APR 2015: Borba protiv korupcije

10985305_788419814611626_4869364096270016049_nZakon o javnim nabavkama BiH, nakon niza preinaka i izmjena, stupio je na snagu u maju 2014, a njegova primjena je odgođena 6 mjeseci, do 28. novembra 2014. Novi zakon sadrži rješenja koja su u skladu sa preporukama SIGMA-e, te novih EU direktiva. Međutim, prema mišljenju BH stručnjaka_inja u ovoj oblasti, zakon ne obezbjeđuje minimum standarda za uspješnu prevenciju, edukaciju i sankcionisanje neodgovornih učesnika_ca javnih nabavki u BiH, kao ni transparentnost, konkurentnost, efikasnost i racionalnost u trošenju javnih budžetskih sredstava pri provođenju procesa javnih nabavki. Novi zakon predviđa značajne takse za žalbe, čime se dodatno opterećuju ponuđači, stvarajući administrativne prepreke i visoke troškove transparentnim postupcima, te dodatno urušavaju napore za borbu protiv korupcije u procesu javnih nabavki. Osim toga, propisane novčane kazne za odgovorne osobe u ugovorenim ovlastima niže su od kazni koje je predviđao prethodni Zakon o javnim nabavkama u BiH, što sigurno neće podići nivo odgovornosti. Takođe, predviđeno je i osnivanje novih ogranaka Ureda u Banjaluci i Mostaru, međutim, oni još uvijek nisu uspostavljeni.

Nakon što su spriječene nepovoljne izmjene i dopune Zakona o slobodi pristupa informacijama u BiH  2013. godine, Vijeće ministara BiH je u 2014. naložilo sazivanje nove radne grupe s ciljem izrade amandmana na ZoSPI, a u skladu sa inicijativom Agencije za zaštitu ličnih podataka BiH. Iako pozvani da uzmu učešće u radu nove radne grupe, ured Ombudsmana za ljudska prava BiH se izuzeo iz rada, jer smatraju da postoji pravna nedosljednost usljed činjenice da prethodna radna grupa formalno nikad nije prestala sa radom. Trenutno nema aktivnosti u pravcu izrade amandmana na ZoSPI, međutim mogu se očekivati novi prijedlozi. U međuvremenu, zakoni na etitetskom nivou nisu usklađeni sa zakonom na državnom nivou u smislu sankcija za kršenje zakona, te u ovom momentu imamo neharmonizovan zakonski okvir na državnom, odnosno entitetskim nivoima, što je neprihvatljivo.

Postojeći Zakon o finansiranju političkih partija u BiH, uključujući i izmjene i dopune zakona iz 2012. godine, upućuje na nedostatak volje zakonodavne vlasti u BiH da uspostavi kontrolu nad rashodima političkih partija, čiji su glavni izvori prihoda javne subvencije sa svih nivoa vlasti u BiH. Centralna izborna komisija nema jasan autoritet za reviziju rashoda, koncentrišući se uglavnom na prihode. Nisu izmijenjene ni sankcije za kršenje zakona, to jest za moguću dobit pribavljenu njegovim kršenjem. Nadalje, značajno su povećani iznosi dobrovoljnih donacija privatnih i fizičkih osoba, te dodatno prošireni izvori finansiranja političkih partija (izdavačka djelatnost, kreditno zaduženje kod komercijalnih banaka). Osim toga, u skladu s novim Pravilnikom o predizbornim i postizbornim finansijskim izvještajima političkih subjekata, stranke više nisu obavezne da unose ID brojeve osoba i kompanija koje ih finansiraju, tako da su sve pravne prepreke za objavljivanje izvora prihoda (tj. za zaštitu ličnih podataka) uklonjene. Međutim, tek ostaje da se vidi da li će CIK u cijelosti objavljivati ove izvještaje.

Zakon o sukobu interesa, usvojen tokom 2013, značajno je urušio zakonski okvir u ovoj oblasti – nadležnost za praćenje provedbe zakona, koju je imala Centralna izborna komisija, prebačena je u nadležnost parlamentarne komisije u koju se biraju članovi_ce Parlamentarne skupštine. Takvo rješenje ne daje ni minimum osnova za transparentan i odgovaran pristup u odlučivanju o potencijalnom sukobu interesa stranačkih kolega_ica članova_ica komisije. Nadalje, kazne predviđene za utvrđeni sukob interesa su značajno umanjene, čime se dodatno slabe mehanizmi za sprečavanje sukoba interesa. Još uvijek nije riješeno pitanje prebacivanja odjeljenja koje je radilo na pitanjima sukoba interesa iz Centralne izborne komisije u Agenciju za prevenciju i koordinaciju borbe protiv korupcije u BiH (APIK). Pitanje sistematizacije i budžeta i dalje je sporno i još uvijek nema ponuđenog zadovoljavajućeg rješenja za obje strane, čime se omogućilo da imenovanje kadrova nakon Općih izbora 2014 prođe bez obavezne verifikacije potencijalnog sukoba interesa predloženih kandidata.

Nakon usvajanja Zakona o zaštiti osoba koje prijavljuju korupciju u institucijama BiH, usvojenom u decembru 2013, nadležnost nad provedbom zakona je data Agenciji za prevenciju i koordinaciju borbe protiv korupcije u BiH (APIK). U proteklih godinu dana, APIK je zaprimio 7 zahtjeva za dodjeljivanje statusa “zviždača”, od čega su 2 osobe dobile ovaj status. Međutim, zakoni na entitetskim nivoima još uvijek nisu usvojeni, a zbog administrativnog ustrojstva BiH, APIK je nadležan samo za državni nivo vlasti. Ova zakonska praznina može dovesti do situacije u kojoj će se više od jednog tijela baviti implementacijom zakona ili ona uopšte neće ni biti vršena, ostavljajući “zviždače” bez adekvatne zaštite.

Prije isteka Strategije za borbu protiv korupcije u BiH 2009 – 2014, APIK je pristupio izradi nove Strategije za borbu protiv korupcije u BiH za period 2015 – 2019, te pratećeg Akcionog plana. Sam tekst Strategije je pripremao tim međunarodnih eksperata_ica u saradnji sa predstavnicima_cama APIK-a. Novina je da je, tokom rada na izradi Strategije, oformljena radna grupa sastavljena od velikog broja predstavnika_ca institucija, pravosuđa, civilnog društva, te medija, čime se omogućio širok opseg konsultacija, te veći kvalitet strateškog plana. Pripremljeni Akcioni plan sadrži realne i mjerljive indikatore koji se mogu pratiti tokom monitoringa provedbe strateških ciljeva. Pripremljeni dokumenti su upućeni Vijeću ministara BiH na usvajanje u decembru 2014. Usljed činjenice da novi sastav Vijeća ministara BiH nije imenovan do kraja marta 2015, Strategija i Akcioni plan su postavljeni na dnevni red sjednica tek u maju 2015, kad su i usvojeni bez izmjena. Još uvijek se čeka formalni početak aktivnosti predviđenih ovim dokumentima.

U Federaciji BiH, na samom kraju mandata prošle federalne Vlade, usvojen je Zakon o oduzimanju nelegalno stečene imovine u FBiH, koji je trebao stupiti na snagu u martu 2015. godine, ali je njegova primjena odložena, jer nije oformljena Agencija za upravljanje nelegalno stečenom imovinom, koja je zadužena za provođenje ovog zakona.[1] S obzirom na krizu vlasti koja je nastupila za manje od dva mjeseca nakon formiranja Vlade FBiH, provođenje ovog zakona i dalje je neizvjesno.

Preporuke:

  • Identificiranje velikih i složenih slučajeva korupcije (posebno u okviru javnih nabavki, privatizacije i velikih infrastrukturnih radova), koji bi trebali imati prioritet u rješavanju pred pravosudnim institucijama;
  • Provesti sveobuhvatnu analizu stanja u pravosuđu i tijelima za provedbu zakona, koja bi poslužila kao osnova za daljnji dijalog, te kao osnova za evaluiranje napretka;
  • Jačanje mehanizama i nezavisnosti internih kontrola u Uredu disciplinskog tužioca pri Visokom sudskom i tužilačkom vijeću (VSTV), kao i unutar agencija za provedbu zakona, te jačanje ljudskih i materijalnih resursa u Odjelu za organizirani kriminal, ekonomski kriminal i korupciju Tužiteljstva BiH;y
  • Uvesti praksu podnošenja imovinskih kartica pod punom materijalnom i kaznenom odgovornošću za sve izabrane dužnosnike_ce, zaposlene u pravosuđu i šefove_ice agencija za provedbu zakona, čija će istinitost biti predmetom provjera.

[1] Vidi više na: http://istinomjer.ba/federalni-uskok-bez-glave-i-repa/

Ovaj tekst je odlomak iz Alternativnog izvještaja o napretku BiH 2015: politički kriteriji.