Oktobar, 2018.
Autor: Harun Išerić
Prošlo je deset godina od prvih koraka poduzetih u cilju kreiranja Strategije tranzicijske pravde u BiH. Naime, u 2008. i 2009. godini su održane inicijalne konsultacije o ovom pitanju, a u januaru 2010. godine, Vijeće ministara je donijelo odluku o formiranju ekspertne radne grupe, kao privremenog, interresornog i ekspertnog tijela, sa zadatkom da izradi nacrt Strategije tranzicijske pravde i Akcionog plana za njeno provođenje. Rok za izradu Strategije i Akcionog plana je bio mart 2012. godine (dvije godine od imenovanja članova radne grupe u martu 2010. godine).
Prvi izvještaj o radu radne grupe za period april 2010. – april 2011. je Vijeće ministara usvojilo u junu 2011. godine. Tada su državna ministarstva pravde i ljudskih prava i izbjeglica zadužena da „preduzmu potrebne korake prema entitetskim vladama kako bi se otklonile nastale poteškoće u vezi s prisustvom i radom njihovih predstavnika u radu na izradi Strategije tranzicione pravde i akcionog plana.“ Drugi izvještaj o radu radne grupe za period maj 2011. – juli 2012. je Vijeće ministara „razmotrilo“ na sjednici u martu 2013. godine i zatražilo od Vlade Republike Srpske (RS) „eksplicitan odgovor na pitanja zašto predstavnici RS ne učestvuju u radu ekspertne radne grupe i da li će u narednom periodu učestvovati u radu ove grupe.” Uz drugi Izvještaj je dostavljen radni nacrt Strategije i Akcionog plana. Vremenski okvir za provođenje Strategije je bio 2012-2016.
Već od februara 2011. godine, predstavnici ministarstava RS nisu prisustvovali sastancima radne grupe pravdajući to činjenicom da se “Vlada RS nije odredila o nacrtu strateških ciljeva” Strategije. Odsustvo predstavnika vlasti RS, je vodilo ka izostanku drugih predstavnika iz RS (od oktobra 2012.). U odgovoru na pitanje o Strategiji tranzicijske pravde u Upitniku Evropske komisije, RS je istakla da su njeni predstavnici blokirali rad ekspertne grupe zbog toga što su njeni članovi mogli biti “preglasani”, sve dok se izmjenom Poslovnika o radu to nije onemogućilo i iz razloga što se kroz strateške ciljeve Strategije prenosila entitetska nadležnost na državu BiH i zbog toga što se “sva problematika treba riješiti na entitetskom nivou.”
U 2012. godini su održane javne rasprave, okrugli stolovi u Sarajevu i Banjoj Luci i javne konsultacije o radnom nacrtu Strategije i Akcionog plana. Tokom cijelog procesa, UNDP u BiH je pružao podršku radu ERG, koja je okončana krajem 2013. godine, kada je njegov rezidentni predstavnik dostavio predsjedavajućem Vijeća ministara nacrt Strategije.
Sve do 2016. godine Strategija je sakupljala prašinu u državnim institucijama. Tada je zahvaljujući Delagaciji EU u BiH ponovo postala jedno od aktuelnih pitanja u Ministarstvu pravde. Delegacija je usmeno tražila informaciju o fazi u kojoj se nalazi izrada i usvajanje Strategije, te je dostavila Ministarstvu pravde dokument EU pod nazivom „Politički okvir Europske unije koji se odnosi na podršku tranzicijskoj pravdi.” Ministarstvo je potom ažuriralo i uskladilo finalni radni nacrt Strategije sa ovim dokumentom, te uputilo Vijeću ministara. U februaru 2017. godine je za tačku dnevnog reda sjednice Vijeća ministara predložena “Informacija o ažuriranju finalnog radnog nacrta Strategije tranzicijske pravde u Bosni i Hercegovini i Akcionog plana za njenu provedbu.” U zaključcima je bilo predloženo usvajanje Informacije i ponovno usaglašavanje novog nacrta Strategije između Vijeća ministara, entitetskih vlada i Vlade Brčko distrikta “nakon čega će usaglašeni prijedlog Strategije tranzicijske pravde u Bosni i Hercegovini biti upućen Vijeću ministara i Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine na razmatranje i usvajanje.“ Međutim, na dan sjednice Vijeća ministara, ova tačka je skinuta sa dnevnog reda. U odgovoru na Upitnik Evropske komisije, skidanje sa dnevnog reda se objašnjavalo time da je nakon dodatnih konsultacija sa Ministarstvom za ljudska prava i izbjeglice, Ministarstvo pravde odlučilo da se pripremi nova informacija o ažuriranju finalnog radnog nacrta Strategije i Akcionog plana. Tek nakon što Vijeće ministara usvoji Informaciju i zaključke, moći će se poduzeti daljnji koraci na finalizaciji Strategije i Akcionog plana, i njihovom upućivanju u procedure za usvajanje.
Na ovom mjestu ćemo se kratko osvrnuti na tranzicijsku pravdu u politikama Evropske unije. U julu 2015. godine, Vijeće EU je usvojilo Akcijski plan za ljudska prava i demokratiju 2015-2019. godinu, koji je usmjeren ka implementaciji Strateškog okvira za ljudska prava i demokratiju EU usvojenog 2012. godine. Jedan od ciljeva Akcijskog plana je i “ukidanje nekažnjivosti, jačanje odgovornosti i promicanje i podržavanje tranzicijske pravde.” Za ostvarivanje cilja, predviđeno je razvijanje i implementiranje Unijske politike tranzicijske pravde. Tako je Vijeće ministara vanjskih poslova u novembru 2015. godine donijelo Politički okvir Europske unije koji se odnosi na podršku tranzicijskoj pravdi. U usvojenim zaključcima koji prethode Političkom okviru, ističe se da je “tranzicijska pravda ključni prioritet za EU kada se angažira u situacije grubih kršenja ljudskih prava i teških kršenja međunarodnog humanitarnog prava i međunarodnog krivičnog prava.” Također, istaknuto je da EU ostaje jedna od najvećih svjetskih donatora finansijskih doprinosa incijativi za tranzicijsku pravdu širom svijeta. U strategiji za „kredibilnu perspektivu proširenja za pojačan angažman EU sa Zapadnim Balkanom“ se navodi da će Evropska komisija povećati podršku incijativama za pomirenje što uključuje podršku tranzicijskoj pravdi. U konačnici, Evropska komisija u Izvještaju o BiH za 2018. godinu navodi da “Strategija tranzicijske pravde tek treba da bude donesena.”
Prikaz procesa izrade i pokušaja usvajanja Strategije ukazuje da bosanskohercegovačkim političarima nedostaje hrabrosti i odlučnosti da se Strategija konačno usvoji. Planiranje njenog usvajanja se predviđalo u programima rada različitih institucija iz godine u godinu. Strategija je tako bila sastavni dio Srednjoročnog plana rada Ministarstva pravde za period 2016-2018. ili godišnjih planova rada Ministarstva, ali nikada nije ugledala svjetlo dana, i to zbog, riječima Ministarstva, “drugih prioritetnih aktivnosti” ili “političkih osporavanja.” Prema novom nacrt Strategije, njen vremenski plan realizacije je 2018-2022. godina. Godina 2018. je već izgubljena. Isto se može reći i za 2019. godinu, koja će proteći u formiranju koalicijske vlade i konsolidaciji nove vlasti u BiH. Tako od prvog radnog nacrta Strategije čiji je period realizacije bio 2012-2016. godina, bh. društvo je dovedeno u situaciju u kojoj je prijeko potrebna Strategija tranzicijske pravde misaona imenica i čija implementacija se može potencijalno očekivati tek od 2020. godine – 25 godina poslije završetka međunarodnog oružanog sukoba u BiH. Neusvajanje Strategije ili njeno odugovlačenje samo produbljuje rane u bh. društvu, najranjivije građane BiH, žrtve sukoba, ostavlja na margini i bez ikakve sistematske podrške i pomoći, i u konačnici predstavlja prepreku ka izgradnji budućnosti BiH na zdravim temeljima suočavanja sa prošlošću i pomirenja. Jedina iskra nade da će Strategija i Akcioni plan možda u konačnici biti usvojeni u Vijeću ministara i Parlamentarnoj skupštini BiH jesu EU integracije i utjecaj koji Delegacija EU ima na vlasti u BiH, s obzirom da tranzicijska pravda i strategija za njeno provođenje predstavljaju jedan od EU prioriteta za BiH.
Ovaj tekst je isključiva odgovornost autora, te ne označava nužno i stavove Inicijative za monitoring evropskih integracija BiH.