Tekst objavljen na portalu Slobodna Evropa 13.10.2018. godine, LINK
Ispunjavanje zahtjeva Evropske unije, u periodu mandata aktuelne vlasti u BiH nije na zadovoljavajućem nivou, ocijenile su organizacije civilnog društva. Četrdeset nevladinih organizacija okupljenih u Inicijativu za monitoring evropskih integracija, pred političare su postavile zahtjeve, koji se odnose na demokratizaciju, vladavinu prava i ljudska prava. Nakon četiri godine, od 78 zahtjeva ispunjena je samo trećina.
Pitanja kao što su funkcionisanje vlasti u BiH, vladavina prava i ljudska prava, sve ono što se u pravnoj stečevini Evropske unije može svrstati pod poglavlja 23 i 24, bila su u fokusu, kako su ih u civilnom sektoru nazvali, Decembarskih zahtjeva (2014. – 2018.) predatih bh. vlastima.
Na kraju mandata aktuelne vlasti, nevladine organizacije okupljene u Inicijativi za monitoring evropskih integracija, ocijenile su da nije dovoljno urađeno na evropskom putu BiH.
“Možemo reći da je oko deset posto zahtjeva ispunjeno, oko 21 posto je djelimično ispunjeno, a oko 67-68 posto zahtjeva nije ispunjeno uopšte”, kaže Amina Dizdar iz Sarajevskog otvorenog centra, jedne od 40 članica Inicijative.
Četiri godine su prošle a gotovo ništa nije urađeno u oblasti demokratije i funkcionisanja države. U ovoj oblasti u potpunosti nije ispunjen niti jedan zahtjev, djelimično je ispunjeno oko 28 posto zahtjeva, dok je neispunjeno ostalo više od 70 posto, kaže Rasim Ibrahimagić iz Inicijative za monitoring evropskih integracija.
“Moramo napomenuti da u ovu oblast spadaju pitanja poput izvršenja presuda Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu u slučajevima diskriminacije, kao što su slučajevi ‘Sejdić-Finci’, ‘Zornić’, ‘Pilav’. Zatim, tu su pitanja izmjene Izbornog zakona BiH koje bi trebale da uvedu potpunu transparentnost u smislu prihoda i rashoda političkih stranaka, ali također i pitanja koja se tiču, recimo, održavanja lokalnih izbora u Mostaru, gdje je već deset godina proteklo od održavanja posljednjih izbora”, navodi Ibrahimagić.
“Možemo reći da je tu stanje malo bolje, međutim, i dalje nezadovoljavajuće s obzirom na to da je tek nešto malo, preko 20 posto zahtjeva ispunjeno, isto toliko djelimično ispunjeno, a i dalje je ostalo oko 50 posto zahtjeva potpuno neispunjeno. Moramo istaći da je u ovom mandatnom periodu usvojena strategija za reformu sektora pravde u Bosni i Hercegovini, međutim, neka druga ključna pitanja u ovoj oblasti ostala su neriješena, poput usvajanja zakona o pravima žrtava torture na nivou Bosne i Hercegovine, kao i strategija tranzicijske pravde”, ističe Rasim Ibrahimagić.
Među 78 decembarskih zahtjeva nevladinog sektora našla se i oblast poštivanje ljudskih i zaštita manjinskih prava. U ovoj oblasti ostalo je više od dvije trećine neispunjenih zahtjeva, tvrde u civilnom sektoru.
“Niz je stvari koje nisu ispunjene i kojima nije posvećena pažnja. Možemo krenuti od pitanja medijskih sloboda, napada na novinare, slobode izražavanja. Utisak je a i podaci to potvrđuju, da ovo postaje sve veći i veći problem. Imamo sve češće zabrane slobode okupljanja, neadekvatan zakonski okvir. Pogotovo, zabrane prava na slobodu okupljanja se dešavaju kada su u pitanju manjinske grupe, kao što su LGBT osobe”, riječi su Pandurevića.
Kada je u pitanju rodna ravnopravnost, dodaje Pandurević, ne možemo govoriti o bilo kakvim pomacima.
“U upravljačkim tijelima javnih institucija kao i organima izvršne vlasti i dalje nema dovoljno žena. Romska populacija – tu ne postoje nikakva sistemska rješenja, stvari se rješavaju uglavnom od kantona do kantona i zaista ne možemo reći da su ostvareni pomaci kada su u pitanju zahtjevi koji se odnose na pravo na obrazovanje, socijalnu zaštitu, zapošljavanja. LGBT osobe – nema nikakvog govora o zakonu o istospolnim partnerstvima, o medicinskoj zaštiti transrodnih osoba”, objašnjava Darko Pandurević iz Sarajevskog otvorenog centra.
Dugom spisku može se dodati i činjenica da vlasti u Bosni i Hercegovini nisu ništa uradile da se donese zakonsko rješenje za negiranje genocida, holokausta i ratnih zločina.
Ono što je pozitivno, smatraju u nevladinom sektoru, jesu izmjene Zakona o zabrani diskriminacije, zbog kojeg su donesene presude za fenomen poznat u bh. obrazovnom sistemu – “dvije škole pod jednim krovom”.
“Zahtjevi koji su izneseni, u velikoj mjeri se mogu samo preslikati za naredni mandatni period od četiri godine s obzirom na broj onog što nije ispunjeno. Ovo nije nikakav hir nevladinih organizacija, neki projektni zahtjevi. Oni su podudarni sa izvještajima Evropske komisije i svih relevantnih međunarodnih tijela koja govore o ovim poljima, a to su pitanja vladavine prava, ljudskih prava, demokratskog funkcionisanja države”, kaže Pandurević.