Utvrđivanje granica BiH i rješavanje otvorenih graničnih pitanja: Odnosi sa Hrvatskom

Oktobar, 2018

Autor: Miloš Stanojković

(Ovaj tekst predstavlja drugi od ukupno dva teksta na temu utvrđivanja granica BiH i rješavanja otvorenih graničnih pitanja. Prvi tekst možete pronaći na LINKU.)

 

Bosna i Hercegovina na vanjskoj granici Evropske unije

Sve države Zapadnog Balkana koje se nalaze na putu ka Evropskoj uniji i prije nego postanu njene punopravne članice, moraju imati tačno definisane granice sa susjednim državama. Slovenija i Hrvatska su postale punopravne članice Evropske unije prije nego su riješile granična pitanja sa svojim susjedima. Evropska unija im je sigurno u datom trenutku gledala kroz prste kako bi se njihov ulazak reflektirao pozitivno na ostale zemlje Zapadnog Balkana, međutim, to nije garant da Evropska unija neće striktno zahtijevati tačno utvrđene granice zemalja kandidata prije punopravnog članstva.

Status quo graničnih pitanja sa Hrvatskom

Međudržavno diplomatsko povjerenstvo za identifikaciju, označavanje i održavanje državne granice između Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske usaglasilo je 1999. godine tekst Prijedloga Ugovora o državnoj granici. Ovaj Prijedlog ugovor sa mapom grafičkih priloga  nastao je kao rezultat rada izaslanstava obje države, ali i predstavnika OHR-a koji su pratili cjelokupan razvoj izrade ovog Prijedloga te zajedno sa predstavnicima parafirali isti.

Ugovor o granicama Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske potpisan je 30. jula 1999. godine. U njegovom članu 2. stav 3. propisano je da su podaci o identifikaciji i označavanju granične crte te o obliku, veličini i položaju graničnih oznaka sadržani u dokumentima: opis granične crte na državnoj granici između ugovornih stranaka, popis i tehnička podloga izmjena protezanja državne granice, popis koordinata obilježenih i određenih prelomnih tačaka na državnoj granici, kao i granični plan o državnoj granici između ugovornih stranaka. Detaljan opis granice Državna komisija za granice BiH verificirala je i usvojila u julu 2004. godine, dok je Komisija za državnu granicu RH to isto učinila u aprilu 2005., nakon čega je Ugovor o državnoj granici između BiH i Hrvatske upućen u proceduru ratifikacije u oba parlamenta, do čega još uvijek nije došlo.

Iako je granična linija između BiH i Hrvatske duga 1001 km, sporni dijelovi se odnose na manje od 1% njene dužine. Dužina spornog dijela granice u Neumu iznosi 5,2 km i odnosi se na područje otočića Veliki i Mali Školj i područje poluotoka Klekla – rt Ponta Kleka. Prema odredbama i grafičkim prikazima koji su sadržani u Ugovoru o granicama, ovi dijelovi teritorija u području Neuma neupitno pripadaju Bosni i Hercegovini, a koje je Republika Hrvatska naknadno tražila. Osim utvrđivanja tačne granične crte, BiH ima svakako i problem pristupu otvorenom moru u skladu sa Konvencijom Ujedinjenih naroda o pravu mora ukoliko dođe do gradnje Pelješkog mosta. Ovo pitanje nije granično pitanje, ali je usko vezano uz nedefinirane dijelove granične crte na tom području, kao i kršenje odredaba međunarodnog prava.

S druge strane, sporna je dužina od oko 4,5 km u Kostajnici, odnosno na rijeci Uni od naselja Ivanjska do ušća Une u rijeku Savu. Državna komisija za granice BiH 2007. godine ukazala je na brojne činjenice koje su zanemarene prilikom utvrđivanja granične crte, a koje se odnose na slijedeće:

  • nijedna katastarska jedinica uz rijeku Unu nije bila administrativna granica između dvije republike, nego je to oduvijek bila sredina rijeke Une;
  • preko 90% vlasnika zemljišta na desnoj obali rijeke Une koja se katastarski vodi u Republici Hrvatskoj su državljani BiH;
  • u donjem toku rijeke Une, katastarska granica odstupa od sredine rijeke na više od 19 mjesta i prelazi ili na jednu ili na drugu stranu, što govori da je takvom linijom nemoguće povući granicu;
  • na desnoj obali rijeke Une, organi Republike Hrvatske nikad nisu obavljali svoje funkcije, dok organi Bosne i Hercegovine na istom području obavljaju sve poslove iz svojih nadležnosti još od perioda Drugog svjetskog rata;
  • drugi razlozi kojima se potkrepljuje argument da granična crta treba da ide sredinom rijeke Une.

U skladu sa gore navedenim, Državna komisija za granice BiH je sugerisala Parlamentarnoj skupštini BiH da ne ratifikuje Ugovor o granicama sa Republikom Hrvatskom. Potrebno je napomenuti to da privatni posjedi, kao ni granice katastarskih općina ne pružaju nikakav valjani pravni titulus pri razgraničenjima između država. Ako se radi o utvrđivanju granice na kopnu (ne na rijeci), strane u pregovorima mogu ih uzeti kao supsidijarni kriterij, ali kada su u pitanju granične rijeke uvijek se za graničnu crtu uzima središnja linija odnosno thalweg rijeke ukoliko se radi o plovnoj rijeci.

Nakon toga, povodom zaprimljenih zahtjeva BiH, revidirana korekcija identificirane granične crte sa detaljnim opisom ugrađena je u Ugovor o granicama, no međutim Državna komisija nema mandate da isti potpiše. BiH i Hrvatska su povodom tog Ugovora potpisale i Sporazum o prioritetima u provedbi Ugovora, te je za očekivati da će ovaj Ugovor biti predmet korekcija odmah nakon njegove ratifikacije u parlamentima obiju država, pa tako i korekcije granične crte u području donjeg toka rijeke Une.

Na granici sa Evropskom unijom

Odredbe Schengena podrazumijevaju ukidanje kontrola i provjera na unutrašnjim granicama, pri čemu se istovremeno osnažuje kontrola i nadzor nad vanjskim granicama Evropske unije. Primjena Schengenskih pravila podrazumijeva i ispunjavanje određenih kriterija, a koji se odnose na: usvajanje i primjenu propisa koji se odnose na prelazak vanjskih granica EU, uključujući tipove neophodnih viza i kontrola za prelazak vanjske granice, zatim harmonizaciju uslova za ulazak i izradu pravila za dobijanje viza za kraći boravak, pojačanu policijsku saradnju, pojačanu pravosudnu saradnju pogotovo po pitanjima ekstradicije i prenosa izvršenja krivičnih kazni, uspostavu i održavanje Schengenskog informacijskog sistema (SIS), te izdavanja dokumenata potrebnih za putovanje kroz EU.

Da bi određena država bila dio Schengenskog prostora, potrebno je da:

  • preuzme odgovornost nad kontrolom vanjskih granica Schengenskog prostora,te da izdaje jedinstvene vize za ulazak u isti;
  • efikasno ostvaruje saradnju sa agencijama za provedbu propisa u drugim šengenskim državama kako bi se osigurao visok stepen sigurnosti kada se ukinu međudržavne unutrašnje granične kontrole;
  • transponovati i implementirati šengenski acquis, koji se odnosi na kontrole na kopnenim, morskim i zračnim granicama, izdavanje viza, policijsku saradnju i zaštitu ličnih podataka;
  • pristup i korištenje Schengenskog informacijskog sistema (SIS).

Iako je od 2013. godine Hrvatska punopravna članica Evropske unije, te samim tim i potpisnica Schengenskog sporazuma, Hrvatska ipak nije dio Schengenskog prostora nego provodi samo određene dijelove sporazuma. Kako stvari stoje, Hrvatska će do kraja 2018. ispuniti sve uslove koji su postavljeni kao obavezni za pristup Schengenskom prostoru, ali će prije toga biti povrgnuta evaluaciji kako bi se utvrdilo pravilno preuzimanje i primjena propisa. Ukoliko do toga dođe, Hrvatska će, kao vanjska granica Schengenskog prostora, pooštriti kontrolu i nadzor prilikom ulaska ljudi i roba na svojim graničnim prelazima.

Sljedeći koraci

Obzirom da se BiH nalazi na putu ka EU, te da se iduće godine očekuje dobijanje kandidatskog statusa, potrebno je preduzeti iduće mjere:

  • ubrzati proces identificiranja granica i potpisivanja (ratificiranja) ugovora o granicama sa susjednim državama gdje još uvijek postoje otvorena granična pitanja;
  • izvršiti transpoziciju i harmonizaciju propisa koji se odnose na granična pitanja sa EU acquis-om;
  • pojačati saradnju sa susjednim državama po pitanju granične kontrole;
  • obezbjediti resurse u smislu dovoljnog broja službenika, infrastrukture i budžetskih sredstava za razvojne projekte, kako bi se granična kontrolu i nadzor državne granice obavljali u skladu sa kriterijima EU, te u skladu s time suzbila ilegalna migracija, prekogranični kriminal, što svakako doprinosi održavanju sigurnosti i zaštite kako granice, tako i BiH i njenog okruženja.

Ovaj tekst je isključiva odgovornost autora, te ne označava nužno i stavove Inicijative za monitoring evropskih integracija BiH.