Pravni okvir
Sistem socijalne sigurnosti u BiH podrazumijeva: socijalno osiguranje, socijalnu pomoć, porodičnu i dječiju zaštitu i boračku zaštitu. Ova prava su u isključivoj nadležnosti entiteta/kantona i Brčko distrikta. Ovisno o mjestu prebivališta, građani i građanke BiH imaju, stoga, različit tretman u vezi sa ostvarivanjem prava na socijalnu zaštitu. U proteklom periodu nije bilo značajnih pomaka ka smanjenju ili ublažavanju položaja siromašnih i socijalno ugroženih, niti ka izjednačavanju socijalnih prava na teritoriji cijele države.
Isplata naknada vezanih za socijalnu zaštitu je različito regulisana u entitetima/kantonima. Npr. iznos materijalne pomoći u Republici Srpskoj propisan je Zakonom o socijalnoj zaštiti RS, dok se u Federaciji BiH o njemu odlučuje na kantonalnom nivou. Zbog toga se javljaju razlike u visini materijalne pomoći koja će biti obezbijeđena korisnicima_cama sistema ne samo između dva entiteta, već i između kantona u Federaciji BiH.
Za civilne žrtve rata i osobe sa invaliditetom koje nisu povezane sa oružanim sukobom ovaj problem je riješen 2006. godine izmjenama i dopunama Zakona o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite obitelji sa djecom FBiH, kojim je predviđen transfer budžeta za socijalnu zaštitu ove kategorije korisnika_ca sa nivoa kantona na nivo Federacije BiH. Međutim, to nije urađeno za ostale kategorije korisnika_ca socijalne zaštite.
Pravo na zdravlje u BiH osigurano je sistemom zdravstvene zaštite i zdravstvenog osiguranja i njegova realizacija i regulacija je prepuštena entitetskom i kantonalnom nivou vlasti. Sistem zdravstvene zaštite je razjedinjen i fragmentiran, s obzirom na to da u Federaciji BiH djeluju entitetsko i kantonalna ministarstva zdravstva i zdravstveni fondovi, Republika Srpska ima jedno ministarstvo zdravstva i fond zdravstvenog osiguranja, a Brčko distrikt ima poseban zdravstveni fond. Takva struktura stvara dodatni problem kako zbog neusklađenosti zakonskih odredbi (naročito između kantona), tako i zbog diskriminacije građana_ki u odnosu na mjesto prebivališta i mogućnosti korištenja usluga zdravstvene zaštite. Time se dovodi u pitanje princip pristupačnosti zdravstvenih usluga svim građanima_kama bez diskriminacije, s obzirom na to da osoba osigurana u jednom entitetu/kantonu ne može ostvariti svoje pravo u drugom entitetu/kantonu.
Trenutno stanje
Nakon što su neki od zahtjeva prošlogodišnjih februarskih protesta formalno usvojeni od strane federalne i nekih kantonalnih vlada, u proteklih godinu dana nije urađeno skoro ništa na njihovom provođenju, osim sporadičnih poteza ukidanja tzv. “bijelog hljeba” (privilegije zvaničnika_ca da zadrže primanja i do godinu dana nakon odlaska sa funkcije). Radnička prava i dalje se masovno krše, o čemu svjedoče brojni primjeri poput protesta radnika_ca banjalučkog “Kosmosa”, koji_e više od godinu dana ne primaju plate za svoj rad; te potresnog protestnog marša radnika_ca tuzlanskih fabrika Aida, Konjuh, Dita i Livnica čelika, od Tuzle do granice sa Hrvatskom. Na ovaj potez radnici_e tuzlanskih fabrika odlučili_e su se krajem decembra 2014. godine, nakon što se pokazalo da ni nova kantonalna vlada, formirana nakon februarskih protesta, neće riješiti nagomilane probleme ovih preduzeća. Evidentno je da se problemi nastali privatizacijskim kriminalom i dalje ne rješavaju, niti se procesuiraju odgovorni za nepoštovanje privatizacijskih ugovora, izvlačenje kapitala iz privatizovanih preduzeća i njihovo ciljano uništavanje. Pored ovakvih slučajeva, sve češće se bilježe i slučajevi nepoštovanja propisa zaštite na radu, neobezbjeđivanja adekvatne opreme i uslova rada i izlaganja radnika_ca čak i životnoj opasnosti, o čemu svjedoče i tragične pogibije rudara u Raspotočju (Zenica) u septembru 2014. i površinskom kopu Dubrave (Tuzla) u februaru 2015. godine, ali i smrtni slučajevi na gradilištima u Kantonu Sarajevo. Ni za ove nesreće niko nije sudski odgovarao.
Na ovakvu sliku treba dodati i efekte katastrofalne poplave koja je pogodila Bosnu i Hercegovinu u maju 2014. godine. Hiljade ljudi je ponovno suočeno sa ogromnim štetama na svojim domaćinstvima, svakodnevno gube posao, te u nekim područjima još uvijek nedostaje pristup osnovnoj infrastrukturi. Posebno je zabrinjavajuć podatak da su efekti prošlogodišnjih poplava imali naročito teške posljedice za žene. Najveće su gubitke i štete pretrpile vlasnice imovina i poljoprivrednice, s obzirom na to da je oko 27% kuća u Federaciji BiH i skoro 40% u Republici Srpskoj registrovano na žene, a i na to da više žena nego muškaraca radi u poljoprivredi.[1] Ove farme su često bile jedini izvori primanja za cijelu porodicu, te je neophodno utvrditi iste kriterije za restituciju pogođenim domaćinstvima.
U Republici Srpskoj je objavljen izvještaj o posljedicama poplava, ali su mjere koje su preduzete za saniranje šteta daleko od dovoljnih. U Federaciji BiH još uvijek nema nikakvog zvaničnog dokumenta ni o posljedicama poplava, ni o preduzetim mjerama za njihovo saniranje.
U 2014. godini potpisan je “Sporazum za razvoj i zapošljavanje”, koji je poslužio kao osnova za Izjavu o principima pristupa Bosne i Hercegovine Evropskoj uniji, koju su ispred Bosne i Hercegovine potpisali članovi Predsjedništva BiH, a uz podršku političkih partija iz BiH; kao i za izradu reformske agende koju su potpisale Vlada FBiH i Vijeće ministara BiH (vidjeti 1.2 Parlamenti i vlade). U ovim dokumentima (barem u onima koji su dostupni javnosti), naglasak je stavljen na stvaranje povoljne poslovne klime u BiH, to jest mjere kao što su smanjenje poreza na rad; povećanje otvorenosti i konkurentnosti tržišta rada; smanjenje zahtjeva i vremena potrebnog za pokretanje poslovanja; usvajanje unaprijeđenog stečajnog okvira za brže restrukturiranje preduzeća; izradu transparentnih i javnih e-registara i procedura za pribavljanje dozvola i odobrenja i sl. S druge strane, mjerama za poboljšanje i zaštitu radnih prava, te procesuiranje privatizacijskog kriminala, posvećeno je malo ili nimalo pažnje, što predstavlja razlog za ozbiljnu zabrinutost s obzirom na već kritično stanje u ovoj oblasti.
Premda je prihvatanje rješenja iz Sporazuma i potpisivanje zajedničke Izjave o principima pristupa Bosne i Hercegovine Evropskoj uniji donijelo Bosni i Hercegovini pokretanje s mrtve tačke kad su u pitanju evropske integracije, te omogućilo aktiviranje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, sam Sporazum i rješenja koja su skicirana u istom, kao i način kreiranja i usvajanja reformske agende, su predmet kritike jednog dijela bosanskohercegovačkog društva, a naročito sindikata i pokreta/organizacija kojima su u fokusu prava radnika_ca.
Jedan od primjera je upravo prva stavka Sporazuma, fokusirana na smanjenje poreskih opterećenja na rad. U tekstu Sporazuma navedeno je kako su poreska opterećenja na platu visoka, odnosno da poslodavac, ukoliko želi da isplati potencijalom zaposleniku platu, mora platiti približno 40 odsto različitih poreza i doprinosa što se smatra značajnim faktorom odvraćanja od zapošljavanja i da se zbog toga poslodavci ne odlučuju na nova zapošljavanja, ili zapošljavaju radnike_ce “na crno”, čime se povećava udio sive ekonomije, te onemogućava ostvarivanje socijalnih beneficija i prava radnika_ca (ostvarivanja prava iz oblasti penzijskog i zdravstvenog osiguranja).
U Republici Srpskoj je već pokrenuta izmjena zakonskih propisa kojima se smanjuje porez na dohodak i stopa doprinosa, a pretpostavlja se (prema navodima predlagača izmjena zakona) da će to uzrokovati smanjanje poreskih prihoda od ukupno 72,3 miliona KM (sredstva Fonda PIO će se smanjiti za 13,4 miliona KM, sredstva Fonda za zdravstveno osiguranje će se smanjiti za 43,3 miliona KM, sredstva Fonda za dječiju zaštitu za 4,5 miliona KM i sredstva Zavoda za zapošljavanje za 11,1 milion KM)[2]. Zamisao predlagača jeste da se izgubljena sredstva nadoknade povećanjem stope poreza na dodatnu vrijednost (PDV), što bi zahtijevalo izmjene Zakona o PDV-u na nivou BiH, za šta ni u prethodnim godinama nije bilo dovoljno podrške u Parlamentarnoj skupštini BiH. Osim činjenice da je upitna izvodivost i primjenjivost ovakvih mjera, javlja se i problem njihove efikasnosti i utemeljenosti. Zabrinjavajuće je da se ovakve reforme najavljuju bez provedenih temeljitih ekonomskih studija i bez javnih rasprava u koje bi bila uključena stručna javnost, predstavnici_e radnika_ca i civilnog društva, s obzirom da su mišljenja struke oko funkcionalnosti ovakve reforme fiskalnog sistema vrlo podijeljena.
Netransparentnost i neinkluzivnost čitavog procesa otvaraju prostor za zabrinutost i u pogledu pravca reforme u oblasti socijalne zaštite i penzijskog osiguranja. Iako je najavljeno da će se reforma kretati u smjeru smanjenja broja povlaštenih penzija i boljeg targetiranja socijalne pomoći, kako bi ona došla do onih koji se zaista nalaze u stanju potrebe, izostanak konkretnih informacija o tome kako su ova pitanja tretirana u reformskoj agendi i isključenost javnosti i zainteresovanih strana iz čitavog procesa razlog su za zabrinutost. Poseban problem predstavlja činjenica da vladajuće partije imaju jako uporište i glasačku bazu upravo u kategorijama privilegovanih korisnika_ca socijalne pomoći, te je upitno da li će se reforma zaista kretati u pravcu ukidanja privilegija i uspostavljanja jednakih prava, baziranih na stvarnim potrebama.
Zbog niza faktora kao što su katastrofalne poplave, ekonomska kriza, visok postotak nezaposlenosti, naročito dugotrajne nezaposlenosti, nejednakosti ostvarivanja prava, te političkih interesa, ukoliko izostane kvalitetna i ozbiljna provedba adekvatnih socio-ekonomskih reformi, možemo očekivati da će stopa siromaštva i isključenosti nastaviti rasti, što bi moglo izazvati nove ozbiljne potrese u bh. društvu.
Preporuke
- Izvršiti usklađivanje prava iz oblasti socijalne zaštite na svim nivoima, te izjednačiti nivoe naknada koje slijede iz ostvarivanja ovih prava;
- Osigurati da minimum socijalne zaštite na teritoriji cijele BiH (kantoni/entiteti/Brčko distrikt) ne bude ispod minimalne linije siromaštva;
- Donošenje jedinstvenih zakonskih propisa (ili harmonizacija postojećih) na teritoriji cijele BiH kojima će se osigurati zdravstvena zaštita svih lica bez obzira na njihov status u pogledu osiguranja;
- Donošenje jedinstvenog zakona o pravima pacijenata (ili harmonizacija postojećih) na teritoriji cijele BiH koji bi omogućio svim pacijentima_cama jednak i dostojanstven tretman uz puno poštivanje njihovih prava.
[1] UN Women: Gender Equality in Post-Disaster Needs Assessment in Bosnia and Herzegovina, str.2, 2014. Dostupno na: http://www.mreza-mira.net/10472-floods-bih-reports-gender-aspects/
[2] Vidjeti nacrt Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o doprinosima u Republici Srpskoj, usvojen na 7. sjednici Narodne skupštine Republike Srpske (upućen u proceduru javne rasprave).
Ovaj tekst je odlomak iz Alternativnog izvještaja o napretku BiH 2015: politički kriteriji.