Februar, 2019
Autor: Haris Ljevo
Loši politički odnosi između Bosne i Hercegovine i Hrvatske doživjeli su kulminaciju u posljednjih godinu i pol dana nakon što je Međunarodni sud pravde u Hagu donio pravomoćnu presudu u slučaju tzv. Herceg-bosanske šestorke, te presudio da je postojao Udruženi zločinački poduhvat protiv BiH iza kojeg je stajao tadašnji hrvatski državni vrh predvođen predsjednikom Franjom Tuđmanom i ministrom odbrane Gojkom Šuškom.
Umjesto suočavanja s istinom i prihvatanjem presude Međunarodnog suda, današnji politički vrh Hrvatske predvođen predsjednicom Kolindom Grabar-Kitarović i premijerom Andrejom Plenkovićem, preko bivšeg člana Predsjedništva BiH Dragana Čovića, odlučio je svakodnevnim miješanjem u unutrašnje stvari BiH otežavati ionako komplikovane političke odnose u BiH.
Tri glavne teme koje su u posljednjih godinu dana dominirale javnim prostorom BiH i Hrvatske bile su: početak izgradnje Pelješkog mosta uprkos protivljenju BiH, problem s bh. imovinom u Hrvatskoj, te svakodnevno opstruiranje evropskog puta BiH od strane hrvatskih zastupnika u Evropskom parlamentu.
Izgradnja Pelješkog mosta
Hrvatska je već godinama najavljivala početak izgradnje Pelješkog mosta, čemu se službena politika BiH oštro protivila. Međutim, Hrvatska je u tome imala veliku pomoć državnih ministara BiH iz redova HDZ-a, koji su uvijek između države koju zastupaju i susjedne Hrvatske birali susjednu. Svoje odluke pravdali su borbom za dobrosusjedske odnose. Početkom godine, Hrvatska je, ipak, krenula u izgradnju mosta.
Godinama su iz BiH dolazile poruke protivljenja izgradnji mosta, ali ozbiljna i žestoka poruka prema Briselu upućena je tek nakon što su prve mašine stigle na Pelješac. Hrvatska gradnjom mosta želi povezati poluotok Pelješac i jug Hrvatske, čime bi cestovni saobraćaj zaobilazio teritorij Bosne i Hercegovine. Most je sa 357 miliona eura finansirala EU preko svoje kohezijske politike, čiji je cilj smanjiti nejednakost između bogatih i siromašnih regija unutar evropskog bloka.
Član Predsjedništva BiH Željko Komšić, ali i drugi visoki zvaničnici BiH, poput Bakira Izetbegovića, Denisa Zvizdića, Nermina Nikšića i drugih, najavili su kako bi BiH mogla tužiti Hrvatsku Međunarodnom sudu za pravo mora u Hamburgu zbog kršenja Međunarodne konvencije o pravu mora povlačenjem morske granice.
Službena Hrvatska se ne osvrće previše na poruke iz BiH. Premijer Andrej Plenković slavodobitno poručuje kako sve ide prema planu: “Sve ide jako dobro, dinamika posla gledajući ukupno čak je i brža nego je predviđano, a krajnji rok za dovršetak svih pristupnih cesta i Pelješkog mosta je 31. januar 2022. godine”, rekao je Plenković novinarima na Pelješcu prilikom otvaranja radova, te se zahvalio evropskim institucijama na pomoći, prenijela je državna agencija Hina.
Imovina Bosne i Hercegovine u Hrvatskoj
Drugi problem u odnosima dvije zemlje je imovina BiH u Hrvatskoj. Nakon raspada Jugoslavije, pitanja sukcesije imovine rješavala su se prvo jedinstvenim zakonima, da bi potom bili zamijenjeni bilateralnim sporazumima. Međutim, zbog složenih političkh odnosa u BiH, takav sporazum između dvije zemlje nikad nije potpisan. U BiH preovladava mišljenje da najveći dio odgovornosti za nastalu situaciju oko bh. imovine u Hrvatskoj snose upravo vlasti u Hrvatskoj koje, nepoštivanjem Ugovora o sukcesiji i insistiranjem na Uredbi iz 1992. godine, onemogućavaju subjektima iz BiH upravljanje i raspolaganje ovom imovinom.
Jedna od rijetkih osoba u BiH koja se ozbiljno bavila ovim pitanjem je novinarka Ines Tanović-Sijerčić. U jednom od svojih tekstova na ovu temu, ona je napisala kako se dio problema krije i u činjenici da BiH dugo nije imala čak niti konačan spisak imovine koju potražuje, a situaciju dodatno komplikuje i neriješen pravni status titulara, naprimjer sindikata, što je kroz godine ostavilo prostora da se u priču upetljaju i različiti mešetari koji su za neutvrđene iznose i donekle utvrđene načine, pokušavali, a neki čak i uspijevali, da dio imovine prodaju ili iznajme.
Među spornim primjerima nalazi se onaj iz općine Gradac, najboljeg primjera kompleksnosti nastale situacije. Prije rata, ova mala općina imala je čak 18 odmarališta, hotela i drugih nekretnina bosanskohercegovačkih i srbijanskih vlasnika. Danas su to zapušteni i ruševni objekti na atraktivnim lokacijama uz more, čiji status žele riješiti i općina Gradac i njihovi vlasnici iz BiH, ali ne na obostrano zadovoljstvo.
Pored zabrane raspolaganja imovinom, veliki broj vlasnika iz BiH suočava se i s problemom dokazivanja pravnog naslijeđa. Sindikat radnika trgovine i uslužnih djelatnosti BiH koji u općini Gradac potražuje dva objekta – Odmaralište trgovinskih radnika “Trgovci” i objekt Vile Bosanke, godinama nije u mogućnosti dokazati, a time niti uknjižiti vlasništvo nad ovim nekretninama. Iako u zemljišno-knjižnom izvatku stoji da je vlasnik objekta Republički sindikat radnika trgovine i uslužnih djelatnosti, današnji Sindikat nije priznat kao njegov pravni nasljednik. Naime, u bivšoj SFRJ sindikati su bili društveno-političke organizacije, a danas su u BiH registrirani kao udruženja. Ministarstvo pravde BiH još uvijek nije reguliralo njihov status nasljednika nekadašnjih republičkih sindikata i ne zna se hoće li se to i dogoditi.
Odnos Hrvatske kao članice EU spram BiH
Treći problem u odnosima dvije zemlje je mogućnost Hrvatske, kao članice EU, da kroz evropske institucije blokira evropski put BiH u svakoj prilici. Hrvatska je u samo zadnjih nekoliko mjeseci nakon izbora u BiH, na kojima je u utrci za člana Predsjedništva BiH Željko Komšić pobijedio njihovog favorita Dragana Čovića, u nekoliko navrata pokrenula raspravu u Evropskom parlamentu kako bi skrenula pažnju na, navodno, kršenje prava Hrvata u BiH da biraju svoje političke predstavnike.
Krajem novembra prošle godine Hrvatska nije naišla na razumijevanje evropskih zvaničnika na sastanku ministara vanjskih poslova zemalja EU na kojem se razgovaralo o izborima u BiH. Dok je hrvatska ministrica vanjskih poslova Marija Pejčinović Burić zastupala tezu o legitimnom predstavljanju, ostali ministri su istakli kako BiH u EU može samo kao građanska država.
“Naravno da nakon više od 20 godina Evropa ide drugim smjerom. Ide se prema građanskom principu. To je onaj dio problema gdje su države na različitim pozicijama. Dakle, ide li se gledati na BiH kroz važeći Ustav i odredbe koje je donio Daytonski mirovni sporazum, dakle konstituivnost naroda i zastupljenost svih ostalih građana na način kako je to propisano ili da se ide na put koji definira evropska pravna stečevina, a to je da države trebaju biti uređene na moderan način, prema modelu, kada su izbori u pitanju, jedan čovjek – jedan glas. Dakle, tu je stvar pristupa kako gledati na BiH”, kazala je Hini nakon sastanka u Briselu krajem novembra Pejčinović Burić, te na taj način javno priznala kako hrvatske akcije nemaju baš dobar prijem kod čelnika EU.
Pored toga, imali smo i situaciju u kojoj je Hrvatska, kao jedina članica EU, blokirala izvoz mlijeka i mliječnih proizvoda, zatim piletine, iz BiH u EU. Iako za ovo nije bilo nikakvog razloga, Hrvatska je odlučila, nasuprot svim drugim članicama EU, pokazati mišiće i blokirati BiH. Sve pod plaštom dobrosusjedskih odnosa.
Zaključak
Hrvatska svaku priliku koristi da blokira BiH, ali treba imati na umu da za to ima i veliku podršku državnih zvaničnika iz BiH, odnosno kadrova HDZ-a, koji su u prošlosti, a i sada, svojim radom često išli u korist Hrvatske na uštrb BiH.
BiH je imala priliku podnijeti tužbu protiv Hrvatske zbog izgradnje Pelješkog mosta, ali za podnošenje tužbe potrebna je bila jedinstvena odluka svih članova Predsjedništva BiH. Tužba se nije mogla podnijeti bez saglasnosti bivšeg člana Predsjedništva Dragana Čovića, koji je koristio svoj položaj da štiti interese Hrvatske. Na taj način treba posmatrati i žestoke reakcije Hrvatske zbog Čovićevog poraza od Komšića, jer su svjesni da u Predsjedništvu BiH više nemaju svog čovjeka.
Dakle, postoji opravdana sumnja, da Hrvatska, kako BiH bude napredovala na svom evropskom putu, iskoristi svoje mehanizme kako bi blokirala ili usporila taj put.
Ovaj tekst je isključiva odgovornost autora, te ne označava nužno i stavove Inicijative za monitoring evropskih integracija BiH.