Reforma javne uprave jedan je od preduslova za uspješnu integraciju Bosne i Hercegovine u Evropsku uniju (EU) i obaveza iz Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju. Javna uprava ima ključnu ulogu u procesu evropskih integracija jer omogućava provedbu neophodnih reformi za ulazak u EU, te istovremeno osigurava učinkovit dijalog o procesu pristupanja. Sposobnost upravnih kapaciteta za usvajanje i provedbu osnovnih propisa EU (acquis communautaire) jedan je od glavnih uslova za članstvo u EU.
Međutim, modernizacija javne uprave u našoj zemlji potrebna je, ne samo zbog našeg stremljenja ka Evropskoj uniji, nego, prije svega, kao pretpostavka za odgovornu i troškovno efikasnu državnu službu. Od usvajanja Strategije reforme javne uprave u Bosni i Hercegovini do danas, institucije na svim upravnim nivoima vlasti u BiH ostvarile su značajan napredak u provedbi reformskih ciljeva. Ipak, gotovo deset godina nakon zvaničnog preuzimanja obaveze da se krene u reformu javne uprave u Bosni i Hercegovini, saglasno principima dobrih praksi u zemaljama članicama Evropske unije, građani Bosne i Hercegovine nemaju utisak da se u sistemu javne uprave postiže značajniji napredak, kao ni da uprava postaje efikasnija, odgovornija, pristupačnija, efektivnija i transparentnija.
Još uvijek stoji ocjena da se radi o glomaznom aparatu koji „troši pare“ poreskih obveznika bez obaveze da se pri tome konsultuje ili da razumije potrebe tih istih obveznika-korisnika usluga uprave, odnosno da razmišlja i djeluje u pravcu stvaranja ambijenta za bolji život svih u Bosni i Hercegovini. Slijedom toga, ne iznenađuje u javnosti prisutna percepcija da je osnovni cilj reforme javne uprave, smanjiti broj uposlenih u državnoj službi.
Međutim, ključni cilj reforme javne uprave u Bosni i Hercegovni i opšta vizija Strategije reforme javne uprave je: „razvoj javne uprave koja bi bila učinkovitija, djelotvornija i odgovornija; koja bi građanima pružala bolje usluge za manje novca, te poslovala na osnovu transparentnih i otvorenih procedura, uz ispunjavanje svih uslova postavljenih evropskim integracijama, čime bi zaista postala sredstvom za kontinuirani i održivi društveno-ekonomski razvoj.“
Proces reforme javne uprave u Bosni i Hercegovini, prati niz ograničavajućih faktora od kojih je moguće posebno istaći u slijedeće:
- složena organizacija države Bosne i Hercegovine;
- nizak nivo privrednog rasta, pri čemu je uprava „siguran poslodavac“;
- usaglašena političke volja za provođenje reforme javne uprave, ali i često potpuno različit pristup u pogledu načina provedbe;
- različit nivo napretka pojednih nivoa vlasti, pa sam tim različiti interesi kod određivanja prioriteta ipravaca djelovanja;
- nedostatak političke volje za harmonizacijom sistema u čitavoj državi, kao i za pojednostavljenjem procedura u upravi i jednake dostupnosti uprave građanima na svakom dijelu države Bosne i Hercegovine;
- nedostatak političke volje da se uđe u bolne reforme, koje za posljedicu mogu imati i prestanak potrebe za radom određenog broja zaposlenih u administrativnom aparatu države Bosne i Hercegovine, kako zbog toga što su poslovi koje rade prevaziđeni, tako i zbog potrebe odgovarajuće provjere kompetetntnosti za vršenje poslova na koje su primljeni u proceduri za koju se, manje više, sumnja da je bila objektivna i u korist najboljih;
- nedostatak pravnog okvira za efikasno utvrđivanje odgovornosti za preuzete obaveze kako na nivou rukovođenja organima, tako i na nivou svakog radnog mjesta u upravi;
- slabosti u planiranju, pri čemu je često prisutno odsustvo vizije kod definiranja ciljeva, a posebno znanja u pogledu načina na koji se ciljevi mogu realizirati, što se neminovno odražava i na nemogućnost objektivnog pristupa kod utvrđivnaje odgovornostii za nerad ili neefikasnost;
- nepoštivanje struke i općeprihvaćenih principa pri kreiranju organizacije organa uprave, uz naglašen pristup da se organiozacijom, kako sa stanovišta broja organa, tako i sa stanovišta broja organizacionih jedinica unutar tih organa, rješava broj politički interesantnih radnih mjesta;
- nedostatak razumjevanja i znanja za nove funkcije uprave koje se nameću ne samo zbog puta države Bosne i Hercegovine ka Evropskoj uniji, nego i zbog napretka informacionih tehnologija;
- otežana koordinacija u postupku definiranja politika i izrade propisa kako na horizontalnom tako i na vertikalnom nivou;
- nekritično preuzimanje zakona iz različitih pravnih sistema, koji ne uvažavaju stvarnost Bosne i Hercegovine;
- još uvjek nedovoljna otvorenost i osposobljenost uprave za uključivanje zainteresirane javnosti u proces kreiranja politika i zakona, uz istovremeno često prisustvo neadekvatne artikulacije interesa od strane te iste javnosti, kao i postupanje u skladu sa definiranim matricama koje ne idu u prilog stvaranju partnerstva na istom zadatku, nego u korist produbljavanja antagonizma ( često zasnovano na interesima lobija ili određene političke opcije), i sl…
Kada je u pitanju sama provedba Strategije reforme javne uprave u Bosni i Hercegovini i uz nju donesenih akcionih planopva, nužno je napomenuti da su ključni razlozi što planirani ciljevi i aktivnosti nisu u potpunosti realizirani u planiranim rokovima: odgođen početak reforme nakon usvajanja strateških dokumenata (struktura za provedbu reforme uspostavljena je 2007. godine, a tek godinu kasnije ona je počela funkcionirati u punoj mjeri); odgođen početak i ponekad nerealno utvrđeni rokovi u planskim dokumentima; duge procedure usaglašavanja projektnih dokumenata i procedura javne nabavke; spora provedba projektnih rezultata u nadležnim institucijama; neuvrštavanje reformskih mjera u godišnje programe rada institucija, kao i nedovoljno kvalitetni indikatori za mjerenje napretka.
Opravdano se postavlja pitanje da li su rokovi predsviđeni Strategijom i uz nju usvojenim akcionim planovima bili realni i da li se uopće reforma može ograničiti na jedan vremenski period.
Iz prakse razvijenih evropskih država poznato je da su procesi koji su određeni Strategijom trajali desetinama godina, a traju i danas, kao i da su u pojedinim etapama razvoja te države imali vrlo konkretne ciljeve, kao naprimejr: demokratski razvoj javne uprave; planiranje kao komponenta održivog razvoja; smanjenje administracije i jačanje javno–privatnog sektora; razvoj civilne demokratije; e Uprava, i sl. Strategija reforme javne uporave u Bosni i Hercegovini je zahtijevala postizanje napretka u svim ovim oblastima u znatno kraćem vremenskom roku i što je još bitnije – „sve istovremeno“.Propuštanje izvršenja određenih ciljeva u postavljenim rokovima, iako svesni da su često nerealni, kao i nedostatak preciznih indikatora napretka, ponekad djeluju frustrirajuće, pogotovo kada se govori o napretku u izvršavanju obaveza u procesu pridruživanja EU.
Pored toga, iako je razvoj općih upravnih kapaciteta neophodan, on nije dovoljan za uspješnije funkcioniranje uprave u Bosni i Hercegovini. Težište budućeg djelovanja u ovom sektoru moralo bi biti usmjereno na povećanje koherentnosti i smanjenje rascjepkanosti u okviru i između nivoa vlasti, što je daleko složeniji proces, budući da je dobrim dijelom uslovljen i specifičnim ustavnim uređenjem države Bosne i Hercegovine.
Ostvarivanje bosanskohercegovačke ambicije pridruživanja Evropskoj Uniji zavisi veoma mnogo od djelovanja kooperativnih mahanizama upravljanja, posebno ako se visoki EU standardi imaju sprovesti širom zemlje. Pri tome je koordinacija i saradnja između različitih nivoa vlasti nužnost, koja se u pojedinim sektorima, pa tako i u sektoru reforme javne uprave, mora institucionalizirati i dobiti karakter obaveznosti.
U Federaciji Bosne i Hercegovine poseban aspekt predstavlja u složen ustavno – pravni okvir. Nije ustanovljen mehanizama koordinacije unutar Federacije Bosne i Hercegovine, mada model koordinacije koji je ustanovljen za reformu javne uprave na nivou Države može veoma dobro poslužiti i za razvoj kordinacionih mehanizama u oblasti reforme javne uprave unutar Federacije Bosne i Hercegovine.
Smjernice koje smo dobili u vidu konkretnih mjera i aktivnosti u akcionim planovima za reformu javne uprave u Bosni i Hercegovini, značajno doprinose kreiranju naših programskih aktivnosti i ciljeva u sektoru uprave, kako godišnjih, tako i višegodišnjih. Mjerama koje se implementiraju značajno se doprinesi boljem planiranju i definiranju prioritetnih politika, a posebno boljem bužetskom planiranju i kvalitetnijem mjerenju efekata rada svih vlada u pojedinim sektorima djelovanja.
Dalje unapređenje mehanizama monitoringa uspjeha u provedbi mjera i aktivnosti iz oblasti reforme javne uprave nesumnjivo će ukazati i na odgovornost institucija u slučajevima kada se kasni u implementaciji.
Posebno ohrabruje činjenica da su reformski procesi u sektoru javne uprave, uz podršku donatora, urodili institucionalizacijom saradnje svih nivoa vlasti (osim kantona i općina). To je bitna pretpostavka izgradnje sistema javne uprave u cijeloj Bosni i Hercegovini, na načelima profesionalnosti, odgovornosti, političke neutralnosti, efikasnosti i djelotvornosti.
Uspostava Ureda Koordinatora za reformu javne uprave na nivou BiH, sa mladim kadrovima, educiranim za korištenje modernih vještina i znanja, kao i mreže koordinatora za reformu javne uprave za sve nivoe vlasti, sa odgovarajućom stručnim podrškom od strane imenovanih članova nadzornih timova, značajna je garancija da ovaj proces neće stati, nego može dobiti samo nove dimenzije, a posebno u segmentu monitoriga i evaluacije postignutog napretka.
Cijeli članak, dostupan u PDF verziji OVDJE.