Mart, 2020.
Autorica: Sunčica Đukanović
Pojam ravnopravnosti između žena i muškaraca u zapošljavanju i socijalnoj politici u kontekstu Bosne i Hercegovine zasigurno predstavlja jedan od bitnih procesa koji zahtjeva djelovanje u smislu promjene svijesti i povećanja znanja o uzrocima i posljedicama diskriminacije. U Oxfamovom izvještaju o globalnoj nejednakosti, objavljenom u januaru ove godine, naglasak je na ukorijenjenosti rodne nejednakosti. Što dalje objašnjava da je „Ova velika podjela zasnovana je na manjkavom i seksističkom ekonomskom sistemu koji više vrednuje bogatstvo privilegirane nekolicine (većinom muškaraca) nego milijarde sati najznačajnijeg rada – neplaćenog i potplaćenog rada/skrbi kojim se prevashodno bave žene i djevojke širom svijeta“. Veliki broj radno sposobnog stanovništva koje ne učestvuje u tržištu rada i koje se smatra „neaktivnim“ itekako predstavlja sliku tržišta rada, svrstavajući BiH na drugo mjesto u regiji kada je u pitanju nivo neaktivnosti.
U Analitičkom izvještaju Evropske komisije o Aplikaciji Bosne i Hercegovine za članstvo u Evropskoj uniji ističe se da u kontekstu Bosne i Hercegovine ne postoje ciljane strategije niti akcioni planovi isključivo za pitanja diskriminacije u vezi sa zapošljavanjem što pokazuje da je primjena propisa o zabrani diskriminacije u praksi na izuzetno niskom nivou. Informativni članak Evropskog parlamenta na temu Ravnopravnosti muškaraca i žena navodi da je u evropskim ugovorima od 1957. godine sadržano načelo da bi muškarci i žene trebali primati jednaku platu za jednak rad, u suprotnom to predstavlja oblik diskriminacije. Uzimajući u obzir tu činjenicu, u BiH, u 21. vijeku, procjenjuje se da žene zarađuju oko 78% do 85% plate muškaraca za isto radno mjesto što potvrđuje visoku zastupljenost segregacije na tržištu rada. Prema posljednjim dostupnim podacima Agencije za statistiku BiH o indikatorima radne snage prema grupama starosti i polu, očigledna je razlika u zapošljavanju između žena i muškaraca. Trenutna stopa zaposlenosti žena u BiH iznosi 33%, a muškaraca 54,7%;
Evropska komisija poručuje nekoliko mjera koje Bosna i Hercegovina treba da poduzme, a to su: a) Usvajanje strategije zapošljavanja na nivou Federacije Bosne i Hercegovine i cjelodržavne strategije zapošljavanja kao okvir strateške politike, uz osiguranje dodatnih kapaciteta za provođenje i praćenje. b) Uvođenje jedinstvenog minimalnog nivoa naknada za porodiljski dopust i zaštitu u cijeloj državi, počevši od usklađivanja definicija dopuštenja za majke porodilje, očeve i roditelje c) Promovisanje socijalnog dijaloga na svim nivoima i zaključivanje opštih kolektivnih ugovora. Ujedno, EK navodi da BiH nije dostigla nivo pripremljenosti po pitanju unapređivanja i usklađivanja zakona o zaštiti zdravlja u cijeloj zemlji sa acquis-em u EU, odnosno sa jednim od najznačajnijih pravnih i političkih principa evropskih integracija koji sve države članice obavezuju i povezuju unutar Evropske unije.
U Akcionom planu za realizaciju prioriteta iz analitičkog izvještaja Evropske komisije, donesenom od strane Vijeća ministara BiH, istaknute su mjere koje treba da se rješavaju u oblastima zapošljavanja poput izrade preporuke za usklađivanje sa principima javne uprave, kao i usvajanje zakona o izmjenama i dopunama zakona o državnoj službi s ciljem osiguranja poštovanja načela zasluge u svim postupcima zapošljavanja, napredovanja i otpuštanja. Vlada Federacije BiH je prihvatila tekst usvajanja strategije zapošljavanja u Federaciji BiH kao i akcioni plan, i uputila u Parlament FBiH u dalju proceduru, tako da je po tvrdnji EK, BiH postigla određeni nivo pripremljenosti u oblasti zapošljavanja. Usvajanje smjernica za zaštitu ljudskih prava majki kako se ne bi našle u prekinutom radnom odnosu ili neponuđenim produženjem ugovora na određeno vrijeme. Pitanje socijalne inkluzije i zaštite na niskom je nivou i ne postoji koordinacija po tim pitanjima. U svrhu smanjenja siromaštva, posebno u vezi sa koordinacijom između nadležnih institucija BiH, pripremljen je i gotovo u potpunosti usaglašen na tehničkom nivou nacrt Memoranduma o razumijevanju finansijske stabilnosti. Međutim, Centralna banka BiH, u svojstvu predsjedavajućeg Sporazuma o statusu snaga, ne može tačno odrediti rok za potpisivanje Memoranduma, jer nije postignuta suglasnost svih institucija koje bi trebale da budu potpisnice. Promovisanje socijalnog dijaloga na svim nivoima i zaključivanje opštih kolektivnih ugovora Republike Srpske, Federacije Bosne i Hercegovine i Distrikta Brčko nije dobilo saglasnost svih institucija u 2019. do kada je bio naznačen rok. Dakle, po mišljenju EK socijalni dijalog se zadržao na niskom nivou. Podijeljen je na različite stepene uprave, pa možda postoji mogućnost potpisivanja Sporazuma o Ekonomsko-socijalnom vijeću na nivou BiH s obzirom da je maj 2020. krajnji rok. Primjetno je da većina predloženih mjera u Akcionom planu za realizaciju prioriteta iz analitičkog izvještaja Evropske komisije nije ni došla na dnevni red za razmatranje.
Primarno, kako bi se uticalo na smanjenje diskriminacije polova, pored mnogih prijedloga mjera, smatram da je među bitnim polaznim stavkama rad na širenju svijesti o posljedicama dodjeljivanja tradicionalnih uloga muškarcima i ženama. Jedna od mjera bi bila preuređenje udžbenika i nastavnih sadržaja u smislu uklanjanja rodnih stereotipa, te sankcionisanje istog sadržaja na društvenim mrežama. Prema Izvještaju Agencije za ravnopravnost polova o stanju ravnopravnosti polova u Bosni i Hercegovini, da bi se ostvarila ravnopravnost, potrebno je da institucionalni mehanizmi na svim nivoima zakonodavne i izvršne vlasti imaju neophodan autoritet i vidljivost. Također su bitni i ljudski resursi, kao i to da njihovo djelovanje bude u potpunosti podržano od strane političke vlasti na svim nivoima. U konačnici, po pitanju ravnopravnosti polova u zapošljavanju i socijalnoj politici, složila bih se sa stavovima izraženim u publikaciji Organizacije za sigurnost i saradnju u Evropi (OSCE) Prevazilaženje neravnopravnosti: Muškarci i rodna ravnopravnost u regionu OSCE-a, gdje se ističe važnost uključivanja muške perspektive u program prevazilaženja neravnopravnosti, te da to omogućava napredak kao i pomoć muškarcima u nepovoljnom položaju da se ponovo zaposle opovrgavanjem polnih stereotipa zasnovanih na tome koji posao je pogodan za muškarce a koji za žene. Konačni ishod bi bilo to da će tržište rada postati manje opterećno segregacijom na osnovu pola. Za kraj, glavna poruka u kontekstu Bosne i Hercegovine je da je ravnopravnost polova relevantna i za muškarce i za žene i da su sve prethodno pomenute mjere bitne za napredak i usavršavanje funkcionalnog sistema na nivou BiH sa jednakim pravima za sve.
Ovaj tekst je isključiva odgovornost autora/ice, te ne označava nužno i stavove Inicijative za monitoring evropskih integracija BiH.