Piše: Margareta Rončević
„Pink tax“ ili „tampon tax“ posljednih je nekoliko godina sve aktualnija tema. Ova praksa oporezivanja higijenskih proizvoda, s naglaskom na proizvode za higijenu koji se koriste tijekom menstruacije, prisutna je u većini država, a raspon poreza kreće se od 3 do 20%. Iako, sve što je medicinski neophodno se u prvom redu ne bi ni trebalo oporezivati, ovim politikama oporezivanja higijenski proizvodi postaju nedostižni luksuz za mnoge.
U nekim državama, ovi proizvodi oporezivani su u jednakoj mjeri kao karte za kino ili neki drugi proizvodi i usluge koji nisu neophodni za život, već se smatraju dodatnim troškovima. Upravo iznimno visoki porezi jedan su od glavnih uzroka takozvanog menstrualnog siromaštva, pošto se njihovim nametanjem diže cijena samih higijenskih proizvoda koji se koriste za vrijeme menstruacije. Menstrualno siromaštvo označava financijsku nemogućnost kupnje proizvoda neophodnih za higijenu tijekom menstruacije kao što su tamponi, ulošci i slično. Uz to, menstrualno siromaštvo obuhvaća i nemogućnost kupnje tableta i lijekova protiv bolova koji su, za mnogo osoba koje redovito imaju menstruaciju, velika potreba. Činjenica da u našem jeziku još uvijek ne postoji pojam ili riječi kojim bi se imenovao ovaj problem „pink taxa“, ogledalo je neosviještenosti i neinformiranosti društva o istome. Pitanje dostupnosti higijenskih proizvoda nije pitanje svjetonazora, političkih ideologija ili stajališta pojedinaca. To je pitanje siromaštva, ali i zdravlja, pošto govorimo o osnovnim higijenskim potrepštinama koje koristi veliki dio populacije bilo koje države svijeta i čije korištenje nije izbor, već stvarna potreba.
U Bosni i Hercegovini, porez u iznosu od 17% isti je za sve proizvode i usluge, a reguliran je Zakonom o porezu na dodanu vrijednost. Istu poreznu stopu ima i Luksemburg, država u kojoj minimalna mjesečna plaća iznosi otprilike 4000 BAM, što je, prema Agenciji za statistiku, tri puta više od prosječne mjesečne plaće u Bosni i Hercegovini. U posljednih godinu dana, bilo je više pokušaja da se ukine ova takozvana jedinstvena stopa PDV-a, te uvede diferencirana stopa na proizvode kao što su životne namirnice, dječiju opremu i hranu, lijekove, knjige… Iznos diferencirane stope na ove proizvode iznosio bi 7-8%, no niti jedna od predlaganih izmjena nisu usvojene u parlamentarnoj proceduri. Međutim, postojećim zakonom razni su proizvodi i usluge već potpuno oslobođeni PDV-a, kao, na primjer, usluge koje pružaju javne poštanske ustanove, promet dobara i pružanje usluga povezanih sa zaštitom djece i omladine pod uvjetom da se vrše u skladu sa propisima koji reguliraju oblast socijalne zaštite i osiguranja, i mnoge druge, što ukazuje na to da mogućnosti za napredak itekako ima.
Iako u Bosni i Hercegovini još uvijek nije napravljeno sveobuhvatno istraživanje od strane državnih ili drugih organizacija, a kojim bi se utvrdio točan broj osoba koje si ne mogu priuštiti higijenske proizvode koji se koriste za vrijeme menstruacije, ili su prisiljeni kupovati proizvode slabije kvalitete, činjenica da postoje incijative poput „Mjesečno s vama“ koja djeluje na području Sarajeva govore o stvarnoj potrebi za promjenom. Cilj i opis ove inicijative vrlo su jednostavni: „poklanjamo higijenske uloške ženama koje to sebi ne mogu priuštiti“, a njihovo postojanje dokaz je da i u Bosni i Hercegovini uistinu postoje osobe koje se susreću sa menstrualnim siromaštvom. Jednostavnom računicom od prije dvije godine, novinar_ka klix.ba zaključio_la je da, u tijeku svog života, jedna osoba sa redovitom menstruacijom potroši 2000 – 4000 BAM na higijenske proizvode potrebne za vrijeme menstruacije, što ne uključuje dodatne troškove na, na primjer, tablete za bolove.[1] Ovaj dodatni godišnji trošak pogađa isključivo djevojke i žene, što ukazuje na spolnu neravnopravnost poreznog sustava.
U susjednoj Hrvatskoj, 2020. godine Udruga za ljudska prava i građansku participaciju PaRiter provela je istraživanje o menstrualnom siromaštvu. Ovo je bilo prvo istraživanje takve vrste u Hrvatskoj, ali i jedno od rijetkih na području Europske Unije. O važnosti istraživanja i same teme koju obuhvaća govori podatak da je upitnik ispunilo 6084 osoba koje su imale menstruaciju u posljednjih godinu dana, neovisno o rodnom opredjeljenju. Rezultati istraživanja su poražavajući – otprilike 12% hrvatskih žena i djevojaka nemaju pristup dovoljnom broju higijenskih proizvoda kako bi ih redovito mijenjale, a otprilike isti broj si higijenske proizvode naprosto ne može uopće priuštiti. Veliki broj žena je također prisiljen štedjeti na higijenskim proizvodima zbog previsokih cijena ili kupovati proizvode slabije kvalitete iz istih razloga. PDV na higijenske proizvode većine država članica Europske Unije iznosi izmđu 3 i 9%. U Hrvatskoj je taj broj velikih 25%, unatoč tome što je Europski parlament 2019. godine usvojio “Rezoluciju o ravnopravnosti spolova i politikama oporezivanja u EU“ kojom su države članice pozvane da se ženske higijenske potrepštine izuzmu od oporezivanja PDV-om.[2]
Zastupnica u Hrvatskom saboru, Anka Mrak Taritaš, zajedno sa svojim kolegicama i kolegama već je par puta predlagala zakon kojim bi se smanjila stopa poreza na dodanu vrijednost za ženske higijenske potrepštine sa 25% na 5% čime bi ovi proizvodi postali dostupniji, ali bi se i smanjila nejednakost u hrvatskom poreznom sustavu. Prema nekim podacima, žene u Hrvatskoj godišnje uplate skoro 130 milijuna HRK (otprilike 34 mil BAM) preko kupovine higijenskih proizvoda bez kojih naprosto ne mogu. Ovaj prijedlog posljedni je put odbijen u oktobru ove godine od strane Vlade Republike Hrvatske, a na štetu svih koji ženske higijenske proizvode moraju redovito koristiti. Kao glavni razlog odbijanja, Vlada Republike Hrvatske navodi trenutne cjelovite porezne reforme koje su dio Programa Vlade Republike Hrvatske 2020-2024., te smatra da se porez na higijenske proizvode mora analizirati kao dio cjelokupnog poreznog sustava, a ne kao na izolirani slučaj. U međuvremenu, stotine djevojčica, djevojaka i žena neće imati pristup osnovnim higijenskim potrepštinama.[3]
Unatoč lošoj praksi Vlade Republike Hrvatske, postoje inicijative na lokalnim razinama koje shvaćaju ozbiljnost problema i poduzimaju konkretne korake u rješavanju istih. Prva na takvu incijativu odlučila se Strojarsko-prometna srednja škola iz Varaždina pod vodstvom ravnateljice Snježane Klarić. Lokalna tvrtka Colas, u kojoj učenici i učenice godinama odrađuju praksu, a kasnije se i zapošljavaju, glavni je sponzor za higijenske proizvode koji su besplatno dostupni u školskim wc-ima za učenice, ali i zaposlenice. Tehnička škola Ruđera Boškovića iz Vinkovaca također omogućava uloške i tampone koje učenice mogu nabaviti u uredima pedagoginje, školskoj administraciji, biblioteci, tajništvu i računovodstvu.
Počevši od idućeg polugodišta, uprava Grada Rijeke se odlučila na omogućavanje besplatnih uložaka u svim osnovnim školama u kojima je Grad osnivač. Grad Karlovac će osigurati higijenske proizvode u svim osnovnim školama, također počevši od idućeg polugodišta.[4]
Iako ove inicijative vrijede svake pohvale i treba ih poticati, djevojke i žene osuđene su na proaktivan pristup pojedinaca i lokalnih zajednica, umjesto da se problem sistematski riješi kao što je to slučaj u Škotskoj. U novembru 2020. godine, škotski parlament jednoglasno je donio odluku kojom se osiguravaju besplatni higijenski proizvodi za sve. Nekoliko godina prije, Škotska je osiguravala besplatne higijenske proizvode u svim školama, univerzitetima i drugim obrazovnim institucijama. Ovom odlukom, škotska vlada osigurala je skoro 10 mil GBP (skoro 23 mil BAM) kako bi pomogle lokalnim vlastima i obrazovnim institucijama da osiguraju besplatne higijenske proizvode za sve kojima su potrebni, ali i uspostavila zakonski okvir prema kojem su ovi proizvodi istinski postali dostupni svima. Na stranicama škotske vlade, zainteresirani se mogu informirati o lokalnim centrima i distributerima koji su dužni na diskretan i human način osigurati i podijeliti higijenske proizvode. Vođena primjerom Škotske, u Engleskoj se od januara također dijele besplatni higijenski proizvodi u osnovnim školama. Dijelovi SAD-a, Kanada, Kenija, Australija, Indija i Libanon samo su neke od država koje su oporezivanje na ove proizvode svele na nulu, ili ga uvelike smanjile.[5]
Osim što ovakvi zakoni i inicijative promiču socijalnu jednakost, također su jedna od mogućnosti kojima se može poboljšati utjecaj na okoliš. U septembru ove godine, katalonska vlada najavila je distribuciju besplatnih higijenskih proizvoda koji će se dijeliti u obrazovnim institucijama, centrima i organizacijama koje rade sa ženama u ranjivim situacijama. Katalonska vlada promovira proizvode višekratne uporabe, kao što su menstrualne čašice, čija upotreba ima pozitivan utjecaj na zdravlje, okoliš i ekonomiju. Higijenski proizvodi višekratne uporabe, za razliku od tampona ili uložaka, ne mogu prouzročiti toksični šok, mogu se koristiti puno duži vremenski period, jednostavni su za upotrebu, a i količinski proizvode manje otpada.[6]
Bosna i Hercegovina se potpisivanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju 2008. godine obvezala da će postepeno prilagođavati svoj zakonodavni okvir sa pravnom stečevinom Europske Unije. Ratifikacijom ovog Sporazuma 2015. godine, Bosna i Hercegovina još je jednom potvrdila svoju želju da postane članicom Unije. Pravna stečevina Europske Unije, uz sam zakovodavni okvir, obuhvaća i rezolucije kao što je već spomenuta “Rezoluciju o ravnopravnosti spolova i politikama oporezivanja u EU“.
U svrhu revizije poreznog okvira, trenutno se u Bosni i Hercegovini provode javne konsultacije u vezi sa Nacrtom Zakona o porezu na dodanu vrijednost. Sukladno tome, Sarajevski Otvoreni Centar prepoznao je priliku za promjenu i pokrenuo inicijativu da se smanji, tj. potpuno oslobodi od plaćanja PDV-a na higijenske proizvode, uključujući tampone i uloške, ali i na dječije pelene, podloške za pelene, pelene za odrasle, te slične higijenske predmete. Dodavanjem navedenih proizvoda u zakonski okvir, svi već definirani proizvodi i usluge koji su oslobođeni plaćanja PDV-a, bili bi netaknuti. Takozvanom Inicijativom za ukidanje poreza na higijenske proizvode za žene i djecu, uključeni su proizvodi za žene, djecu, starije osobe i osobe s invaliditetom, što se može smatrati korakom više od onoga što sama Europska Unija postavlja svojim državama članicama. Ovo je, između ostalog, i jedna od prilika za Bosnu i Hercegovinu da uskladi svoje porezne okvire sa europskim regulativama što bi doprinijelo njenoj integraciji u Europsku Uniju, a samim time i povećala kvaliteta života u Bosni i Hercegovini, pogotovo za polovinu njezinih stanovnica. Sistematska promjena, koju spomenuta Inicijativa zagovara, uvelike je kvalitetniji pristup poboljšanja kvalitete života od izoliranih lokalnih inicijativa. Također, ovo je prvi korak ka praćenju primjera država i vlada koje sveobuhvatno promiču boljitak na socijalnom, ekonomskom, zdravstvenom i okolišnom nivou za svoje građane i građanke, te se kao takav treba podržati.[7]
[1] Više informacija dostupno je na sljedećem linku.
[2] “Rezoluciju o ravnopravnosti spolova i politikama oporezivanja u EU“ možete pronaći na sljedećem linku.
[3] Više informacija dostupno je na sljedećim linkovima: 1. i 2.
[4] Više informacija dostupno je na sljedećim linkovima: 1., 2., 3. i 4.
[5] Više informacija na sljedećim linkovima: 1., 2. i 3.
[6] Više informacija na sljedećem linku.
[7] Više o Inicijativi za ukidanje poreza na higijenske proizvode za žene i djecu pronađite na sljedećem linku.
Stavovi izneseni u ovom tekstu, ne odražavaju nužno stavove članica Inicijative za monitoring evropskih integracija, kao ni same Inicijative.