Autor: Mr Edis Fočo
Juli, 2018
Bosna i Hercegovina na putu ka punopravnom članstvu u Evropsku uniju (EU) će pregovarati u više od 30 poglavlja, gdje se poglavlje V odnosi na javne nabavke. Ovo poglavlje nosi naziv javne nabavke, ali obuhvata i oblast koncesija i javno-privatnog partnerstva. Direktive EU 17/2004 i 18/2004 su obuhvatale i oblast koncesija, međutim donošenjem novih direktiva EU koncesije su dobile zasebnu direktivu (Direktiva EU 23/2014), što predstavlja razliku u odnosu na raniju legislativu EU. Oblast javno-privatnog partnerstva još uvijek nije uređena direktivom, već dokument smjernica daje upute zemljama članicama kako da urede ovu oblast.
Direktive EU 24/2014 i 25/2014 uređuju oblast javnih nabavki na način da se „ubrzaju“ procesi koji se direktno ili indirektno vežu za ovu oblast, kao i da se unaprijedi pozicija malih i srednjih preduzeća. Također, nove direktive znatno detaljnije razrađuju elektronske alate koje zemlje članice treba da integrišu u svoja zakonodavstva, te na taj način proces javnih nabavki učine transparentnijim i dostupnijim svim zainteresiranim potencijalnim privrednim subjektima.
Harmoniziranost bh. propisa o javnim nabavkama sa Direktivama EU iz 2014. godine
Bosna i Hercegovina kroz Zakon o javnim nabavkama („Službeni glasnik BiH“ broj 39/14) je harmonizirala odredbe sa direktivama EU iz 2004. godine, koje su u periodu donošenja bile na snazi. Ali u fazi izrade zakonskih rješenja, neka od rješenja su bila identična rješenjima iz direktiva iz 2014. godine. Nadalje, stepen razvoja tržišta u Bosni i Hercegovini, nepostojanje baza podataka javno dostupnih za privredne subjekte u BiH (npr. u pogledu izmirivanja poreskih obaveza, obaveza za doprinose, pravosnažnih presuda za krivična djela koja su smetnja za učešće u postupku javnih nabavki) predstavlja ograničenja koja u tom periodu su prevaziđena sa izjavama koje daje privredni subjekt. Naime, samo izabrani ponuđač je obavezan dostaviti potvrde ili uvjerenja nadležnih institucija u pogledu dokazivanja lične sposobnosti. Ovakvo rješenje je i u direktivama EU iz 2014. godine (Europska jedinstvena dokumentacija o nabavi) . Međutim, direktive EU su otišle i korak dalje i ustrojavaju jedinstveni registar za sve privredne subjekte svih zemalja članica, tako da ponuđači neće trebati dostavljati bilo kakve dokaze, već će sve provjere raditi ugovorni organ kroz registar (Internetsko spremište potvrda e-Certis). Ovo rješenje iz direktiva EU bit će poseban izazov u pogledu harmonizacije, zbog ustavnog ustroja Bosne i Hercegovine, te omogućavanja nesmetanog pristupa bazama podataka u svakom dijelu zemlje.
Sljedeća razlika u odnosu na nove direktive EU se vidi u vrstama postupaka javne nabavke, gdje se uvodi nova vrsta postupka – partnerstvo za inovacije i takmičarski dijalog uz pregovore. Ove procedure uvode visok stepen fleksibilnosti, te da bi se preuzele ove vrste postupaka, treba sačekati iskustva zemalja članica, kao i prakse koje će se javiti kroz primjenu.
U pogledu odredbi o e-nabavkama, a koje obuhvaćaju objavu obavještenja, besplatan i direktan pristup tenderskoj dokumentaciji, odredbe Zakona o javnim nabavkama su u potpunosti usaglašene sa Direktivama EU. E-ponuda, e-evaluacija i e-ugovor su naredna faza u razvoju sistema elektronskih javnih nabavki.
Pored sistem e-nabavki, postoji niz elektronskih alata, koje direktive EU iz 2014. godine detaljnije razrađuju. Bosna i Hercegovina ima e-aukciju kao alat, koji je već u primjeni, ali ono što će biti izazov su svakako dinamički sistem kupnje i e-katalozi. Naime, ovdje se radi o tome da ugovorni organi razvijaju svoje dinamičke sisteme kupnje i e-kataloge. Pitanje je koliko ugovornih organa će razviti ove e-alate i koristiti ih. U Bosni i Hercegovini je mali broj ugovornih organa koji imaju nabavke velike vrijednosti, a razvoj elektronskog alata je skup. E-katalozi su također predmet kojim se trebaju baviti ugovorni organi, jer katalozi ugovornih organa su različiti (npr. oblast vodosnadbjevanja ima različite predmeta nabavke u odnosu na eletroenergetsku oblast).
Pitanje potpunog preuzimanja odredbi o sprečavanju korupcije i sukob interesa u oblasti javnih nabavki je novina u tekstu direktiva EU. Iako je Zakon o javnim nabavkama preuzeo većinu odredbi koje se referišu na ovo pitanje, još uvijek nemamo potpunu harmoniziranost u ovom segmentu, a potrebno je u sto kraćem roku izvršiti harmonizaciju, pa čak i još strožije u Zakonu definisati ovo pitanje, jer ne samo percepcija, već i različita istraživanja domaćih i stranih institucija i NGO-a ukazuju na visok stepen korupcije u ovoj oblasti. Interesantno je da je to prepoznato i u zemljama EU, pošto je definisano i u direktivama EU o javnim nabavkama. Dakle ni zemlje članice nisu imune na korupciju u ovoj oblasti.
I na kraju bih se osvrnuo na još jedno novo rješenje u direktivama EU, a koje nije definisano u Zakonu o javnim nabavkama, a to je prethodna provjera tržišta. Praksa je do sada pokazala da je planiranje najslabija karika u lancu nabavke, a planiranje je direktno vezano za provjeru tržišta, kako u pogledu potrebnih finansijskih sredstva, tako i u pogledu novih tehničkih ili tehnoloških rješenja. Ove odredbe treba što prije integrisati u naše propise o javnim nabavkama.
Posebni režimi javnih nabavki su kroz direktive EU iz 2014. godine doživjeli manje izmjene, koje se neznatno razlikuju od rješenja iz Zakona o javnim nabavkama, izuzev usluga koje su specifične (Aneks II, dio B Zakona) i koje zahtjevaju znatno fleksibilniji režim nabavki. U Evropskoj uniji su prepoznali specifičnosti nekih od usluga i te usluge su „premještene“ u izuzeća od primjene direktiva EU. Trenutno zakonsko rješenje je djelimično usaglašeno sa direktivama EU.
Rješenja iz direktiva EU u pogledu kriterija za dodjelu ugovora bitno se razlikuju od ranijih direktiva. Kriteriji za dodjelu ugovora su ekonomski najpovoljnija ponuda i kriterij životnog ciklusa predmeta nabavke, dok je kriterij najniža cijena brisan iz direktiva EU. Zemlje članice koje su radile na harmonizaciji nacionalnih zakonodavstava sa novim direktivama imale su obavezu da preuzmu ova dva kriterija, ali do danas nema pozitivnih iskustva niti dobre prakse u pogledu kriterija životni ciklus predmeta nabavke, tako da bi bilo dobro sačekati da se vidi kako će ovaj kriterij zaživjeti u zemljama članicama, pa tek onda razmotriti mogućnost njegovog integrisanja u zakonsko rješenje u Bosni i Hercegovini.
Nastavak procesa harmonizacije i dobrih praksi
Preuzimanje direktiva EU u ovoj oblasti treba ići postepeno, odnosno da prati jačanje tržišta, te harmonizaciju propisa iz drugih oblasti koje su u direktnoj ili indirektnoj vezi sa propisima o javnim nabavkama. Za ovaj stadij pristupanja Bosne i Hercegovine Evropskoj uniji, imamo visok stepen usaglašenosti propisa, ali nam nedostaje dobre prakse i kvalitetne obuke za kadrove koji rade na javnim nabavkama. Također, potrebno je ojačati i kadrove u drugim organima i institucijama koji se bave praćenjem i procesuiranjem vezano za oblast javnih nabavki.
Ovaj tekst je isključiva odgovornost autora/ice, te ne označava nužno i stavove Inicijative za monitoring EU integracija u BiH