Piše: Amina Hujdur
U julu 2022. godine, načinjen je historijski korak u borbi za priznanjem djece rođene zbog rata[1], kada je Brčko distrikt BiH u okviru novousvojenog Zakona o civilnim žrtvama rata, prvi u Bosni i Hercegovini, zakonski prepoznao djecu rođenu usljed ratnog silovanja kao civilne žrtve rata. Tada je zakonski utemeljeno priznanje postojanja ove djece, pa samim tim i problema i posljedica koje je ratno silovanje ostavilo na njihove živote. Međutim, prvi zakonski odgovor na potrebe djece rođene zbog rata otvorio je i niz pitanja o preprekama, ali i prilikama koje možemo očekivati u nastavku borbe za priznanjem ove kategorije žrtava u ostatku BiH.
BiH je dugi niz godina bila nijema na postojane i probleme sa kojima se suočavaju djeca rođena zbog rata i njihove majke, preživjele ratnog silovanja. Sa teškim posljedicama ratnog silovanja, koje često podrazumijevaju psihološke, fizičke, ekonomske ali i društvene probleme, žrtve silovanja i njihova djeca najčešće su se nosili sami, bez dodatne podrške. Pa tako, kroz odrastanje djeca rođena zbog rata često su bila stigmatizirana i marginalizirana, izložena vršnjačkom nasilju te sveopštem društvenom odbacivanju. Jedan od prvih koraka ka njihovom društvenom priznanju došao je 2006. godine sa filmom „Grbavica“, režiserke Jasmile Žbanić, koji je upoznao veći dio bh. javnosti, ali i međunarodne publike, s posljedicama ratnog seksualnog nasilja po preživjele i njihove porodice. Borbu za priznanjem skoro primarno je predvodilo, ali i danas predvodi, civilno društvo — aktivisti/kinje, stručnjaci/kinje, predstavnici/e udruženja žrtava, novinari/ke i svi drugi borci/kinje za ljudska prava. Nekoliko godina kasnije, grupa preživjelih žrtava i aktivista/kinja je u cilju promovisanja inkluzije djece rođene zbog rata osnovala udruženje . Sa prvim javno podijeljenim pričama ove djece, poput Ajne Jusić i Alena Muhića, borba za društvenim i zakonskim priznanjem dobila je i lice. Broj djece rođen usljed ratnog silovanja i danas nije poznat. Dok je dio djece odrastao sa svojim majkama, pojedina djeca smještana su u domove za nezbrinutu djecu, koja su potom usvojena a neka i odvedena u strane zemlje. Veliki broj njih ni danas nije upoznat sa svojim porijeklom.
Nakon godina zanemarivanja, Brčko distrikt BiH se u julu 2022. godine odvažio na prvi, a ujedno i historijski korak zakonskog priznanja postojanja djece rođene zbog rata, . Taj čin je bio ponajviše simboličkog karaktera, budući da djeca, osim statusa civilne žrtve rata, u okviru Zakona nisu ostvarila nikakva dodatna prava, kao što su prioritet pri sticanju obrazovanja i stipendiranju. Pored toga, dio djece nije u mogućnosti da ostvari status, budući da je priznanje statusa ograničeno samo na djecu čije su majke već ostvarile status žrtve silovanja u ratu, što isključuje svu drugu djecu čije majke nisu tražile ovakav status i onu djecu koja su rođena usljed ratnog silovanja, ali ne poznaju svoju biološku majku. Ipak, ovo prvo priznanje otvorilo je put i za druge slične inicijative. Istog mjeseca Vlada Federacije BiH je usvojila Nacrt zakona o zaštiti civilnih žrtava rata, koji također predviđa priznanje za djecu, kao posebnu kategoriju civilnih žrtava rata. Dok je sa jedne strane ovaj Nacrt zakona u značajnoj mjeri odmakao od Zakona u BDBiH jer za djecu predviđa prava na prioritetno zapošljavanje, prioritetno stambeno zbrinjavanje, psihološku i pravnu pomoć, te ne uslovljava status djece statusom majke, on ipak nije odgovorio na pitanje podrške pri sticanju obrazovanja. Javna rasprava o Nacrtu zakona završena je u septembru ove godine, a trenutno Federalno ministarstvo rada i socijalne politike radi na unapređenju zakonskog teksta.
Ipak, međunarodni odjek i pozitivni komentari koji su uslijedili nakon prvog zakonskog priznanja djece rođene zbog rata nisu nezasluženi. Korak koji je napravio BDBiH, svrstao je (prije BiH to su uradile Norveška a potom i Kolumbija), te prva zemlja u regionu koja je odgovorila na pitanje djece rođene zbog ratova koji su uslijedili nakon raspada Socijalističke Federativne Republike Jugoslavija 1990-ih godina. Prije svega, novousvojeni Zakon odgovara na preporuke iz izvještaja Generalnog sekretara Ujedinjenih nacija iz 2022. godine kojim se zemlje pozivaju da omoguće djeci rođenoj zbog rata određena prava. Nadalje, Zakon BDBiH predstavlja odgovor na zajednički zahtjev Komiteta za eliminaciju diskriminacije žena i Komiteta za prava djeteta iz 2021. godine, te na Rezoluciju Vijeća sigurnosti UN-a iz 2019. o zaštiti i pomoći „djeci rođenoj zbog silovanja u sukobu i njihovim majkama“. Pored toga, zakonsko priznanje djece rođene zbog rata odražava i odluke Međunarodnog krivičnog suda iz 2021. godine u kojima je utvrđeno da su djeca rođena zbog silovanja i seksualnog ropstva direktne žrtve tih zločina i da imaju pravo na reparaciju. Glavni tužitelj Karim Khan je lično pohvalio ovaj „značajan korak“ u BDBiH i najavio da će „takvoj djeci moj ured posvetiti posebnu pažnju u istragama i krivičnom gonjenju“.
Zakonsko priznanje djece rođene zbog rata pozitivan je signal i na putu BiH ka Evropskoj uniji. Omogućavanje dodjele ovog statusa po prvi put u BiH može se smatrati pomakom u ispunjenju 14 ključnih prioriteta. Preciznije, napredak se odnosi na prioritet broj 5. “Poduzeti konkretne korake na unapređenju okruženja pogodnog za pomirenje kako bi se prevazišlo naslijeđe rata” te ključni prioriteta broj 13. “Unaprijediti zaštitu i inkluziju ranjivih grupa, posebno osoba sa invaliditetom, djece, LGBTI osoba, pripadnika romske zajednice, pritvorenika, migranata i tražilaca azila, kao i raseljenih lica i izbjeglica u cilju zatvaranja Aneksa VII Dejtonskog mirovnog sporazuma”.
Nakon višegodišnje borbe, čini se da je pitanje djece rođene zbog rata napokon dobilo pažnju kakvu je oduvijek trebalo da ima. Bit će potrebni veliki napori da se ispravi nepravda načinjena djeci rođenoj zbog rata i njihovim majkama, međutim, prve zakonske inicijative predstavljaju korak u pravom smjeru da se postigne taj cilj. Pred BiH je i dalje još mnogo posla. Prije svega, potrebno je osigurati da usvajanjem Zakona o zaštiti civilnih žrtava rata u FBiH, po kojem će, ujedno, i najveći broj djece iz BiH ostvarivati prava, odgovori na sve potrebe djece rođene zbog rata. To se se isključivo može uraditi uz konsultacije sa samom djecom i njihovim majkama. Nadalje, zakonsko rješenje bit će potrebno usvojiti i u entitetu Republika Srpska, a Zakon o civilnim žrtava rata BDBiH potrebno je unaprijediti kako bi se otklonile njegove trenutne manjkavosti. Da bi djeca zaista osjetila rezultate ovih napora, odgovornost je svih građana i građanki BiH da učine sve u cilju inkluzije ove djece i borbe protiv i dalje prisutne stigmatizacije.
[1] Napomena: U Bosni i Hercegovini, pojam “djeca rođena zbog rata” obuhvata kategoriju djece koja su rođena usljed ratnog silovanja, ali i djecu čiji su očevi pripadnici mirovnih snaga i/ili djelatnici stranih humanitarnih misija. U kontekstu ove analize, pod pojmom “djeca rođena zbog rata” referiše se na djecu koja su rođena usljed ratnog silovanja, imajući u vidu da se njima bavi Zakona o civilnim žrtvama rata BDBiH i Nacrt zakona o zaštiti civilnih žrtava rata u FBiH.
Stavovi izneseni u ovom tekstu, ne odražavaju nužno stavove članica Inicijative za monitoring evropskih integracija, kao ni same Inicijative.