Autor: Stefan Ćosović, student, Pravni fakultet Univerziteta u Istočnom Sarajevu
Prije nego se pristupi detaljnoj analizi i uzrocima ovog problema koji je ipak zabrinjavajuće magnitude potrebno je približiti pojam sive ekonomije uopšte. Siva ekonomija je izraz koji u najširem smislu označava ekonomske aktivnosti nad kojima država nema odgovarajući nadzor, to je ustvari svaka protivzakonita privredna aktivnost usmjerena ka sticanju koristi za sebe i svoj račun, a na štetu drugih pojedinaca, privrednih subjekata, države i opšteg interesa. U pitanju je pojava koja nije laka za analizu upravo zbog toga što se ona javlja u gotovo svim oblastima privredne aktivnosti i u različitim vidovima.
Siva ekonomija nije fenomen karakterističan samo za nerazvijene zemlje, niti samo za zemlje u procesu tranzicije. Ona je globalni fenomen, ali njena raširenost se dramatično razlikuje među zemljama, a te razlike, u krajnjoj liniji, ukazuju na razlike u kvalitetu poslovnog okruženja. Bosna i Hercegovina je u tom kontekstu u krajnje delikatnom položaju. Zašto?
Politički je nestabilna, ekonomski neefikasna, pravno nesigurna s visokim stepenom otvorenog i latentnog siromaštva. Nažalost, u većini oblasti društvenog života u BiH postoje ozbiljni problemi, postoji nezadovoljstvo, postoji kriza. A kriza predstavlja izuzetno plodno tlo za sivu ekonomiju. Rješenje za sivu ekonomiju je gotovo nemoguće dati jer ne postoji država bez sive ekonomije, ali njene negativne pojave se mogu na razne načine ublažiti. Što nas dovodi do intrigantnog podatka da ipak postoje pozitivne strane sive ekonomije.
Postojanje i rast sive ekonomije znači da zaposlenost raste, bolje se koriste raspoloživi resursi, raste ukupan stepen ekonomske aktivnosti, doprinosi se vršenju pritiska na vlast da uredi sistem u kome će biti manje sive ekonomije i slično. Međutim, sagledano dugoročno vodi ka ne tako primamljivoj budućnosti. Ultimativno ona dovodi do kvarenja institucija i znatno urušava sistem vrijednosti društva. To je djelatnost koja je ekonomski legitimna, ali je pravno ilegalna. Nasuprot njoj je regularna ekonomija koja je istovremeno i legitimna i legalna.
Glavni uzročnici sive ekonomije su izbjegavanje plaćanja poreza na dodatnu vrijednost ili nekog drugog poreza, izbjegavanje primjene propisanih standarda (minimalna plata, maksimalno radno vrijeme, zaštita na radu i slično) i izbjegavanje provođenja propisanih administrativnih procedura (slanje statističkih izvještaja o poslovanju). Njen visok nivo ukazuje na nefunkcionisanje sistema u svim dimenzijama, a između ostaloga pokazuje da je postojanje države i njenih institucija nepotrebno. Siva ekonomija direktno utiče na smanjenje javnih prihoda što ugrožava efikasnost poslovanja javnih institucija, prinuđavajući ih da nude manje i manje kvalitetnih javnih usluga i dobara. Time se smanjuje standard budžetskih korisnika, ali i svih građana.
U pogledu smanjivanja sive ekonomije dvije poluge su ključne, a to su: borba protiv korupcije i efikasno djelovanje države. Sve počinje od odgovornih vlasti. Odgovornim djelovanjem vlasti uspostavljaju uslove legalnog sticanja bogatstva i čine neisplativim poslovanje u sivoj zoni. što je jedan od osnovnih razloga poslovanja u pomenutoj. Kako domaćim tako i međunarodnim privrednicima znatnu prepreku predstavljaju veliki nameti države. Prema podacima Svjetske banke, od 190 zemalja BiH je rangirana na 133. mjestu prema kriterijima “jednostavnost plaćanja poreza”. Dodatno, na osnovu Doing Business liste, za pokretanje poslovanja u svijetu u prosjeku je potreban 21 dan, dok u BiH taj broj se povećava na 65! Ipak, značajni pozitivni koraci su urađeni uvođenjem mogućnosti elektronskog podnošenja poreza i raznim vidovima saradnje i informisanja građana. Što se tiče visine poreza, procentualno se mogu izraziti ovako: porez na dodatnu vrijednost 17%, porez na dobit 10%, porez na dohodak 10%. A kao „drugu stranu ove medalje“ na podatke o stopama treba reći samo da Mađarska ima stopu poreza na dodatnu vrijednost od 27%, a Belgija porez na dohodak od 34%. Zaključak je dakle, da svega par evropskih država ima nižu stopu poreza od Bosne i Hercegovine. Ali, ne zaboravimo ipak dopinose koji zbirno iznose 41,5% u FBiH, 33% u RS i 37,5/30,5% u BD. Ergo, ovo u praksi znači da na platu od 1000 KM treba biti dodatno izdvojeno 415 tj. 333 konvertibilne marke.
Međutim, podaci koji se tiču represivnih i preventivnih mjera vezanih za sivu ekonomiju nisu takođe ohrabrujući. U nedavnoj akciji zbog utvrđenih nepravilnosti izdati su prekršajni nalozi sa izrečenim novčanim kaznama u ukupnom iznosu od blizu 900 hiljada konvertibilnih maraka. Trenutna situacija je da je kaznena politika takva da se više isplati da se plate kazne za neprijavljivanje radnika nego da se posluje u zakonskim okvirima. Ovome treba dodati reakciju države u vidu kazne zatvora kada je u pitanju krivično djelo porezne utaje. Važna stavka je objektivni uslov inkriminacije, tj. činjenica da obaveza koja se izbjegava prelazi iznos 10.000,00 KM. Sankcija za osnovni vid ovog djela je kazna zatvora od šest mjeseci do 5 godina zatvora, a ukoliko postoje kvalifikatorne okolnosti i do 10 godina (u Republici Srpskoj taj raspon ide za stepenicu više i propisuje kaznu zatvora do 15 godina). Tužilaštvo BiH je po ovom pitanju u 2015. godini podiglo optužnicu protiv samo 15 lica, akcenat na samo. Šta nam ovo govori? Govori nam da se pažnja treba nešto više osvrnuti sa lica koja nastoje obezbjediti osnovna sredstva za život nekom vrstom rada te i nemaju puno izbora nego djelovati u sferi sive ekonomije na krivična djela, njihove učinioce i procesuiranje, te uopšte usmjeriti resurse na prevenciju. Govori nam da je opstanku sive ekonomije nužno potrebno postojanje korumpirane vlasti i organa kao srž koje će gore navedeno dozvoliti. Ne tako pozitivan podatak pruža istraživanje Američke nevladine organizacije Freedom House u 2017. godini u pogledu korupcije, u kom je BiH dobila ocjenu pet na skali od jedan do sedam, gdje je sedam najlošija ocjena.
Prema najnovijim procjenama nivo sive ekonomije u Bosni i Hercegovini iznosi oko 25% bruto društvenog proizvoda, a od toga 42% u tome učestvuju hrana, piće i cigarete. Isto tako, smatra se da je u sektoru sive ekonomije zaposleno oko 300 hiljada ljudi. Ove cifre na kraju dovedu do malo zastrašujućeg podatka da prema procjenama siva ekonomija “pojede” sedam milijardi konvertibilnih maraka u BiH! Sa druge strane, poređenja radi, siva ekonomija u Švajcarskoj iznosi 7 % BDP-a, a u Austriji 9-10%.
Postojanje sive ekonomije u ovim razmjerama ima odgovarajuće posljedice po zemlju koja teži da postane članica EU i smatra se kao velika prepreka ka njenom ulasku u istu. Naravno da su potrebne ogromne izmjene kako same legislative, rješavanje problema korupcije, ali možda što je najbitnije i svjesti samih nas, građana.
Ovaj tekst je isključiva odgovornost autora/ice, te ne označava nužno i stavove Inicijative za monitoring EU integracija u BiH
Izvori:
-Nauka o porezima i poresko pravo, Dejan Popović
-Kriza i siva ekonomija u Bosni i Hercegovini, Dr Rajko Tomaš
-http://doingbusiness.org/~/media/WBG/DoingBusiness/Documents/Annual-Reports/English/DB17-Report.pdf
-https://freedomhouse.org/report/nations-transit/2016/bosnia-and-herzegovina
-http://uzmiracun.rs/images/publikacije/FREN%20-%20Studija%20o%20sivoj%20ekonomiji%202013.pdf
-http://tuzilastvobih.gov.ba/files/docs/izvjestaji/INFORMACIJA_2015_-finalna_verzija_bos_fin.pdf
-http://mastercardcenter.org/wp-content/uploads/2016/05/Insight-Brief_Reducing-the-Shadow-Economy.pdf
– http://fipa.gov.ba/informacije/poslovanje/doprinosi/default.aspx?id=90&langTag=hr-HR