Autorica: Svjetlana Marković, Helsinški parlament građana Banja Luka
Evropska komisija je više puta istakla važnost učešća organizacija civilnog društva u stvaranju evropske budućnosti naše zemlje[1], u cilju jačanja deliberativne i participativne demokratije i razvoja dijaloga između donosioca odluka i drugih važnih aktera.
S obzirom da civilno društvo ima marginalnu ulogu u političkoj debati i da je uglavnom bivalo isključeno iz rasprava o važnim pitanjima u zemlji (kao što su ustavne reforme), važno je istaći zbog čega je zaista značajno učešće organizacija civilnog društva u procesu pridruživanja Bosne i Hercegovini Evropskoj uniji i kakva su iskustva civilnog društva susjednih zemalja, kako bi bh. civilno društvo uzelo proaktivno učešće u izgradnji evropske budućnosti zemlje.
Imamo li participativnu demokratiju u BiH?
I dok su prvi dani 2017. godine prošli u svjetlu izjave visoke predstavnice EU za spoljnu politiku i bezbjednost Federike Mogerini da Balkan leži u srcu Evrope, čija je budućnost u Evropskoj unji i pripremi odgovora na Upitnik Evropske Komisije, duboka politička kriza izazvana porastom etno-nacionalističke retorike i pokušaja produbljivanja ionako duboko podijeljenog bh.društva skrenula je pažnju javnosti sa dugoočekivanog procesa pridruživanja Evropskoj uniji na populističke teme, od kojih, čini se, ne može pobjeći ni ostatak svijeta. Izborna kampanja za parlamentarne izbore 2018. je već uveliko počela, a organizacije civilnog društva (u nastavku OCD) obazrivo zauzimaju stav i učešće u cjelokupnom procesu.
Građanska participacija[2] u javnom odlučivanju je prije svega jedan je od osnovnih stubova demokratije.[3] Tradicionalni pristup[4] izgradnje postkonfliktne BiH u kojoj nije vidljiv dijalog vlasti sa organizacijama civilnog društva je prisutan u cijelom regionu i to nije nešto što je samo karakteristika naše zemlje. Mi često zaboravljamo da su prve OCD-a kao dio civilnog društva na našim prostorima nastale tek raspadom SFRJ-a ‘90-ih, zbog čega ne možemo ni govoriti o postojanosti jedne tradicije civilnog angažmana, a time i visokog stepena političke kulture koja aktivno i dinamično podstiče promjene političkih institucija. Zbog istoga i ne čudi što u BiH trenutno ne postoji efikasan inkluzivni tripartitni model konsultacija sa organizacijama civilnog društva, koji bi podrazumijevao uspostavu redovne komunikacije i izvještavanja o evropskim integracijama između OCD-a, nadležnih državnih institucija i Delegacije Evropske unije u BiH.
Iako je početkom januara Direkcija za evropske integracije omogućila građanima BiH da odgovore na 35 od 3242 pitanja iz Upitnika Evropske komisije, obezbijedila i e-konsultacije kako bi OCD-a imali priliku uzeti učešće u odgovaranju na Upitnik Evropske komisije, izuzetno kratki rokovi od samo mjesec dana pokazali su da institucionalni dijalog sa civilnim društvom kojem Direkcija teži mora biti praktičniji i efikasnji. Potrebno je uspostaviti inkluzivniji model za sprovođenje konsultacija koji ne smije biti samo virtuelan. Pozitivna praksa je što OCD-a već nekoliko godina imaju uspostavljenu komunikaciju sa Briselom i što zasebno dostavljaju različite izvještaje (kao što je Alternativni izvještaj o napretku), promovišu svoje aktivnosti Evropskom direktoratu za proširenje (DG near) i regionalno zagovaraju za ulazak BiH u EU. Inicijativa od strane OCD-a da se aktivno uključi u proces dakle postoji samo što je uglavnom usmjerena na Brisel, a ne na Sarajevo, te će vlasti BiH morati uspostaviti konstruktivno partnerstvo sa civilnim društvom koje je i Evropska unija u više navrata podsticala.
Važnost učešća OCD-a u procesu pristupanja
Nekoliko je direktnih razloga važnosti učešća OCD-a u ovom procesu. Prije svega, organizacije civilnog društva donose dodatnu vrijednost procesu jer imaju konstantnu komunikaciju sa građanima/kama BiH i u neku ruku odražavaju njihove potrebe (što predstavlja i određeni reality check za vlasti). Dalje, njihov rad u kreiranju politka zasnovan je na dokazima sa terena, te je neosporno njihovo učešće kao eksperata u određenim domenima (kao što su ljudska prava žena, osobe sa invaliditetom, itd.). Uključivanje OCD-a u proces Evropskih integracija doprinosi i određenom pluralitetu mišljenja u pogledu odlučivanja (gdje je fokus na transparentnosti, odgovornosti i efikasnosti javnih institucija), i kreiranje dvosmjerne komunikacije (vlasti-građani/ke-EU). Dugoročno gledajući, inkluzivnija uloga OCD-a može doprinijeti i osnaživanju participativne uloge civilnog društva u procesu kreiranja javnih politika i donošenja odluka od značaja za sve građane/ke BiH. Da bi do ovoga došlo, moraju postojati institucionalizovani mehanizmi za uključivanje građana/ki, a vrlo komplikovan politički sistem zemlje mora iznjedriti jednostavne modele po kojima bi se svi nedržavni akteri uključili u dugoočekivani proces pridruživanja.
Iskustva iz regiona
Sa druge strane, integracija će u jednu ruku da propita i zrelost bh. civilnog društva za ovaj proces, što se pokazalo i na primjeru regiona. Kada je riječ o Srbiji, koja je 2009. podnijela zahtjev za članstvo, procedura konsultacija sa OCD-om utvrđena je Aktima Narodne skupštine i OCD-a u kojim organizacije civilnog društva igraju značajnu ulogu u procesima pregovaranja iako nisu direktno uključene u sastav Radnih grupa za pregovaranje. Postoji nekoliko inicijativa/koalicija OCD-a koje su od samog početka uključene u proces pridruživanja. Federacija Nevladinih organizacija Srbije je dostavila 40 odgovore na Upitnik EK, koji su dosavljeni Briselu kao Aneks Odgovora Srbije, a nešto kasnije se po uzoru na međunarodne i regonalne modele udruživanja, oformio se i Nacionalni Konvent o Evropskoj uniji koji okuplja oko 700 aktera civilnog društva (OCD,akademska zajednica, strukovna društva, mediji, itd. ). On predstavlja stalno i institucionalizovano tijelo koje se sastoji od sekreterijata i radnih grupa koje vode strukturisanu debatu sa državnom administracijom. Postoje i zasebne inicijative koje se bave samo određenim poglavljima, kao što je inicijativa Beogradske otvorene škole Pregovori o pregovorima, koja ima za cilj praćenje procesa vođenja pregovora o pristupanju EU.Koalicija 27 koja prati Poglavlje 27 (Životna sredina i klimatske promjene) i Koalicija prEUgovor prati poglavlja 23 (Pravosuđe i osnovna ljudska prava) i 24 (Pravda, sloboda i bezbjednost) i predstavljaju jako dobar primjer OCD-a koje fokusirano prate oblasti iz njihovog područja djelovanja za šta će sigurno postojati potreba i u BiH. Postojeće inicijative ipak nisu dovoljno jak mehanizam participacije, a istraživanje pokazuje da su primjeri dobre prakse učešća OCD rijetki, prisutni samo u određenim slučajevima i uslovljeni spremnošću nadležnog ministarstva na saradnju.[5]
Za razliku od Srbije, organizacije civilnog društva su u Hrvatskoj od samog procesa pregovaranja 2005. godine bile usmjerene na Brisel što je poljuljalo povjerenje između službenog Zagreba u udruženja koja su bila uključena u proces praćenja pregovora [6]. U skladu sa svojim kapacitetima, OCD su se uključile u odgovaranja na specifična poglavlja. Za Hrvatsku je bilo karakteristično postojanje zasebnih inicijativa i OCD se nisu uspjele organizovati u veću koaliciju/konvent. Platforma 112 koja okuplja 60 organizacija civilnog društva radila je Monitoring pregovora u sjeni koji je pratio ispunjavanja obaveza iz Poglavlja 23; Zelena akcija bila je dio nekoliko različitih inicijativa ali je najviše pažnje posvetila aktivnostima koje se tiču poglavlja 27 (Životna sredina). Možda i punu snagu civilnog društva pokazale su organizacije tek pred kraj zatvaranja posljednjeg poglavlja. Tada je 14 udruženih organizacija objavilo Zajedničko mišljenje hrvatskih organizacija civilnog društva o spremnosti Republike Hrvatske na zatvaranje pregovora u 23. Poglavlju, što je pokazalo punu spremnost različitih ‘’ljudskopravaških’’ organizacija da djeluju udruženim snagama i imalo značajnog odjeka u Briselu. Ono što je okarakterisalo ulazak Hrvatske u EU 2013. godine je i sužavanje prostora za rad nevladinih organizacija koje su se usljed nedostatka finansijske potpore gasile. Ovdje je posebno riječ o organizacijama van Zagreba koje nisu imale velike resurse i nisu ispunjavale izazazovne uslove za apliciranje na EU fondove[7].
Zaključak
Poslijeratna i aktuelna uloga civilnog društva u obnovi BiH je različita od one koja im predstoji u procesu Evropskih integracija. Ta uloga je mnogo zahtjevnija, ne samo kvalitativno nego i strukturalno te će organizacije civilnog društva, a i vlasti uključene u ovaj proces, morati iznaći modalitet djelovanja kako bi se iskoristili kapaciteti koje civilno društvo ima.
Vidno je sužavanje finansijske potpore za bh.organizacije što će dodatno predstavljati izazov za praćenje procesa evropskih integracija. Integracija u evropske strukture zahtjeva inkluzivno i transparentno učešće OCD-a u ovim procesima, zato je za bh. civilno društvo važno da na vrijeme uzme učešće u njemu, a Evropskoj komisiji da pruži punu potporu OCD-u u ovom izuzetno politički osjetljivom momentumu.
Ovaj tekst je isključiva odgovornost autora/ice, te ne označava nužno i stavove Inicijative za monitoring EU integracija u BiH
[1] Vidjeti: (2012) Communication ‘’The Roots of Democracy’’ and Council Conclusions; (2013) Guidelines for support of civil society in enlargement countries; (2015) Enlargement Strategy, (2015) Better Regulation Agenda; 2014-2020 Guidelines for support of civil society in the enlargement countries
[2] Ugovor iz Lisabona navodi da je EU osnovana kao predstavnička demokratija zasnovana na direktnoj i indirektnoj participaciji javnosti i od toga gradi demokratski model koji uključuje horizontalni i vertikalni građanski dijalog, konsultacije Evropske komisije sa zainteresovanim stranama i evropsku građansku inicijativu (Član 11 UEU). Vidjeti: http://www.europeanpolicy.org/dokumentacioni-centar/cep-pogled/416-civilno-drustvo-u-kreiranju-politika.html (Pristupljeno 10. februara 2017.)
[3] Wanis St. John, Anthony, i Darren Kew. 2008. Civil Society and Peace Negotiations: Confronting Exclusion. International Negotiation 13 (1): 11-36
[4] Paffenholz, Thania, i Christoph Spurk. 2006, Civil Society's Role in Peace building: An Analytical Framework. All Academic. Vidjeti: http://citation.allacademic.com/meta/p_mla_apa_research_citation/1/8/0/8/4/p180840_index.html (Pristupljeno 10. februara 2017.)
[5] Beogradska otvorena škola, Centar za razvoj nevladinih organizacija (CRNVO), Univerzitet u Trentu (2015), Čekajući EU: Uloga OCD u ̓novom pristupu ̓ politike proširenja. Dostupno na: http://www.bos.rs/izdavastvo/uploaded/BOS_Regional%20Policy%20Study_Out%20of%20the%20EU%20Waiting%20Room.pdf (Pristupljeno 25. februara 2017.)
[6] Gordan Bosanac: Civilno društvo i pristup Europskoj uniji: iskustva iz Hrvatske, 2012. Dostupno na: http://eu-monitoring.ba/gordan-bosanac-civilno-drustvo-i-pristup-europskoj-uniji-iskustva-iz-hrvatske/ (Pristupljeno 20. februara 2017.)
[7] Ibid.