaciji, ni sve općine nemaju strategiju prema mladima. Na primjer, kada se radi o sarajevskoj Općini Novo Sarajevo u potrazi za strategijom za mlade naići ćete na spomen u Integriranoj strategiji razvoja Općine Novo Sarajevo do 2023. godine[6] u Planu društvenog razvoja, te stare vijesti iz 2011. godine o radu Koordinacionog tijela za izradu strategije prema mladima Općine Novo Sarajevo /akcioni plan/ 2012 – 2014. A kada istražujete kantone ili konkretno Zeničko-dobojski kanton dobit ćete sličnu informaciju kao i na drugim nivoima vlasti: razgovara se o strategiji, planira se, stvaraju se radne grupe. Upitno je koliki će broj općina i kantona, a i da li će i kada i Federacija BiH, u 2017. godini usvojiti strategiju prijeko potrebnu mladima u ovom entitetu.
Kada stvarno tražite akcioni plan koji je zakonska obaveza za sve nivoe vlasti Republike Srpske, doći ćete do web stranice Vlade Repulike Srpske, linkom ćete doći do Resora za omladinu Ministarstva porodice, omladine i sporta i dobiti informaciju da se u oblasti omladine obavljaju upravni i drugi poslovi koji se odnose na: utvrđivanje Nacionalnog akcionog plana i omladinske politike Republike i staranje o njenoj primjeni; stvaranje pretpostavki za rješavanje omladinske problematike-zapošljavanje mladih, poboljšanje njihovog socijalnog statusa uključivanje u društvo; realizaciju omladinskih projekata; podsticanje aktivnog učešća mladih u društvu; osnivanje centara za mlade; saradnju sa omladinskim organizacijama; međunarodnu saradnju u oblasti omladinskog organizovanja i djelovanja. Ali među dokumentima ovog resora nećete, kao što nisam ni ja, naći dokument akcionog plana ili više informacija o postojanju akcionog plana. Tako ni u Općini Osmaci, ni u Banjoj Luci ne postoji akcioni plan. Nadam se, kako je Omladinska politika Republike Srpske od 2016. do 2020.godine usvojena tek u julu 2016.godine, da je administrativnom aparatu ovog entiteta jedan od prioriteta za ovu 2017. godinu kreiranje i sprovođenje akcionih planova za implementaciju Omladinske politike. Vidjet ćemo!
Naravno, nije sve tako sivo kada imaš sa nekim da implementiraš postojeću strategiju prema mladima!
Svijetli primjeri su osnivanje Vijeća mladih kao što su: Vijeće mladih Općine Domaljevac-Šamac, Vijeće mladih Općine Odžak i Vijeće mladih Općine Orašje, Vijeće mladih općine Sapna, Vijeće mladih Gračanica, Vijeće mladih Lukavac, Vijeće mladih Kladanj, Vijeće mladih Gradačac, Vijeće mladih Srebrenik, Vijeće mladih Čelić, Vijeće mladih Općine Stari Grad Sarajevo i Vijeće mladih Teočak. Veliki broj vijeća mladih osnovano je uz pomoć, superviziju i mentorstvo nevladinih organizacija u BiH, te ,u zavisnosti o mogućnostima, aktivno rade na implementaciji (npr. Vijeće mladih Općine Stari Grad Sarajevo) općinske strategije za mlade, ali i samostalnih projekata usmjerenih na mlade. Iako je ovo veoma kvalitetan pomak ka prosperitetnom životu mladih, to i dalje nije dovoljno. Nedovoljan je broj vijeća mladih, a samo osnivanje udruživanjem nevladinih organizacija iz istih teritorijalnih sredina pretpostavlja aktivno učešće mladih u organizacijama tog tipa. Tako da osnovano, tj. postojeće vijeće mladih može stvarno zagovarati napredak politika mladih ukoliko nadležne vlasti osiguraju minimum uslova, koji bi možda bio obrazovanje mladih o mogućnostima aktivne participacije.
Šta se desi kad poredimo BiH sa drugim državama?
Gdje smo u svjetskom kontekstu politika za mlade, koje su to zemlje uložile više napora ili jednostavno postigle veći napredak nego Bosna i Hercegovina? Šta je sa zemljama Evropske unije?
Kada govorimo o svjetskom kontekstu, rad i razvoj politika mladih je stvarno šarolik, naravno da Bosna i Hercegovina ima više razumijevanja za pitanja mladih nego neke druge države i vlade. Prostora za napredak ima itekako dovoljno, to se i vidi upoređujući podataka o politikama i položaju mladih.
Kada uzmemo u obzir evropske zemlje, vidjet ćemo kako nepostojanje konkretne nacionalne politike za mlade ne mora nužno značiti da se ne rješavaju problemi mladih i da se ne investira u njih. Mnoge članice Evropske unije pitanja mladih rješavaju državnim strategijama za mlade i razvojnim strategijama prema mladima, te radom i politikom ministarstava za mlade. Pozitivan primjer kreiranja i implementacije državne strategije za mlade jeste Poljska. Kreiranjem snažne strategije za mlade i jačanjem, kako institucionalnih mehanizama kroz Ministarstvo nacionalnog obrazovanja, tako i mladih kroz omogućavanje aktivnog rada i suradnje na implementaciji strategije Poljskom vijeću omladinskih organizacija.
Međutim, primjer Njemačke nam samo potvrđuje benefite postojanja politike i intenzivnog ulaganja u napredak i razvoj mladih. Njemačka je tako kreirala politiku za mlade od 2015-2018. godine, pitanjima mladih se bavi Ministarstvo obitelji, starijih osoba, žena i mladih, problemi mladih se rješavaju i kroz rad Federalnog vijeća mladih Njemačke, Njemačog nacionalnog komiteta za međunarodni omladinski rad, Vijeća političkih omladinskih organizacija, Njemačkih omladinskih sportista i Evropskog omladinkog foruma. Ulaganjem u mlade Njemačka je zauzela 4. mjestu prema indeksu zavoja mladih.[7] A ne možemo ni zanemariti odjek oduševljenja mladih iz Bosne i Hercegovine mogućnostima i uslovima života mladih u Njemačkoj, o čemu svakodnevno već čitamo u tekstovima o odlivu mozgova.
Temelji za politike prema mladima
Zakonodavni okviri u kojima se definiraju pravci djelovanja prema mladima su temelj za stvarno i aktivno implementiranje politika mladih u Bosni i Hercegovini. Provođenjem zakonskih normi na terenu, kako bi se postigao bar minimum pozitivnog okruženja za napredovanje mladih, naša država mogla bi se svrstati među države Evropske unije. Upitno je da li je takvo aktivno i dosljedno sprovođenje zakona izvjesno i kada. Iako ne mogu reći da su svi nivoi vlasti nezainteresirani za pitanja mladih, nažalost je itekako nedovoljan broj takvih. Možda je jedan od načina na koji će se malo brže pokrenuti i drugi nivoi vlasti upoznavanje mladih sa zakonima koji definiraju njihova prava. Ko zna, ako dovoljno mladih u Bosni i Hercegovini poznaje svoja prava, možda mladi postanu politika?
Ovaj tekst je isključiva odgovornost autora/ice, te ne označava nužno i stavove Inicijative za monitoring EU integracija u BiH
[1] http://www.mladi.gov.ba/index.php?option=com_content&task=view&id=46&lang=hr
[2] Nacrt Zakona o mladima DB http://skupstinabd.ba/ba/271-7-redovna-sjednica.html
[3] http://mladi.org/index.php?Itemid=242
[4] http://www.vladars.net/sr-sp-cyrl/Pages/default.aspx
[5] https://www.fmks.gov.ba/saopcenja-za-javnost/531-federalna-strategija-prema-mladima-uskoro-pred-vladom-fbih
[6] http://www.novosarajevo.ba/440-nekategorisano/strateski-dokumenti/19085-a-integrirana-strategija-razvoja-opcine-novo-sarajevo-do-2023-godine
[7] http://www.youthpolicy.org/nationalyouthpolicies/