Autor: Branko Ćulibrk
Društvena diskriminacija seksualnih manjina i dalje je rasprostranjena u mnogim evropskim državama, ali poštivanje prava LGBTIQ osoba je veoma bitno pitanje na putu ka EU integracijama za BiH i predstavljaju sastavni dio pregovora o procesu pristupanju EU, kao i svakog godišnjeg izvještaja Komisije EU o napretku.
Nažalost, svjedoci smo da se ljudska prava LGBTIQ osoba u BiH svakodnevno krše, a samo jedan od razloga za ovakvo stanje je nespremnost vlasti da uspostave institucionalne i pravne mehanizme koji bi zaštitili ovu kategoriju stanovništva. Sa druge strane, potrebno je vršiti konstantan pritisak da se prije svega provode postojeći zakoni i usvoje novi zakoni koji garantuju i štite prava LGBTIQ osobe. U ovom momentu čini se da je da je proces pridruživanja Bosne i Hercegovine Evropskoj Uniji jedan od najvažnijih međunarodnih procesa koji nude ove strukturalne promjene.
Ipak je evidentan napredak u prepoznavanju i osuđivanju kršenja prava na seksualno i rodno samoopredjeljenje kao ljudskog prava, kako na međunarodnom, tako i na lokalnom planu.
Kao prioritetne mjere koje bi se trebale poduzeti u okviru izvještaja o napretku navode se usvajanje Akcionog plana za unapređenje ljudskih prava i osnovnih sloboda LGBTIQ osoba u Bosni i Hercegovini za period 2021 – 2023, usvajanje zakona o životnim zajednicama osoba istog spola i pravno priznavanje rodnog identiteta i pokrivanje troškova prilagodbe pola zdravstvenim osiguranjem.
Dalje se navodi se da je zakonodavni i institucionalni okvir o osnovnim pravima u velikoj mjeri uspostavljen. Tokom ovog izvještajnog perioda posebno je značajno usvajanje “Akcionog plana za unapređenje ljudskih prava i osnovnih sloboda LGBTIQ osoba u Bosni i Hercegovini za period 2021–2024. ” koji je usvojen u julu 2022. godine. U fokusu Akcionog plana je ostvarivanje tri opšta cilja: jednake mogućnosti i zabrana diskriminacije, jednaka prava u svim oblastima života i društvo poštovanja raznolikosti. Iako se navodi da usvajanje Akcionog plana predstavlja potvrdu opredijeljenosti BiH da doprinese poštovanju, zaštiti i ostvarivanju prava i sloboda LGBTIQ osoba, te suzbijanju predrasuda i stereotipa prisutnih u društvu, prema istraživanju koje je sproveo Sarajevski otvoreni centar vidimo da LGBTIQ zajednica izražava nisko povjerenje u radu institucija. Svakako će biti potrebno istražiti da li će dobra praksa u realizaciji postavljenih ciljeva iz Akcionog plana doprijeniti tome da se LGBTIQ osobe osjećaju sigurnije i prihvaćenije u bh. društvu.
Važno je spomenuti da je Parlament EU još 2016. godine pozvao bh. vlasti da donesu i usvoje strategiju za suzbijanje diskriminacije u cijeloj zemlji, te su naglasili potrebu da se u zakonu protiv diskriminacije uključi i jasna definicija rodnog identiteta i seksualne orijentacije.
Osim toga, Parlament EU izrazio je posebnu zabrinutost zbog nasilja i govora mrženje, a koji su ciljani prema LGBTI osobama. Parlament je pozvao bh. vlasti da poduzmu mjere kako bi podigle svijest građana, pravosuđa i agencija i svih ostalih nadležnih institucija koje su zadužene da osiguraju uživanje i zaštitu prava LGBTIQ osoba na teritoriji cijele BIH. To bi između ostalog podrazumijevalo zaštitu od diskriminacije i nasilja, te garanciju jednakog tretmana uživanja prava na slobodu javnog okupljanja LGBTIQ osobama kao i svim ostalim građanima i građankama
Međutim, prema Rozom izvještaju – godišnjem izvještaj o stanju ljudskih prava LGBTIQ osoba u Bosni i Hercegovini vidimo da situacija na terenu značajno drugačija. U ovom izvještaju se ističe sve češća zloupotreba teme ljudskih prava LGBTIQ osoba na političkoj sceni i korištenje ove teme za obračunavanje s političkim neistomišljenicima, te sve prisutniji govor mržnje. Dalje, navodi se da je još uvijek neregulisano pitanje životnih zajednica istog spola u oba entiteta i Brčko distriktu, kao i izazovi u vezi sa slobodom okupljanja koji i dalje postoje.
U godišnjem izvještaju o napretku BiH ka EU integracijama navodi se kako Zakoni o slobodi okupljanja tek trebaju biti usaglašeni u cijeloj BiH i usklađeni sa evropskim standardima, posebno kada su u pitanju ograničenja i odgovornost organizatora protesta i skupa. Ograničavanje prava na javno okupljanje se naročito ogleda u slučaju organizovanja najvećeg aktivističkog protesta za prava LGBTIQ osoba u Bosni i Hecegovini, BiH Povorke ponosa koja se održava u Sarajevu, gdje organizatori već unazad četiri godine ukazuju na neproporcionalnost prakse u korištenju ovog prava. Od organizatora se svake godine kroz dodatne mjere osiguranja zahtijeva obezbjeđivanje dodatnih mjera sigurnosti koje država i institucije nisu u mogućnosti da omoguće, te su ovi troškovi iznosili i do 30 000 eura. Od grupe građana i građanki se očekuje da ispunjavanjem ovih uslova osigura sebi korištenje ovog prava koje je zagarantovano Ustavom BiH.
EU komisija navodi da se sloboda okupljanja generalno poštuje, međutim, registruje da su branitelji ljudskih prava i organizacije civilnog društva koje se bave pitanjima zaštite prava LGBTIQ osoba izloženi prijetnjama, uznemiravanju, verbalnom zlostavljanju i fizičkim napadima. Navodi se kako vlasti nisu uspjele da pravovremeno i sistematski osude i adekvatno istraže takve napade. Ovo nas opet dovodi do primjetno indolentnog odnosa predstavnika vlasti i institucija da se uspostave mehanizmi poštivanja i provođenja postojećih zakona kako bi se zaštitile LGBTIQ osobe u BiH. U tom smislu, kao jedan od ključnih prioriteta u ovom polju EU komisija ističe da vlasti treba da promovišu povoljan i poticajan ambijent za civilno društvo i osiguraju efikasne konsultacije o razvoju zakonodavstva o slobodi udruživanja.
U prilogu ovome važno je spomenuti da od 2009. godine nakon usvajanja krovnog Zakona o zabrani diskriminacije nije bilo relevantnih pomaka u zaštiti prava LGBTIQ i da je tek 2022. godine po prvi put jedan sud u BiH donio prvostepenu presudu u kojoj je potvrđena diskriminacija na osnovu seksualne orijentacije, rodnog identiteta i spolnih karakteristika. Ovakav presedan značajan je korak ka izgradnji povjerenja LGBTIQ zajednice prema institucijama, ali i jačanju standarda i pravnog razumijevanja diskriminacije.
U pogledu zakonskog okvira u BiH nisu preduzeti konkretni koraci ka uređenju zajednice života istopolnih osoba, dok pojam interpolnosti nije definisan pozitivnim propisima koji su na snazi u Bosni i Hercegovini. Bosna i Hercegovina još uvijek nema zakon o istopolnom partnerstvu, ali ni zakon o rodnom identitetu.
Prepoznato je da po pitanju zaštite pojedinačnih prava i dalje je prisutan govor mržnje protiv LGBTIQ osoba, a LGBTIQ zajednica smatra da Bosna i Hercegovina prilično kaska za zemljama regiona kada je u pitanju donošenje zakona koji bi štitili njihova prava. S druge strane, lokalne organizacije i dalje proaktivno zagovaraju promjenu politika u cilju zaštite prava i borbe protiv kršenja prava LGBTIQ osoba. Aktivisti koji se bave pitanjima prava LGBTIQ osoba su i dalje žrtve prijetnji, zlostavljanja i fizičkih napada. Međutim, jasno je da su potrebne značajne reforme kako bi se osiguralo da svi građani mogu u potpunosti ostvariti svoja politička prava a koje bi trebale i doprinijele usklađenosti ustavnog i zakonodavnog okvira kao i poboljšanja prakse institucija i organa vlasti koje su zadužene za provođenje zakona.
Stavovi izneseni u ovom tekstu, ne odražavaju nužno stavove članica Inicijative za monitoring evropskih integracija, kao ni same Inicijative.