Piše: Dalibor Tanić
Sarajevo, Februar 2016
Od kako je Bosna i Hercegovina pokrenula ubrzani proces pridruživanja Evropskoj uniji, za posljednjih šest mjeseci, u oba entiteta su skraćenom procedurom usvojeni ključni zakoni koji su od velike važnosti za budućnost građana. U kontekstu donošenja novih zakona, neophodno je pomenuti Reformsku agendu, koja je samo trasirani put, kojim se BiH kreće na putu prema Briselu. Provodeći reforme, parlamenti su donosili nove zakone, često bez javne rasprave, što je izazivalo negodovanje javnosti. Bez obzira na reakcije društva, zakoni su se donosili i po njima se danas postupa. Svaki novi zakon za vlade je bio zadatak manje, a za građane briga više. Zakon koji je svako izazvao najviše kontroverzi i koji je ključni u okviru reformi, jeste Zakon o radu. U oba entiteta, donošenje ovog zakona je izazvalo burne reakcije, a proces usvajanja su pratili protesti sindikata i radnika.
Brojke
Prema riječima Damira Dajanovića iz UG Zašto ne?, u Republici Srpskoj su po hitnom postupku doneseni Zakon o radu, Zakon o policijskim službenicima, te set zakona koji je omogućio prelazak Fonda PIO RS na trezorsko poslovanje. Ovaj posljednji zakon u praksi znači da su penzioneri postali budžetska kategorija, te da se sada postavlja pitanje da li Fond PIO u RS-u ima ikakvu svrhu. Uzgred da pomenemo, reforme penzionog sistema u Federaciji BiH zasnivaju se na istim principima, tako da se uskoro može očekivati da i penzioneri u FBiH postanu direktni budžetski korisnici. Parlamentarna skupština BiH samo je jedan zakon u ovom mandatu usvojio po hitnom postupku i to Zakon o jedinstvenom matičnom broju.
U kontekstu Reformske agende, najznačajni zakon koji je usvojen u FBiH, ali i koji je izazvao najveću reakciju javnosti, svakako je Zakon o radu. Inače, Dajanović je naglasio da je u mandatu ove Vlade FBiH, po hitnom postupku usvojeno 19 zakona, a pomenućemo samo nekoliko: Zakon o privrednim društvima, Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o doprinosima i Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o državnoj službi FBiH.[1]
Zakon o izmjenama i dopuna Zakona o državnoj službi, takođe je izazvao niz reakcija, prvenstveno zbog donošenja po hitnoj proceduri. Mnogi su tada izrazili sumnju da je Zakon o državnoj službi, odnosno njegove izmjene i dopune, donijele potpunu politizaciju svih rukovodećih mjesta u državnoj službi Federacije BiH. U kontekstu reforme javne uprave, ovo je bio prvi pokazatelj da se na reformama ne radi ništa, nego se nastavlja ustaljena šema političkih podjela pozicija. Sa druge strane, bilo je pokušaja da se nađe djelimično opravdanje za ubrazanu proceduru i predložene izmjene i dopune. Prije svega, to je trebalo da bude zbog bolje kontrole nad ispunjavanjem programa i ciljeva Vlade FBiH, tako što će određene funkcije biti povezane sa izabranim zvaničnicima i njihovim mandatom, ali to opet ni u kojem slučaju nije trebalo biti ozakonjeno bez detaljne javne rasprave. Na koncu, Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o državnoj službi, kako je zvanično bilo obrazlagano, bio je rezultat usaglašavanja sa novim Zakonom o radu, mada je od samog početka bilo jasno da se ide na politizaciju rukovodećih pozicija u državnoj službi.
Javna rasprava, ipak neophodna
Činjenica je da svaki novi zakon koji se usvaja, mora da prođe kroz niz procedura, od kojih je javna rasprava najbitnija, jer na taj način prolazi jedinstveni test šire zajednice. Ipak, vidjeli smo da to nije uvjek praksa.
Dajanović kaže da postoji više razloga zašto se pojedini zakoni usvajaju bez javne rasprave i po ubrzanoj (hitnoj ili skraćenoj) proceduri. “Prva je situacija kada se usvajaju zakoni koji su bitni za funkcionisanje države (entiteta), dakle, uglavnom nacrti budžeta, zakoni o izvršenju budžeta i slično. Ovdje je bitno napomenuti da se u ovu situaciju uglavnom dolazi zbog neblagovremenog formiranja vlasti, te zbog kašnjenja u izradi prijedloga budžeta”, objasnio je Dejanović. Druga varijanta je upravo u slučaju usvajanja Zakona o radu (FBiH i RS). “To vam je kada se usvaja neki zakon za koji se zna da je kontroverzan i kada se pokušava na brzinu i „na mišiće“ progurati kroz Parlament (npr. od usvajanja Prijedloga Zakona o Radu FBiH na Vladi do njegovog usvajanja u Parlamentu je prošlo 7 dana)“, dodao je on.
Jedini “opravdani” slučaj kada se neki zakon može usvojiti bez javne rasprave, jeste kada su u pitanju proceduralne izmjene ili kada je riječ o zakonu čije neusvajanje može značajno otežati funkcionisanje države i napraviti štetu za građane. Kao primjer takvog zakona, možemo pomenuti Zakon o jedinstvenom matičnom broju koji se 2013. trebao usvojiti po hitnoj proceduri.
Opet, koliko god postoji opravdanje za donošenje nekog zakona po hitnoj proceduri, niti jedan zakon za koji ne postoji osnova za to, ne bi trebao biti donesen po hitnoj proceduri, kao u slučaju Zakona o radu.Takav način grubo krši osnovne postulati moderne demokratije – uključivanje građana u javnu raspravu tokom donošenja zakona. Donošenje zakona po hitnoj proceduri nije dobro i dovodi politički sistem u stanje diktature parlamentarne većine, što je moramo priznati pogubno, posebno za osjetljivo društvo kakvo je naše.
Iz svega ovoga možemo izvući jednostavne zaključke. Prije svega, zakon(i) koji ne prođe javnu raspravu, nije zakon koji će nakon usvajanja biti u službi običnih građana, već samo u korist zakonodavaca. I najvažnije, praksa bosanskohercegovačkih partija da zakone usvajaju što je moguće dalje od očiju građana, kako bi im što je moguće više smanjili uticaj na proces, se nastavlja. Ako je nepoštivanje demokartije jedini put da BiH postane članica zajednice koja je svoje temelje izgradila na temeljima vrijednosti koje proističu iz demokartije, onda treba postaviti suštinsko pitanje – ko nas to vodi na putu ka EU i da li je to ispravan put za nas?
[1] Spisak svih 19 možete pronaći na ovom linku: http://www.parlamentfbih.gov.ba/dom_naroda/bos/parlament/propisi/usvojeni.htm#us_1
Mišljenja i stavovi izneseni u ovom tekstu su stanovišta autora, ne nužno i Inicijative za monitoring evropskih integracija BiH.