Piše: Rasim Ibrahimagić
Od ukidanja diskriminacije do ekonomskih reformi
Posljednjih nekoliko godina, kao uslov svih uslova za napredak Bosne i Hercegovine na svom evropskom putu prvenstveno se nametalo pitanje izvršenja presude Evropskog suda za ljudska prava u slučaju Sejdić i Finci protiv Bosne i Hercegovine. Rješavanje pitanja diskriminacije u Bosni i Hercegovini je bila tema mnogih analiza i pokušaja da se Bosna i Hercegovina pomjeri sa mrtve tačke kada je u pitanju put u Evropsku uniju. Međutim, uprkos nizu sastanaka političkih lidera, dogovaranja takozvanih „modela implementacije presude“, pružanja pomoći od strane ambasadora, Evropske unije i drugih – pomenuta presuda nije izvršena. Stoga je i Evropska unija shvatila da fokus treba usmjeriti na druga pitanja o kojima bi se u Bosni i Hercegovini mogla naći saglasnost onih koji odlučuju, te time dati dodatni stimulans našoj državi da krene odlučnije prema EU integracijama.
Usvajanjem novog pristupa evropskoj tranziciji Bosne i Hercegovine, na inicijativu šefova diplomatija Ujedinjenog kraljevstva Velike Britanije i Sjeverne Irske, te Savezne Republike Njemačke, ministri vanjskih poslova članica Evropske unije su u novembru prošle godine odlučili da novi prioritet bude stabilizacija ekonomije i implementiranje konkretnih mjera, naročito onih koji su usko vezani za ispunjavanje ekonomskih kriterija iz Kopenhagena. Naime, Evropsko vijeće je 1993. godine u Kopenhagenu odredilo tri glavna kriterija koje države kandidatkinje moraju zadovoljiti ukoliko žele postati članicama. U pitanju su politički, ekonomski i pravni kriterij. Ispunjavanje ekonomskog kriterija, na koji je Evropska unija trenutno posvetila najveću pažnju u Bosni i Hercegovini, prvenstveno zahtijeva postojanje funkcionalne tržišne privrede, sposobne da se nosi s pritiskom konkurencije i tržišnim snagama unutar Evropske unije.
Novi pristup Evropske unije prema Bosni i Hercegovini u procesu EU integracija dao je uveliko na značaju Sporazumu za rast i zapošljavanje. Naime, Specijalni predstavnik Evropske unije i šef Delegacije Evropske unije u Bosni i Hercegovini Peter Sorensen je nakon prošlogodišnjih majskih poplava organizovao konferenciju na temu ekonomskog oporavka Bosne i Hercegovine, a u saradnji sa Međunarodnim monetarnim fondom, Svjetskom bankom i Evropskom bankom za obnovu i razvoj. Forum za prosperitet i zapošljavanje okupio je predstavnike vlasti, poslodavaca i radnika zajedno s međunarodnim i domaćim ekonomskim stručnjacima i bosanskohercegovačkim građanima koji poznaju procese poslovanja i stvaranja novih radnih mjesta. Na konferenciji koja je sigurno bila najveća konsultativna aktivnost u vezi ekonomskih reformi u BiH predložene su konkretne i hitne mjere koje su prerasle u Sporazum za rast i zapošljavanje, pri čemu je određeno šest prioritetnih reformi: poreska opterećenja na rad, prepreke zapošljavanju, poslovna klima, preduzeća, korupcija, te socijalna zaštita. Pored određivanja prioritetnih reformi, sačinjena je i koncizna agenda za reformu i realizaciju Sporazuma, te način monitoringa.
Šta nam je činiti na putu ekonomskih reformi
Nije potrebno mnogo ubjeđivanja i zvaničnih statističkih podataka kako bi prosječan čovjek koji živi u Bosni i Hercegovini shvatio u kakvom ekonomskom položaju se nalazi Bosna i Hercegovina. Međutim, zanimljivi su (ujedno i porazni) podaci predstavljeni na Forumu za prosperitet i zapošljavanje na osnovu kojih su upravo detektovani ključni problemi u našem ekonomskom sistemu koje Bosna i Hercegovina mora riješiti što prije. Statistika nam skoro nikada ne ide u prilog i rijetko da ćete u Bosni i Hercegovini čuti imenicu „statistika“ odvojenu od pridjeva „crna“ ili „negativna“. Nažalost, ni primjeri neće uljepšati sliku koju zamišljamo analizirajući statistiku.
Ukoliko poslodavac želi isplatiti platu od 1000 KM svome zaposleniku, on će najprije kroz poreze i socijalna davanja morati isplatiti državi u prosjeku 600 KM. Ako se poslodavac i odluči prijaviti zaposlenika i uplaćivati sve što je potrebno, država mu ni tu ne olakšava. Naime, prema podacima Međunarodnog monetarnog fonda, Bosna i Hercegovina se nalazi na 135. mjestu po jednostavnosti plaćanja poreza od ukupno 189. rangiranih. Iz ovih razloga poslodavci zadržavaju svoje zaposlenike na biroima za zapošljavanje gdje oni uredno ostvaruju svoja zdravstvena i socijalna prava, što postepeno dovodi do urušavanja penzionog, zdravstvenog i socijalnog sistema. Iz ovih razloga je sastavni dio Sporazuma za rast i zapošljavanje to da Bosna i Hercegovina treba da podstakne zapošljavanje i poboljša konkurentnost kroz smanjenje troškova rada na značajno manji procenat i to sa nivoa blizu 40 % bliže prosjeku za nove članice Evropske unije od 35 % troškova rada.
Problem zapošljavanja je uzrokovan mnogobrojnim preprekama za poslodavca, koje ga obeshrabruju u zapošljavanju. Nerado će poslodavac prijaviti novog zaposlenika ukoliko zna da bi u slučaju prestanka radnog odnosa morao platiti obaveznu otpremninu za 31 sedmicu, za razliku od evropskog prosjeka koji iznosi 25 sedmica. Činjenica je i da je mnogo ljudi potpuno odustalo od mogućnosti da nađe zaposlenje što govori podatak da je u Bosni i Hercegovini samo 44 % radno sposobnog stanovništva, tj. aktivnih učesnika na tržištu rada, što je najniža stopa u Evropi. Problem predstavlja i nemogućnosti sticanja prvog radnog iskustva što nadalje otežava zaposlenje mladim osobama. Stoga Sporazum predviđa da Bosna i Hercegovina usvoji set reformi tržišta rada kako bi povećala stvaranje novih radnih mjesta, uključujući i revitalizaciju procesa kolektivnog pregovaranja, smanjila destimulacije kod zapošljavanja i posebno, promovirala uključivanje mlade populacije u radnu snagu. Ovo je mjera za koju se opravdano može očekivati najjači otpor sindikata, s obzirom da bi njenom implementacijom radno mjesto postalo mnogo fleksibilnije na način da se olakša poslodavcu da uruči otkaz zaposleniku.
Prema indikatorima Svjetske banke o lakoći poslovanja, Bosna i Hercegovina je rangirana na 131. mjestu, najlošije od svih zemalja regiona. Kada su u pitanju procedure pokretanja biznisa, tu smo na 174. mjestu. U 2013. godini je priliv stranih investicija iznosio tek petinu koliko je iznosio u 2007. godini. Problemi se također javljaju zbog razlike u procedurama registracije kompanija između entiteta, što otežava privlačenje stranih investicija i time stvara negativni poslovni ambijent. Bosna i Hercegovina bi prema Sporazumu trebala povećati konkurentnost odobravanjem plana na osnovu rezultata, u cilju poboljšanja uslova mjerenih prema indikatorima poslovanja s ciljem usklađivanja s regionalnim prosjekom.
Bosna i Hercegovina ima značajan ekonomski potencijal zahvaljujući industrijskom nasljeđu, energetskim potencijalima, resursima za prerađivačku industriju i drugim sektorima. Ipak ni 25 godina od prelaska sa samoupravnog socijalističkog planskog tržišta u liberalnu kapitalističku tržišnu ekonomiju ne dolazi do ostvarivanja ovih potencijala, a sve usljed poteškoća u restruktuiranju velikih kompanija, slabog stečajnog zakonodavstva, ne pozivanju na odgovornost rukovodioca preduzeća, unošenja konfuzije zbog različitih korporativnih aranžmana u entitetima i sl. Kako bi se ojačao privatni sektor potrebni su bolji zakoni i prakse zaštite investitora, uključujući korporativno upravljanje, osnažene prakse upravljanja rizikom kako bi se poboljšao pristup finansiranju (naročito za nova preduzeća), kao i efikasniji stečajni okvir.
Kada je u pitanju korupcija, nju je teško izmjeriti, ali postoje određena istraživanja kojih se drže investitori, kao što je npr. istraživanje Transparency International-a o percepciji korupcije u okviru kojeg se Bosna i Hercegovina nalazi na dnu ljestvice kada su u pitanju zemlje regiona. Takođe, komplicirana pravna i institucionalna struktura Bosne i Hercegovine, s visokim parafiskalnim porezima i regulativama kojima nedostaje transparentnosti, stvara okruženje pogodno za širenje korupcije. Sve ovo naravno uveliko odvraća potencijalne investitore. Stoga je potrebno usvojiti određene antikorupcijske mjere, revidirati Strategiju za borbu protiv korupcije, reformirati javnu upravu, striktnije se pridržavati vladavine prava, ali i najprije izraditi sveobuhvatan javni spisak parafiskalnih nameta i drugih troškova, poput dozvola ili licenci, a s ciljem povećanja transparentnosti.
Sistem socijalne zaštite u Bosni i Hercegovini u trenutnoj ekonomskoj situaciji stvara ogroman teret onima koji plaćaju poreze. Na jednu osobu koja plaća socijalne doprinose, dolazi pet osoba koji se koriste zdravstvenom zaštitom. Penzioni fond je ugrožen samom činjenicom da na jednog penzionera dolazi jedan zaposleni, a sve zbog preuranjenog penzionisanja, starenja stanovništva, velikog broja povlaštenih penzija itd. Ono što je paradoks u ovoj situaciji je da je oko 70% stanovništva nezadovoljno socijalnim primanjima koja su im na raspolaganju. Za socijalne naknade na osnovu privilegija odlazi čak tri četvrtine, što dovodi do toga da socijalna pomoć najčešće ne dolazi do onih najsiromašnijih i najugroženijih. U tom pogledu, Bosna i Hercegovina mora poboljšati usmjeravanje socijalnih davanja na način da ona budu efektivnija, efikasnija i pravednija, te u korist onih kojima je najpotrebnija.
Gdje smo danas
Jasno je da Sporazum za rast i zapošljavanje nije idealan, te da mu se mogu naći nedostaci i razlozi zbog kojih će se za njegovu implementaciju naići na otpor. U prvom redu očekuje se reakcija sindikalnih organizacija u vezi sa predviđanjem fleksibilizacije radnog mjesta. Ipak, ispunjavanje svega navedenog iz Sporazuma za rast i zapošljavanje bi prema mišljenju Međunarodnog monetarnog fonda i Svjetske banke poboljšalo cjelokupnu ekonomsku situaciju u Bosni i Hercegovini, ali i dovelo nas korak bliže Evropskoj uniji. Međutim, za to nam je potrebna stabilna i efikasna vlast na svih nivoima u Bosni i Hercegovini. Posljednji opšti izbori održali su se u oktobru prošle godine, a do danas (mart 2015.) znamo samo „da se radi na implementaciji izbornih rezultata“. Politički subjekti koji su dogovorili formiranje vlasti u Bosni i Hercegovini pokazuju da, niti imaju stabilan dogovor, niti su efikasni u implementaciji tih dogovora. Za nadati se da će svi u Bosni i Hercegovini prepoznati važnost nove inicijative Evropske unije u Bosni i Hercegovini i učiniti sve kako bi što prije zaživjele barem one mjere Sporazuma za rast i zapošljavanje oko kojih nema dilema i za koje se svi mogu složiti da su nužno potrebne, ali i pravedne.
Sarajevo, juni 2015
Mišljenja i stavovi izneseni u ovom tekstu su stanovišta autora, ne nužno i Inicijative za monitoring evropskih integracija BiH.