Oktobar, 2018
Autor: Miloš Stanojković
(Ovaj tekst predstavlja prvi od ukupno dva teksta na temu utvrđivanja granica BiH i rješavanja otvorenih graničnih pitanja.)
Državna granica je zamišljena ravan koja vertikalno siječe površinu Zemlje graničnom linijom i odvaja teritorij, vazdušni prostor i prostor ispod površine zemlje. U skladu sa načelima međunarodnog prava, kao granica uzima se često lanac najviših planinskih vrhova, razvođe dviju rijeka, geometrijska sredina rijeke (uglavnom plovne), njezin najdublji tok ili matica. Na moru se državna granica poklapa s vanjskom granicom teritorijalnog mora, dok u unutrašnjosti Zemlje seže do njenog središta.
Državne granice mogu biti utvrđene međudržavnim ugovorom, običajnim pravom koje ne osporava nijedna susjedna država, zatim međunarodnom sudskom ili arbitražnom presudom. Osim toga, prilikom sukcesije država, države sljednice prate načelo uti possidetis prilikom utvrđivanja novonastalih državnih granica. Takav je slučaj i sa Bosnom i Hercegovinom.
Međutim, i pored postojanja pravila međunarodnog prava, između susjednih država mogu postojati i otvorena granična pitanja oko dijelova granične crte gdje ona nije tačno utvrđena.
Identificiranje, održavanje i zaštita granica Bosne i Hercegovine
Prilikom disolucije SFRJ, Međunarodna arbitražna komisija (Badinterova komisija) je u svom Mišljenju br. 3 od 11. januara 1992. godine u tački 2. utvrdila da će se demarkacione linije između Hrvatske i Srbije ili između Srbije i Bosne i Hercegovine ili, eventualno, između drugih susjednih nezavisnih država, moći mijenjati samo putem slobodnog i međusobnog dogovora. Nadalje, ovim Mišljenjem se smatra da, ukoliko se ne dogovori suprotno, ranije granice između jugoslovenskih republika poprimaju karakter granica koje štiti međunarodno pravo. To je zaključak na koji navodi princip poštovanja teritorijalnog status quo i naročito princip uti posidetis juris qui.
Badinterova komisija je ovim Mišljenjem potvrdila slijedeća pravna načela:
- da se vanjske granice moraju poštovati (od svih prije postojećih susjednih država);
- da u nedostatku slobodno postignutog sporazuma postojeće granice između republika postaju zaštićene međunarodnim pravom;
- nikakve promjene tih granica i crte razgraničenja postignute silom nemaju pravno dejstvo.[1]
Ovim Mišljenjem zapravo su potvrđene avnojevske granice između Bosne i Hercegovine, sa jedne strane, i Srbije, Crne Gore i Hrvatske kao njenih susjednih država.
Nakon potpisivanja Općeg okvirnog sporazuma za mir u BiH, bilo je neophodno uspostaviti tijela koja će, između ostalog, obavljati zadatke i aktivnosti koji se odnose na utvrđivanje, održavanje i zaštitu međunarodno priznatih državnih granica BiH. S tim u vezi, na osnovu Zakona o Državnoj graničnoj službi BiH kojeg je donio tadašnji visoki predstavnik u BiH Wolfgang Petrisch 2000. godine, uspostavljena Državna granična služba BiH. Donošenjem novog Zakona o Državnoj graničnoj službi u oktobru 2004. godine, ova policijska agencija definisana je kao upravna organizacija u sastavu Ministarstva sigurnosti BiH, sa operativnom samostalnošću, osnovana radi obavljanja policijskih poslova u vezi sa nadzorom i kontrolom prelaska granice BiH i drugih poslova propisanih zakonom. Izmjenama ovog Zakona, koji je stupio na snagu 18. aprila 2007. godine, Državna granična služba BiH preimenovana je u Graničnu policiju Bosne i Hercegovine. Kako bi obezbjedila zaštita, Granična policija BiH vrši graničnu kontrolu i nadzor na 83 granična prelaza, od kojih je 55 za međunarodni i 28 za pogranični saobraćaj.
Kako bi se, pored zaštite, osiguralo pravovaljano utvrđivanje i održavanje granica, Vijeće ministara Bosne i Hercegovine je dvjema odlukama iz 2016. godine osnovalo dvije komisije čija je osnovna uloga utvrđivanje i održavanje granica i to:
- Državnu komisiju za granice BiH čiji je osnovni zadatak provođenje aktivnosti kako bi se poslovi razgraničenja sa susjednim zemljama okončali u najboljem interesu Bosne i Hercegovine, te u skladu sa važećim zakonskim i podzakonskim aktima koji tretiraju ovu materiju i prema međunarodnim instrumentima kojima je pristupila BiH,
- Državnu komisiju za integrisano upravljanje granicom BiH koja je nadležna za Koordinaciju aktivnosti vezanih za postupanje ministarstava, upravnih organizacija i drugih institucija Bosne i Hercegovine uključenih u upravljanje granicom ili u vezi sa graničnim procedurama, detektiranje slabih tačaka, davanje preporuka za njihovo otklanjanje i predlaganje potrebnih organizacijskih promjena, zatim razmatranje prijedloga za otvaranje, kategorizaciju, prekategorizaciju i zatvaranje graničnih prelaza. Ova komisija nadležna je i za ostvarivanje saradnje sa Koordinacionim tijelom za praćenje provođenja strateških i operativnih ciljeva utvrđenih strateškim dokumentima, te davanje mišljenja ili prijedloga Vijeću ministara Bosne i Hercegovine na zahtjev ili prema potrebi, a u vezi sa graničnim prelazima i procedurama.
Iako je Mišljenjem br. 3 potvrđeno da su dotadašnje administrativne granice između bivših jugoslovenskih republika postale državne granice zaštićene međunarodnim pravom, Bosna i Hercegovina je, prilikom detaljnog utvrđivanja granične crte i ujedno graničnih prelaza sa svojim susjedima, naišla na niz otvorenih pitanja, kako sa Hrvatskom, tako i sa Srbijom i Crnom Gorom.
Ratifikacija Ugovora o državnoj granici između Bosne i Hercegovine i Crne Gore
Prvi ugovor o utvrđivanju granica između dvije susjedne države u regionu kojim su uspješno rješena određena granična pitanja bez međunarodnog posredovanja, jeste Ugovor o državnoj granici između Bosne i Hercegovine i Crne Gore[2] potpisan u Beču u avgustu 2015. godine i ratifikovan u parlamentima obiju država. Ovaj ugovor, u skladu sa svojim članom 2, sadrži i dva priloga, odnosno tekstualni opis protezanja granice (prilog 1) i topografsku kartu razmjere 1:25000 sa ucrtanom graničnom linijom (prilog 2).
Granica između Bosne i Hercegovine i Crne Gore duga je ukupno 286 kilometara i potrebno je spomenuti da su na početku postojali manji nesporazumi prilikom razgraničavanja ove dvije države, posebno na teritoriju koji se odnosi na dijelove općine Foča i Pljevlja, te Sutorine. No, međutim, ova pitanja su uspješno riješena i mogu predstavljati putokaz drugim državama prilikom određivanja pristupa za rješavanje spornih graničnih pitanja.
Otvorena granična pitanja sa Srbijom
Granična crta između Bosne i Hercegovine iznosi ukupno 335 kilometara, međutim ostalo je sporno oko 40m2 teritorija. Još 2002. godine komisije ispred obje države su se usaglasile oko protezanja granice i konstatovale usaglašenost identificirane granične crte na kartama 1:2500. Međutim, komisija ispred Republike Srbije, naknadno je tražila korekciju već identificirane granice kao uslov potpisivanja topografskih karata. Četiri su lokaliteta koja su ostala sporna prilikom utvrđivanja granične crte i to: područje Hidrocentrale Zvornik (1,4 km2), područje Hidrocentrale Bajina Bašta (1,6 km2), područje željezničke pruge Beograd – Bar (16,15 km2) i područje općina Priboj i Rudo (21,3 km2). Korekcije na već identificiranim graničnim crtama se dopuštaju najviše u širini od 150 – 200 metara od povučene granične linije na kartama, te ako takve korekcije prelaze maksimalno dopuštenu širinu, onda se zapravo radi o razmjeni teritorija. Zahtjev razmjene teritorija koji je Republika Srbija uputila prema Bosni i Hercegovini ne poznaje nijedan pravni institut u zakonodavstvu Bosne i Hercegovine. Obje države bi, stoga, trebale razmotriti mogućnost razmjene teritorija po principu “metar za metar”[3] i potpisati međudržavni sporazum kojim bi regulisale ova pitanja, te koji bi kasnije bio ratificiran od strane Parlamentarne skupštine i Predsjedništva BiH. Ovo bi svakako bilo najoptimalnije rješenje, kako za obje države, tako i za lokalno stanovništvo u cilju olakšanja svakodnevnog života i privredne djelatnosti.
Pored otvorenih graničnih pitanja sa Srbijom, Bosna i Hercegovina ima isti problem i sa Republikom Hrvatskom, sada punopravnom članicom Evropske unije što dodatno usložnjava situaciju.
[1] Vidi više: V. Đ. Degan: Međunarodno pravo kao osnova rješavanja preostalih sporova na području bivše SFRJ, Pravni fakultet Sveučilišta u Rijeci, Rijeka, Hrvatska, 2005.
[2] Ugovor o državnoj granici između Bosne i Hercegovine i Crne Gore (Službeni glasnik BiH – MU, br. 1/2016)
[3] Kompenzacija teritorija po dužini granice za koji se iskaže interes, a koji je jednak ili makar približan po kvalitetu i kvantitetu.
Ovaj tekst je isključiva odgovornost autora/ice, te ne označava nužno i stavove Inicijative za monitoring evropskih integracija BiH.